Dirljiv križni put u katedrali sv. Vida okupio je 24. veljače ukrajinske izbjeglice, djelatnike i volontere nadbiskupijskog Caritasa i druge vjernike u zajedničkoj molitvi za mir i nadom koja još traje. Caritas Riječke nadbiskupije organizirao je molitvu križnog puta na Dan sjećanja na početak rata u UkrajinI. Bio je to čin solidarnosti sa svim žrtvama rata, ali i gesta ohrabrenja raseljenima koji danas žive na području Riječke nadbiskupije. Tekst je napisala ukrajinska izbjeglica Oleksandra Solodoka, a predvoditelj je bio riječki nadbiskup Mate Uzinić.
Postaje su se molile naizmjence na hrvatskom i ukrajinskom jeziku, a svaka riječ odzvanjala je poput tihog svjedočanstva boli, nade i vjere. U pogledima okupljenih moglo se iščitati da su riječi izgovorene pred oltarom bile više od pobožnosti križnoga puta – bile su znak da suosjećanje nema granica, a molitva – kad dolazi iz srca – postaje glas onih koji ga više nemaju.
Važno je da Ukrajina ostane uz Isusa
Nadbiskup je zahvalio organizatorima i autorici teksta što su svima omogućili da na četvrtu obljetnicu agresorskog napada Rusije na Ukrajinu budu, kako je rekao, “s Isusom pridruženi ukrajinskom narodu na njegovu putu križa.”
Naglasio je da je Isus završio svoj put križa, “a Ukrajina nažalost još nije.” Upravo zato, istaknuo je, važno je da usprkos svemu Ukrajina ostane uz Krista jer je to jedini put na kojem se, prije ili kasnije, može dogoditi Uskrs.
“Važno je biti s Isusom. To je pobjeda, makar to u ovozemaljskoj stvarnosti ne možemo razumjeti. Neka nam i u tom nerazumijevanju pomogne Isus i vjera u Božju ljubav prema nama. Neka nam pomogne Isusovo iskustvo u kojem smo večeras gledali iskustvo ukrajinskog naroda”, rekao je.
Podsjetio je da križni put ukrajinskog naroda još traje te pozvao vjernike da budu poput Šimuna Cirenca, Veronike ili Marije – oni koji ostaju uz patnika. “Često ne možemo učiniti nešto što može promijeniti situaciju i završiti taj put križa, ali možemo učiniti ono što možemo: ne okrenuti glavu, ne umanjivati, govoriti istinu, biti otvoreni. Biti glas onima koji nemaju glas – osobito glas u molitvi kao što smo danas bili.”
Za mnoge Ukrajince, dodao je, njihov je križni put već završen – to su žrtve rata. Za njih je nadbiskup na kraju predmolio prigodne molitve.
Svjedočanstva koja paraju srce
Ravnateljica Caritasa Marijana Medanić podsjetila je kako su četiri godine prošle od početka masovne invazije te izrazila podršku svima koji prolaze ratne strahote. “Ovim putem želimo izraziti podršku svim Ukrajincima koji prolaze svoj križni put i podnose strahote rata.”, rekla je Medanić dodajući da su mnogi u Caritasu potražili i dobili pomoć, ne samo materijalnu potporu nego i psihosocijalnu podršku kroz Razvojno-integracijski centar.
“Svi su se nadali skorom povratku kući. Nažalost, umjesto povratka, ljudi se i dalje raseljavaju jer su izgubili domove i iscrpljeni su dugotrajnim ratom. Njihove obitelji ondje pate – muževi, očevi, bake i djedovi. Mnogi žive bez struje, grijanja i osnovnih uvjeta. Na njih danas mislimo i za njih molimo: za svaku nevinu žrtvu, za očuvanje nade i za mir.”
Zajedništvo koje nadilazi granice
Nakon molitve u katedrali, u crkvi sv. Fabijana i Sebastijana službu zadušnicu za poginule vojnike i civile predvodio je grkokatolički svećenik Andrij Savijak. Program je nastavljen u Razvojno-integracijskom centru sv. Vid. Glazbeno su Dan sjećanja na početak rata u Ukrajini pratili ukrajinski amaterski zbor „Chervona Kalyna“ (voditeljica Taisiia Pryimak) i pjevači katedralnog zbora sv. Vida (voditelj Nino Načinović).
Dvojezični križni put u cijelosti možete preuzeti ovdje.
Izvor: Riječka nadbiskupija
Preuzeto sa stranice Caritasa Riječke nadbiskupije
