Dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti prvi je ustanovio francuski svećenik Joseph Wresinski 1987., a pet godina poslije UN je prepoznao važnost obilježavanja tog dana te se otada obilježava u cijelom svijetu. Cilj obilježavanja dana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti jest osvijestiti javnost o tom rastućem problemu i potaknuti sve aktere društva na djelovanje kako bi se smanjila stopa siromaštva i socijalne isključenosti.
Dok se siromaštvo definira kao nedostatak materijalnih i financijskih sredstava, odnosno, manjak osnovnih sredstava za dostojanstven život, socijalna je isključenost puno širi pojam i može se odnositi kako na socijalnu tako i na kulturnu, političku ili koju drugu dimenziju života. U Hrvatskoj je tijekom 2023. godine čak 20,7 % osoba (svaka peta osoba!) bilo u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, a među njima su najosjetljivije nezaposlene osobe te osobe starije od 65 godina.
Hrvatski Caritas, preko mreže od 16 nad/biskupijskih Caritasa i Caritasa Vojnog ordinarijata u Hrvatskoj nastoji doći do najpotrebitijih, pružajući im materijalnu, financijsku i karitativnu pomoć i tako izvršavajući poslanje Crkve: biti blizu onima koji se nalaze na rubu siromaštva ili su socijalno isključeni. Caritasova blagovališta, prihvatilišta, prenoćišta za beskućnike, socijalne samoposluge, obiteljska savjetovališta, sigurne kuće za žrtve obiteljskog nasilja, domovi za starije osobe, ustanove za osobe s poteškoćama u razvoju i brojne druge ustanove i usluge koje Caritas nudi mnogim su našim sugrađanima i sugrađankama kap utjehe u životu koji djeluje kao more očaja. Govoreći o siromaštvu, Papa Franjo ističe sljedeće:
“Ne okreći lica od siromaha!” (Tob 4,7)
Poruka Pape Franje za Svjetski dan siromaha, 19. studenoga 2023.
“Živimo u povijesnom trenutku koji ne pridonosi posvećivanju pažnje najsiromašnijima. Pozivi na blagostanje sve su glasniji, dok se glasove onih koji grcaju u siromaštvu ušutkava. Virtualna stvarnost zamjenjuje stvarni život i sve je lakše pobrkati ta dva svijeta. Siromasi postaju slike koje mogu dirnuti na nekoliko trenutaka, ali kad na ulici susretnemo konkretnoga siromaha, dolazi do uznemirenosti i marginalizacije. Užurbanost, ta svakodnevna čovjekova suputnica, sprječava nas da zastanemo, pomognemo i pobrinemo se za drugoga.”
Jedna od državnih mjera koja za cilj ima smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti je zajamčena minimalna naknada. Iako u mnogim europskim zemljama postoji shema zajamčene minimalne naknade, ne postoji pravno obvezujući instrument na razini Europske unije koji bi osigurao da se to pravo dosljedno provodi u svim zemljama članicama. Caritas Europa stoga zagovara i poziva EU da zajamčena minimalna naknada postane zajamčeno pravo prema zakonima Europske unije.
Prenosimo video u kojem dvije Caritasove korisnice iz Španjolske govore o tome kako im je zajamčena minimalna naknada pomogla da prebrode teške situacije i okrenu novu stranicu u svojim životima. Video je na španjolskom i engleskom jeziku, a prijevod teksta se nalazi ispod videa.
LUCÍA, korisnica usluga Caritasa Seville: Moj otac je preminuo, a meni je ponestalo sredstava za život. Onda mi se majka razboljela… Kasnije sam imala problema s partnerom, naime, nismo se slagali i na kraju smo se rastali. Prestao mi je slati alimentaciju za djecu… Prije nisam ništa mogla platiti – ni račune, ništa. Uvijek sam bila bez novca. Nisam mogla prehraniti svoju djecu, morala sam tražiti pomoć…
CINDY, korisnica usluga Caritasa Seville: Osjećala sam se slomljeno. Nisam mogla dobro spavati jer nisam mogla pokriti životne troškove. Nisam imala posao. Imam malo dijete koje mora jesti. Krpala sam kraj s krajem. Mučila sam da bih kupila hranu i platila stanarinu, struju, vodu…
ANA ABRIL FERNÁNDEZ (Caritas Španjolske): Teško je živjeti kada ljudi nemaju od čega živjeti, kada ne mogu platiti stanarinu, kada ne mogu platiti hranu za djecu… Ako primaju minimalnu naknadu, mogu se suočiti s poteškoćama koje imaju u životu. Mogu tražiti posao, edukacije, smještaj, pokušati živjeti uključeni u društvo, u zajednicu.
LUCÍA, korisnica usluga Caritasa Seville: Zajamčena minimalna naknada mi je omogućila da uzdržavam svoje kućanstvo, prehranim djecu i plaćam svoje račune. A uz to, budući da nemam posao, pohađam tečaj o čišćenju, što će mi pomoći u budućnosti.
CINDY, korisnica usluga Caritasa Seville: Zajamčena minimalna naknada mi pomaže da na miru zaspem, jer mi pomaže da pokrijem sve potrebne troškove za dijete i sebe. Također mi je to pomoglo da se upišem na tečaj osposobljavanja, o čemu prije ne bih ni razmišljala.
ANA ABRIL FERNÁNDEZ (Caritas Španjolske): Trebamo direktivu o zajamčenoj minimalnoj naknadi jer je to pravno obvezujući instrument. I na taj način bi se ta prava osigurala svim ljudima u potrebi u Europi. Kakvo društvo želimo imati? Kako želimo da naše vlade i Europska unija odgovore na te situacije?
