Učenice Područne škole Hrašćina Osnovne škole Vladimara Nazora u Budinšćini pišu što za njih znači biti dobrica
Učenice Područne škole Hrašćina Osnovne škole „Vladimara Nazora“ u Budinšćini u sklopu provedbe programa „Za 1000 radosti“ – „Govori dobrim!“ Hrvatskog Caritasa, kojim se prikupljaju sredstva za pomoć najsiromašnijim obiteljima u Hrvatskoj, zapisale su svoja kratka razmišljanja na temu: „I ja sam dobrica“ a njihova nam ih je vjeroučiteljica Katarina Rafaj-Kleščić poslala uz izvješće o provedbi akcije u školi. Evo kako su Viktoriju, Luciju, Elizabetu i Klaru, učenice 6. razreda, naše dobre kartice potaknule na razmišljanje kako i same svaki dan mogu u životu biti dobrice.
I ja činim dobro kada pomažem prijateljima iz razreda.
Činim dobro kada pomažem oko kućanskih poslova.
Dobro činim i kada stavim nešto u kutiju za Caritas, kada sudjelujem u humanitarnim prodajama.
Kada upozorim nekoga na ružne stvari koje čini, ja sam dobrica.
Viktorija Topolovec
I ja činim dobro.
Pomažem braći, roditeljima, baki i ostalim ljudima.
Volim pomagati drugim ljudima.
Mami pomažem oko kućanskih poslova,
tati pomažem nositi drva i ono što mi on kaže da napravim.
Baki trenutno pomažem čistiti orahe .
Dobro je činiti dobro. Činite i vi dobro.
Lucija Grđan
Ja pomažem roditeljima, prijateljima i u susjedstvu.
Sudjelujem u humanitarnim akcijama u školi, kod kuće.
Volim pomagati drugima, jer znam da tako mogu nekoga učiniti sretnim, pa sam i ja sretna.
I ja sam dobrica; mislim da svi mogu biti dobrice samo ako to žele.
Važno je činiti dobro.
Elizabeta Šanjek
Činim dobro i kada govorim dobro, pozdravljam i pohvalim ljude.
Kada prolazim pokraj kapelice, križa, ja se pomolim i to svaki put.
Udarim li brata ili prijatelja slučajno iz mojih usta izleti riječ oprosti.
Klara Ondrašek
Zahvaljujemo učenicima i učenicama OŠ „Vladimira Nazora“, Budinšćina, PŠ Hrašćina i njihovoj vjeroučiteljici Katarini Rafaj-Kleščić kao i svim školama koje su već poslale svoja izvješća o provedbi programa „Za 1000 radosti“ u svojim sredinama, prikupljenim sredstvima i – gdje je bilo potrebno – o obiteljima kojima su dijelom sredstava izravno pomogli. Ohrabrimo jedni druge lijepim pričama o solidarnoj pomoći i malim dobrim djelima koje možemo činiti jedni drugima! Svi mogu biti dobrice samo ako to žele.
