Vijesti

Središnje euharistijsko slavlje korizmene akcije Hrvatskog Caritasa „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“
Vijesti

Središnje euharistijsko slavlje korizmene akcije Hrvatskog Caritasa „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“

U župnoj crkvi sv. Mihovila u Drinovcima u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, na Treću korizmenu nedjelju 15. ožujka slavljeno je središnje euharistijsko slavlje korizmene akcije Hrvatskog Caritasa „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“. Euharistijskom slavlju predsjedao je i propovijedao biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić.

Misno slavlje u Drinovcima okupilo je i djelatnike svih Caritasa u Bosni i Hercegovini.

Na početku mise biskup Perić je izvijestio kako predsjednik Hrvatskoga Caritasa varaždinski biskup Bože Radoš, koji je trebao propovijedati na toj misi, zbog novonastalih okolnosti vezanih uz pandemiju koronavirusa nije u mogućnosti sudjelovati.

Svi smo isprepadani strašnim virusom, no postoji jedan još strašniji virus koji napada našu dušu i naše spasenje a to je grijeh protiv Boga i to je ono što je najopasnije i najsmrtonosnije, rekao je biskup Perić. Ali protiv toga virusa ima lijeka a to je sveta ispovijed, sakrament pomirenja, kajanje u ispovijedi i nakon ispovijedi, kajanje što sam Boga uvrijedio i bližnjega uvrijedio. Kaže Isus da moramo i drugoga ljubiti kao sebe samoga. Upravo zbog toga na ovu nedjelju solidarnosti želimo pomoći braći na području cijele naše biskupske konferencije prikupljanjem priloga, također po našim uredima. Pomoć je namijenjena onim župama, a proše godine ih je bilo 94, koje imaju ispod 200 vjernika, a možda se taj njihov broj do sada i povećao.

Prikupljena milostinja i drugi pristigli darovi tijekom Treće korizmene nedjelje u svim župnim zajednicama u Republici Hrvatskoj namijenjeni su kao potpora Crkvi i ljudima u Bosni i Hercegovini preko projekata Caritasa u BiH: hospicij za stare, nemoćne i umiruće, rehabilitacija djece s posebnim potrebama, kućna njega starih i nemoćnih, pučke kuhinje, katolički vrtići, rehabilitacija osoba s posebnim potrebama, ali i strukturama i ustanovama Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini koje te projekte omogućuju i provode.

U homiliji na misi biskup Perić je tumačio Isusov susret sa Samarijankom kod Jakovljeva zdenca.

Sjedi Isus žedan na Jakovljevu zdencu, a poslao učenike u grad da kupe malo kruha i sira. On se zaustavio na bunaru očekujući ne bi li se namjerila koja vodarica da mu zahvati malo vode. Ne zna se je li Isus žedniji ili gladniji. Uto primijeti jednu ženu, s kantom u ruci, ide ravno na bunar.

Misli se Isus: Bože mili, bi li bilo uputno u ove zaiskati i vode? – Kako ne, ta zato je na svijet došao – radi te i takvih i njihova spasenja. Ali ako mu ne dadne vode? Pa naviknuo je on na svakakve ljudske odgovore, neodgovore, prigovore i zlogovore.

Sjedi Isus na bunarskom zidu, zauzeo je takav položaj da ga je žena mogla mimo pozdraviti, ali ga je mogla i još mirnije mimoići bez ijedne riječi. Isus se redovito tako postavlja prema ljudima: tko hoće, može mu prići, a tko ne želi, može ga proći. Tko ga želi slušati, ima što čuti; tko ga ne želi slušati, Isus mu dovoljno – šuti.

Isus je otvoren, ali nenametljiv. Ljudska slobodo, javi se!

Došla ona – ni očima mîga, ni rukama znâka. Prepoznala Isusa kao Židova. I okrenula glavu od njega. Nije htjela izustiti ni obična pozdrava: Putniče, šalom! Židovi i Samarijanci ne pozdravljaju se već četiri puna stoljeća! Razlog? Samarijanci se ženili pogankama, a Židovi nisu. Očuvali čistokrvnost. Čak kada su počeli graditi razrušeni hram, oko 450. prije Krista, došli im Samarijanci pomoći, donijeli vreće zlata. Židovi im rekoše: Vi ste izdali židovsku krv, vi niste dostojni dati svoj prilog za hram, ne prihvaćamo vašu ruku, gubite nam se s očiju. Od tada traje ta svađa i mržnja.

Kad najednom Isus otvori usta. Ljubazno zamoli Samarijanku da mu dadne malo vode. Očito je bio žedan, ali ne samo tjelesnom žedu, nego mnogo više željan dati ženi vječne vode. Isus pronalazi zgodu da zapodjene razgovor: stavlja ženu u priliku da usluži nepoznata i umorna putnika i da mu pokaže svoju spremnost da učini „nešto lijepo za drugoga“. Žena nije razumjela Isusovu ponudu, nego mu je, držeći uže u ruci i prezirno ga gledajući, izvukla stare rane i odbrusila: kako ti, Židov – Čifut, tražiš vode od mene Samarijanske? Ta znaš li da mi ne zborimo s vama židovima.
Isus želi prekinuti stoljetnu zategnutost, a žena želi produžiti mržnju.
Isus kani otvoriti novu epohu razgovora, susreta a žena uronila u vjekovnu tradiciju šovinizma i prijezira prema svemu što je židovsko. Isus se ne obazire na ljudske običaje podržavanja nerazgovora. On je došao ljude pomiriti i rane ozdraviti, a ne raspirivati mržnju.

Jesmo li mi daleko od Isusova držanja?, zapitao se biskup Perić. Ne znamo prekinuti neke napetosti za koje nismo čak ni krivi. Dosta bi bilo pristupiti s kakvim neusiljenim pitanjem, zamoliti koju uslugu. Ne učimo ništa od Gospodina. Učiteljicom smatramo Samarijanku s njezinim raspucalim bunarima koji ne mogu držati vode, a po strani ostavljamo Učiteljeve zdence i kladence vječne i nepresušne.

Isus poručuje Samarijanki da joj može dati bolju, živu vodu. Znamo što je Isus mislio pod „živom vodom“, koja čisti od iskonskoga i svakoga drugog grijeha i život daje krštenju.

Tko pije ovu vodu neće ožednjeti nikada, štoviše, postat će mu izvorom vode koja struji u život vječni.

U nastavku tumačenja Evanđelja o Isusovu susretu sa Samarijanskom biskup Perić istaknuo je kako je Isus razotkrio svu ženinu dušu i stavlja je pred njezine oči. Ona se uozbiljila, sve njezine preljubničke naslade učiniše joj se kao gorka suza pred ovom ranom savjesti.
Žena je potom prešla sa zemaljskih pitanja na vjerske probleme: naši su se očevi klanjali na ovom brdu… gdje se treba, zapravo, klanjati?
Isus traži vjeru, Isus se dao na tumačenje, komu, gdje i kada se treba klanjati. Iskoristio je priliku da progovori koju o svome Ocu. Vjeruj mi, ženo, došao je čas, evo ga! Isus je uspostavio kontakt preko vode preko vjere.

Kada se Isus Samarijanki predstavio kao Krist ona je, sva izvan sebe, ostavila krčag i pošla u grad. Samarijanci povjerovaše na ženinu riječ, ali mnogo više na Spasiteljevu riječ kad su ga vidjeli i čuli.

Isus razgovara sa Samarijankom, pa je kuša, traži od nje malo vode, pa joj nudi božansku vodu, pa joj se predstavlja: ja sam, ja koji s tobom govorim! Vjeruj mi, dušo, ništa se ne boj! Samo priznaj, pokaj se, sve ti se prašta. Prašta ti se ne samo pet nego pedeset pet puta pet grijeha. Sve! Bog je samo milosrđe! Treba preda nj stupiti i pokloniti mu se! I obratiti se! On je Spasitelj!, istaknuo je na kraju homilije biskup Perić.

Ovo euharistijsko slavlje vrhunac bilo je Tjedna solidarnosti koju Crkva u Republici Hrvatskoj, kroz akciju koju je povjerila Hrvatskom Caritasu, već 14. godinu zaredom organizira i provodi u suradnji s Caritasom Bosne i Hercegovine.

Cilj ove akcije je duhovno povezivanje Hrvata, te pomoći najpotrebnijima i najugroženijima kroz projekte svih Caritasa u Bosni i Hercegovini: Caritas Bosne i Hercegovine, Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan i Caritasa biskupije Banja Luka.

Tijekom ovogodišnje akcije, od 9. do 15. ožujka, u svima župnim zajednicama diljem Republike Hrvatske, pod ovogodišnjim geslom „Da ne ohladi ljubav mnogih“ (usp. Mt 24,12), zajedno se molilo i na razne načine darivalo za pomoć najpotrebnijima u Bosni i Hercegovini kroz projekte Caritasa u Bosni i Hercegovini.

I nad/biskupi Biskupske konferencije BiH, na svome 65. redovitom zasjedanju u Sarajevu od 4. do 5. studenog 2015. god., odlučili su da ova nedjelja bude Nedjelja solidarnosti u Bosni i Hercegovini uz prikupljanje kolekte solidarnosti za siromašne župne zajednice u Bosni i Hercegovini. I na ovaj način se pokazuje i ostvaruje konkretno karitativno zajedništvo Crkve u Hrvata kako u tuzemstvu tako i u inozemstvu.

Misno slavlje prenosio je RTV Herceg Bosne, koja signal ustupa i Laudato TV-u, Radiju Mir Međugorje i Hrvatskom katoličkom radiju.

Integralni tekst propovijedi biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. Ratka Perića na središnjem euharistijskom slavlju korizmene akcije Hrvatskog Caritasa „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“

ŽEDAN ISUS NA STUDENCU

Mnogima bi bilo drago naći u Evanđelju opširnije opise u vezi s Isusovim ponašanjem u svagdanjem životu. Recimo: kakvim je tonom govorio? Kakvim je pogledom gledao? Kako se u raznim životnim zgodama ponašao: u kući, za stolom, na ulici, u gradu, na selu, u hramu, u čudesima, u propovijedima, s protivnicima, s grješnicima, sa ženama? Nešto nam je od toga i zapisano za naše razmišljanje. Evo jedne zgode, koju smo upravo pročitali. 

Isusova Kultura. Možda je čitavu noć putovao sa svojim učenicima. Prešao judejsku granicu i našao se u Samariji. Osvanuo divan dan, ali Isus umoran. Dopro je do grada Sihara, uz koji se vežu stare uspomene slavnih pradjedova. 

Sjedi Isus žedan na Jakovljevu zdencu, a poslao učenike u grad da kupe malo kruha i sira. On se zaustavio na bunaru očekujući ne bi li se namjerila koja vodarica da mu zahvati malo vode. Ne zna se je li Isus žedniji ili gladniji. Uto primijeti jednu ženu, s kantom u ruci, ide ravno na bunar. 

Misli se Isus: Bože mili, bi li bilo uputno u ove zaiskati i vode? – Kako ne, ta zato je na svijet došao – radi te i takvih i njihova spasenja. Ali ako mu ne dadne vode? Pa naviknuo je on na svakakve ljudske odgovore, neodgovore, prigovore i zlogovore.

Sjedi Isus na bunarskom zidu: niti gleda preda se, niti bulji u ženu, niti joj je okrenuo leđa. Isus je zauzeo takav položaj da ga je žena mogla mirno pozdraviti, ali ga je mogla i još mirnije mimoići bez ijedne riječi. Isus se redovito tako postavlja prema ljudima: tko hoće, može mu prići, a tko ne želi, može ga proći. Tko ga želi slušati, ima što čuti; tko ga ne želi slušati, Isus mu dovoljno – šuti. 

Isus je otvoren, ali nenametljiv. Ljudska slobodo, javi se! 

Došla ona – ni očima mîga, ni rukama znâka. Prepoznala Isusa kao Židova. I okrenula glavu od njega. Nije htjela izustiti ni obična pozdrava: Putniče, šalom! Židovi i Samarijanci ne pozdravljaju se već četiri puna stoljeća! Razlog? Samarijanci se ženili pogankama, a Židovi nisu. Očuvali čistokrvnost. Čak kada su počeli graditi razrušeni hram, oko 450. prije Krista, došli im Samaritanci pomoći, donijeli vreće zlata. Židovi im rekoše: Vi ste izdali židovsku krv, vi niste dostojni dati svoj prilog za hram, ne prihvaćamo vašu ruku, gubite nam se s očiju. Od tada traje ta svađa i mržnja.  

Kad najednom Isus otvori usta. Ljubazno zamoli Samarijanku da mu dadne malo vode. Očito je bio žedan, ali ne samo tjelesnom žeđu, nego mnogo više željan dati ženi vječne vode. Isus pronalazi zgodu da zapodjene razgovor: stavlja ženu u priliku da usluži nepoznata i umorna putnika i da mu pokaže svoju spremnost da učini „nešto lijepo za drugoga“. Žena nije razumjela Isusovu  ponudu, nego mu je, držeći uže u ruci i prezirno ga gledajući, izvukla stare rane i odbrusila: Kako ti, Židov – Čifut, tražiš vode od mene Samarijanke? Ta znaš li ti da mi ne zborimo s vama Židovima? 

Isus želi prekinuti višestoljetnu zategnutost, a žena želi produžiti mržnju. 

Isus kani otvoriti novu epohu razgovora, susreta, a žena uronila u vjekovnu tradiciju šovinizma i prijezira prema svemu što je židovsko. 

Isus se ne obzire na ljudske običaje podržavanja nerazgovora. On je došao da ljude pomiri i rane zamiri, a ne da mržnju raspiri!

Jesmo li mi daleko od Isusova držanja? Ne znamo prekinuti neke napetosti za koje nismo čak ni krivi. Dosta bi bilo pristupiti s kakvim neusiljenim pitanjem, zamoliti koju uslugu. Ne učimo ništa od Gospodina Isusa. Učiteljicom smatramo Samarijanku s njezinim raspucalim bunarevima koji ne mogu držati vode, a po strani ostavljamo Učiteljeve zdence i kladence vječne i nepresušne vode. 

Maštovitost Isusova. Krist ne reagira na ponižavajući izraz Čifut, nego izdiže razgovor na razinu poštovanja: poučava ženu kako valja sugovornika poštovati. Nakon što je žena izgovorila ono što joj je na srcu i na jeziku ležalo, Isus se nije nimalo osjetio uvrijeđenim – barem nije pokazao – nego je mirno nastavio govoriti o Božjem „daru“, o onome tko bi mogao dati bolju, živu vodu: 

Kada bi ti znala dar i onoga tko s tobom razgovara, ti bi u njega iskala vode.

Kada bi ti znala dar, poziv na život, zov na vjeru, ti bi u njega iskala toga dara. I ako ti hoćeš, on će tebi dati te žive vode. 

Samarijanka ne zna što bi, pa opet pitanje: Gospodine, odakle ti voda? Nemaš ni kante ni užeta, a nisi ni veći od praoca Jakova? Ali ipak nakon Isusova odgovora Samarijanka je popustila u svojoj nacionalnoj zahuktalosti i odbijanju. Obraća mu se naslovom: “Gospodine…” Bar je nešto naučila, da bude malo pristojnija! Primijetila je iz Isusova govora da je to kulturan čovjek, pravi pravcati gospodin, prema kojem se ne može postupati neljudski, i odgovarati ono što ti prvo naleti na jezik. 

Znamo što je Isus mislio pod „živom vodom“, koja čisti od iskonskoga i svakoga drugoga grijeha i život daje u krštenju.  

Samarijanka nesvjesno ponavlja Isusovo pitanjeEvanđelje je ozbiljna knjiga. I odgojna. U njemu nema viceva, legendi, mitova. Donosi činjenicu i istinu. Isus je istina. I s njime nema šale. Isus se ne osvrće na moguće ženine aluzije… On ide svojim putom razgovora. Još je više zainteresirao ženu: Tko pije ove vode, ne će ožednjeti nikada, štoviše, postat će mu izvorom vode koja struji u život vječni … Žena misli da se Isus šali i prihvaća veselo: “Gospodine, daj mi te vode…” I smješka se kako će joj Isus odgovoriti. Nije ni svjesna da se situacija posve izmijenila. Kako žena još ne zna u kakvu je božansku mrežu upala, još uvijek misli u zemaljskom smislu. Ima na pameti vodu: H2O, a ne božansku vodu kojom se napajaju ljudska srca!

Isus misli sasvim ozbiljno. Kada je žena rekla Isusu da joj dade vode da ona ne mora više dolaziti na zdenac, Isus joj reče neka ode po muža, pa će zajedno po vodu. Najprije žena pomišlja u sebi: „Nisam zar tako stara da misli da imam muža?“ Da izbjegne razne neprilike, žena upada u laž! Odgovara Isusu da je „slobodna“, da „nema muža“. Doista, da je Krist samo čovjek, teško bi mogao odgovoriti nešto pobjedonosno. Možda bi tu razgovor i prestao. Ali jer je on ujedno Prorok, Mesija, Sin Božji, Bog – božanski se snalazi: u jednom hipu s jednom rečenicom razotkriva svu ženinu dušu i stavlja je pred njezine oči: Samarijanko, progledaj se u ovih pet-šest razbijenih ogledala!

Isus je fin i kada nas kori. Tko će znati što je žena mislila kako će Isus reagirati kada je ona rekla da nema muža? Svakako nije očekivala da će on onako odgovoriti. On je pohvali: “Dobro si rekla.” Onda joj gorku istinu pokaza: pet si ih imala, a ni ovaj šesti nije ti onaj pravi! I opet je pohvali: “To si po istini rekla.” Reče Isus istinu i žena osta živa. Kako se samo uozbiljila. Sve preljubničke naslade učiniše joj se kao gorka suza pred ovom ranom savjesti. 

Žena je prešla sa zemaljskih pitanja na vjerske probleme: Naši su se očevi klanjali na ovom brdu… gdje se treba, zapravo, klanjati? 

Isus traži vjeru. Isus se dao na tumačenje: komu, gdje i kada se treba klanjati. Iskoristio je priliku da progovori koju o svome Ocu. Vjeruj mi, ženo, došao je čas, evo ga! Isus je uspostavio kontakt preko vode, preko vjere.  

Kroz cio ovaj razgovor Krist nije osjećao potrebu da se predstavi. Iz razgovora je Samarijanka jasno razabrala da je on učitelj, autoritet, čovjek bez premca. Kada mu je žena priznala da je on Prorok, prihvatio je naslov. A kada mu je izrazila nadu da će doći Mesija – Pomazanik, on je smatrao da je došao čas da joj se predstavi: On je Krist! A žena, sva izvan sebe, ostavi krčag i ode u grad. Samarijanci povjerovaše na ženinu riječ, ali mnogo više na Spasiteljevu riječ kada su ga vidjeli i čuli!

Isus se jednako zadržava i propovijeda tisućama i tisućama. Jednom bijaše samo pet tisuća muškaraca. Ali propovijeda i jednoj osobi na zdencu. Pa rezultat propovijedi tisućama bijaše da su ga željeli „zakraljiti“, ukrivo, a rezultat razgovora s jednom osobom da se žena obratila i da joj se Isus predstavio kao Mesija.

“Kraljevstvo je Božje kao kada Isus razgovara sa ženom na bunaru… Pa je pita, kuša, pa joj traži malo vode, nudi joj svoju božansku vodu, pa joj se predstavlja: Ja sam, ja koji s tobom govorim! Vjeruj mi, dušo, ništa se ne boj! Samo priznaj, pokaj se, sve ti se prašta. Prašta ti se ne samo pet nego pedeset pet puta pet grijeha. Sve! Bog je samo milosrđe! Treba preda nj stupiti i pokloniti mu se! I obratiti se. On je Spasitelj!“

Donirajte

Donirajte

Dragi prijatelji Hrvatskog Caritasa, pozivamo Vas da donirate putem web stranice te tako postanete promicatelji pravednijeg svijeta i partneri Hrvatskog Caritasa.

Odaberi akciju

Odaberi iznos

Ili upiši svoj iznos (kn):

Nastavi
Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije

Josipa Jurja Strossmayera 58
31000 Osijek
Tel: 031 253 910
E-mail: caritas@djos.hr
Web adresa: www.caritas.djos.hr

Caritas Gospićko-senjske biskupije

Dr. Ante Starčevića br. 19
53 000 Gospić
Tel: 053 575 241
E-mail: caritas.gos.senjske.biskupije@gs.t-com.hr

Caritas Hvarsko-bračko-viške biskupije

Hanibala Lucića 18
21450 Hvar
Tel: 021 741 354
E-mail: fbarcot@gmail.com

Caritas Križevačke eparhije

Grkokatoličko sjemenište
Ćirilometodska 1
10000 Zagreb
Tel: 01 48 51 773
E-mail: ivan.radeljak@zg.t-com.hr

Caritas Porečke i Pulske biskupije

Jurja Dobrile 6
52000 Pazin
Tel: 052 624 306
E-mail: caritas@pazinski-kolegij.hr
Web adresa: www.biskupija-porecko-pulska.hr/ustanove/caritas.html

Caritas Požeške biskupije

Vukovarska 7
34000 Požega
Tel: 034 272 988
E-mail: caritas@pozeska-biskupija.hr
Web adresa: www.pozeska-biskupija.hr

Caritas Riječke nadbiskupije

Osječka 84a
51000 Rijeka
Tel: 051 651 002, 051 511 443
E-mail: caritasrijeka@gmail.com, caritas@ri-nadbiskupija.com
Web adresa: www.caritas.ri-nadbiskupija.com

Caritas Sisačke biskupije

Trg bana Jelačića 1
Sisak 44000
Tel: 044 530 222
E-mail: caritas@biskupija.sisak.hr
Web adresa: http://www.caritassisak.hr/

Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije

Zrinsko-frankopanska 43
21000 Split
Tel: 021 318 740
E-mail: caritas-info@smn.hr
Web adresa: www.caritas-nadbiskupije-split.hr

Caritas Šibenske biskupije

Težačka 106
22000 Šibenik
Tel: 022 216 447, 022 215 820
E-mail: caritas-biskupije-sibenik@si.t-com.hr
Web adresa: www.sibenska-biskupija.hr/caritas

Caritas Varaždinske biskupije

Pavlinska 4
42000 Varaždin
Tel: 042 320 205
E-mail: caritas.biskupije.varazdin@gmail.com
Web adresa: www.biskupija-varazdinska.hr

Caritas Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj

Ksaverska cesta, 12
10000 Zagreb
Tel: 01 4670 660
E-mail: caritas.vojnog.ordinarijata@caritas.hr

Caritas Zadarske nadbiskupije

Dr. Franje Tuđmana 24/0, p.p. 193
23000 Zadar
Tel: 023 316 710
E-mail: caritas@zd.t-com.hr
Web adresa: www.caritas-zadar.hr

Caritas Zagrebačke nadbiskupije (CZN)

Kaptol 31, pp 71
10001 Zagreb
Tel: 01 4817 716
E-mail: czn@czn.hr
Web adresa: www.czn.hr

Caritas Dubrovačke biskupije

Vatroslava Lisinskog 13a
20000 Dubrovnik
Tel: 020 612 240
E-mail: caritas@dubrovacka-biskupija.hr
Web adresa: www.dubrovacka-biskupija.hr

Caritas Krčke biskupije

Stjepana Radića 1
51500 Krk
Tel: 051 222 303
E-mail: caritas@biskupijakrk.hr
Web adresa: https://biskupijakrk.hr/?page_id=49

Caritas Bjelovarsko-križevačke biskupije

Trg Eugena Kvaternika 5
43000 Bjelovar
Tel: 043 638 635
E-mail: caritas@biskupija-bk.hr