Arhiva: Novosti 2011.

Brojni Zagrepčani otvorili vrata svojih srca pa su do podneva prodana sva drvca!

Pogledajte fotografije

Hrvatski Caritas i Hrvatske šume deveti puta zajedno u humanitarnoj prodaji živih božićnih drvaca na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu

U subotu 17. prosinca 2011. na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu Hrvatski Caritas i Hrvatske šume organizirali su humanitarnu prodaju živih božićnih drvaca (s korijenom). Ove se godine humanitarna prodaja provodi već deveti puta zaredom, kao jedan od načina prikupljanja pomoći za obitelji u potrebi u okviru nacionalne božićne akcije «Za 1000 radosti».

Zahvaljujući brojnim dobrim ljudima, koji su usprkos niskoj tempreturi i snijegu, koji je padao u ranim jutrarnjim satima, otvorili vrata svojih srca, do 12 sati uspjeli smo prodati SVA BOŽIĆNA DRVCA ! Prodajom božićnih drvaca i čestitki u subotu smo ukupno prikupili 26.134 kuna za obitelji u potrebi.

Hrvatske su šume Hrvatskom Caritasu u ovogodišnjoj akciji darovale 155 božićnih drvaca: sadnice srebrne i obične smreke te Pančićeve omorike uzgojene za ovu namjenu. Hrvatske šume tako, osim socijalne, naglašavaju i ekološku dimenziju akcije jer se time štite zeleni resursi Hrvatske. Drvca su se prodavala po cijeni od 120 do 200kn. Osim božićnih drvaca, Hrvatske su šume za 23 obitelji u potrebi darovale i po 5 metara drva za ogrjev. Među njima, 10 je obitelji na Trgu uručen prigodan bon te slatki paketi koje su osigurale Pliva Hrvatska i ugledna zagrebačka slastičarnica Vincek.

Zahvaljujemo i g. Ivi Pliši, koji nam je također za ovu prigodu darovao još 10 božićnih drvaca.

A Filipu Antoloviću, polazniku 8. razreda Centra za odgoj i obrazovanje Velika Gorica, pobjedniku nagradnog natječaja Hrvatskog katoličkog radija “Činimo dobro čestitkom”, uručena je ovom prigodom nagrada galerije hrvatske sakralne umjetnosti Laudato. Nagradu mu je predala Ines Smrk, asistentica direktorice. Sve pristigle čestitke, nakon odabira najuspjelije, prodavale su se, uz ostale prigodne proizvode, kako bi se i njihovom prodajom dodatno prikupila pomoć obiteljima u potrebi.

Svojim je dolaskom na prodaju borova akciju podupro i zagrebački gradonačelnik g. Milan Bandić te iskoristio prigodu i kupio božićno drvce. A tradicionalno, kao i ranijih godina, prodaji se pridruzila i gđa Jadranka Kosor, koja je osobno, kao i Vlada RH, svih ovih godina podupirala akciju «Za 1000 radosti».

Humanitarna je prodaja božićnih drvaca organizirana uz pomoć brojnih volontera i simpatizera Hrvatskog Caritasa, među kojima je i značajan broj članova Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži. Caritasovi su volonteri motivirali građane na kupnju drvaca i prodavali prigodne Caritasove božićne čestike i radove osoba s posebnim potrebama o kojima skrbi Caritas Zagrebačke nadbiskupije.

Prigodni radijski spot za akciju je izradio HKR, a televizijski – prema vizualnom rješenju Narcise Vukojevic – CMC.

Akcija „Za 1000 radosti“ još traje, pa pozivamo i ohrabrujemo sve ljude dobre volje, građane i tvrtke da se uključe u Božićnu akciju donacijom proizvoda, usluga ili novčanom donacijom, kao i telefonskim pozivima na 060 9010 (6,15 kn, PDV uključen).

Zahvaljujemo svima vama koji nam svih ovih godina velikodušno pomažete; molitvom, darovima, primjerom, originalnim idejama, konkretnom suradnjom u prodaji borova te izvještavanjem o akciji, čime i nas ohrabrujete da nastavimo u njenu provođenju,

Vaš Hrvatski Caritas

//19. 12. 2011

Hrvatski Caritas i Hrvatske šume deveti puta zajedno u humanitarnoj prodaji živih božićnih drvaca na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu

„OTVORI VRATA SRCA!“ u subotu
17. prosinca 2011.

U subotu 17. prosinca 2011. na Trgu bana Josipa Jelačića (zapadno od sata) u Zagrebu Hrvatski Caritas i Hrvatske šume organiziraju humanitarnu prodaju živih božićnih drvaca (s korijenom, u teglama) s početkom u 9h.

Ove se godine humanitarna prodaja provodi već deveti puta zaredom, kao jedan od načina prikupljanja pomoći za obitelji u potrebi u okviru nacionalne božićne akcije Hrvatskog Caritasa «Za 1000 radosti». Slogan je ovogodišnje Božićne akcije «OTVORI VRATA SRCA !».

Pozivamo novinare da nazoče prodaji borova, prigodnom uručenju darovanog drva za ogrjev i proglašenju pobjednika natječaja za najlješu dječju božićnu čestitku Hrvatskog katoličkog radija.

Hrvatske šume Hrvatskom su Caritasu darovale 155 božićnih drvaca: sadnice srebrne i obične smreke te Pančićeve omorike uzgojene za ovu namjenu. Hrvatske šume, time osim socijalne, naglašavaju i ekološku dimenziju ove akcije, a drvca će se prodavati po cijeni od 120 do 200kn. Osim božićnih drvaca, Hrvatske su šume za 16 obitelji u potrebi darovale i po 5 m3 drva za ogrjev. Među njima, 10 je obitelji pozvano na prigodnu simboličnu dodjelu u 10h na Trgu bana Jelačića kada će im biti uručen bon i prigodni darovi.

U 10.30h pobjedniku nagradnog natječaja Hrvatskog katoličkog radija “Činimo dobro čestitkom” bit će uručena prigodna nagrada galerije hrvatske sakralne umjetnosti Laudato. Nagradu će predati Ines Smrk, asistentica direktorice. Tijekom natječaja djeca su različitim tehnikama i materijalima izrađivala originalne božićne čestitke, uz pomoć roditelja, djedova i baka, učitelja i vjeroučitelja. Sve pristigle čestitke, nakon odabira najuspjelije, prodavat će se kao dodatni oblik pomoći obiteljima u potrebi.

Svoj je dolazak u 11h potvrdio zagrebački gradonačelnik, g. Milan Bandić koji podupire ovu akciju od njena početka, 2003.

I ovogodišnja je prodaja božićnih drvaca organizirana uz pomoć brojnih volontera i simpatizera Hrvatskog Caritasa, među kojima je i značajan broj članova Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži. Caritasovi će volonteri motivirati građane na kupnju drvaca, prodavati prigodne Caritasove božićne čestike i radove osoba s posebnim potrebama o kojima skrbi Caritas Zagrebačke nadbiskupije.

„Za 1000 radosti“ tradicionalna je nacionalna akcija koju Hrvatski Caritas pokreće u predbožićno vrijeme. U središtu su pozornostiakcije, od njena samog početka 2003., obitelji u potrebi, i to najpotrebnije među potrebnima. Ove godine u distribuciji prikupljene pomoći poseban naglasak želi se staviti na obitelji u kojoj su oba raditelja/hranitelja nazaposleni.

//15. 12. 2011

Privredna banka Zagreb tijekom devet godina akcije „Za 1000 radosti“ darovala za najpotrebnije gotovo tri milijuna kuna

Privredna banka Zagreb uključila se u ovogodišnju akciju Hrvatskog Caritasa „Za 1000 radosti“ darujući za najpotrebnije obitelji u Hrvatskoj pola milijuna kuna.

Zahvaljujemo PBZ-u te gospodinu Boži Prka, predsjedniku Uprave, što vjerno podupiru akciju prikupljanja pomoći za najpotrebnije obitelji u Hrvatskoj još od njena početka 2003.

Ukupna novčana pomoć PBZ-a u dosadašnjih devet godina iznosi ukupno 2,9 milijuna kuna, a pored toga PBZ svim svojim poslovnim suradnicima, partnerima i prijateljima tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana upućuje prigodne čestitke Hrvatskog Caritasa čime zorno svjedoči i promiče zauzetost za izgradnju solidarnijega i pravednijega svijeta.

//08. 12. 2011

Božićna akcija “Za 1000 radosti” 2011.

OTVORI VRATA SRCA!
Kad otvoriš srce,
iznenadiš se koliko ljudi u njega stane!

I ove smo godine pokrenuli akciju „Za 1000 radosti“. Ova je nacionalna akcija - sretni smo da tako možemo reći – tradicionalna: ove je godine organiziramo već deveti puta zaredom. U središtu su pozornosti akcije, od njena samog početka 2003., obitelji u potrebi, i to – „najpotrebnije među potrebnima“.

> Opširnije o akciji "Za 1000 radosti"

//30. 11. 2011

Pobjeda nad potresom

Haićani useljavaju u nove domove

Gotovo dvije godine nakon potresa koji je 12. siječnja 2010. poharao Haiti još je uvijek više od 600.000 ljudi razmješteno u kampovima, živeći u iznimno nesigurnim uvjetima i u velikom riziku od epidemije. Među najpogođenijima su tri biskupije; Port-au-Prince, Jacmel i Anse-à-Veau/Miragoâne u kojima je uništeno više od 90% kuća. U brdima iznad glavnog grada Port-au-Princa, na udaljenosti svega jedan sat vožnje automobilom, nalazi se mjesto Duval u kojem će 32 obitelji započeti novi život u svojim novim domovima. Među njima je i Bernard sa suprugom Marie St. Hilaire Gertom i djecom.

"Kada se tlo započelo tresti zazivala sam supruga upomoć, ali je potres bio toliko snažan da se nije moglo stajati na nogama. U potresu u kojem je devastirana cijela  naša zemlja, u potpunosti je uništena i naša kuća pa smo se s djecom privremeno  smjestili u malu i trošnu kolibu koja je bila u tako lošem stanju da sam se pitala hoćemo li se živi izvući iz te situacije", prisjeća se Marie.
No ipak, za Bernarda i Marie, kao i brojne druge obitelji koje su ostale bez svojih domova, budućnost će biti znatno sigurnija jer su, u suradnji Caritasa Ekvadora i Caritasa Haitija, u Duvalu za njih izgrađene nove kuće. U nedjelju 6. studenoga 2011. tijekom svečanosti organizirane u nazočnosti predsjednika Caritasa Ekvador, mons. Julia Parrille, 32 obitelji dobile su ključ svoga novog doma.

Dok je mons. Parrilla rezao vrpcu ispred Bernardova nova doma, emocije su bile toliko snažne da su se gotovo mogle opipati. "Želim zahvaliti Caritasu Haitija i Ekvadora za ovaj dar - dar s neba - koji danas primamo. Ova kuća novi je početak za moju obitelj, a njen čvrsti krov bit će naša zaštita od elementarnih nepogoda. Zahvalan sam Caritasu što je uvijek uz nas, u našim naizazovnijim životnim trenucima stoji rame uz rame s nama, najsiromašnijima“, kazao je Bernard.

Bernardova, kao i ostale obitelji iz programa izgradnje, među najsiromašnijim su obiteljima Port-au-Princa. Antoine Verlaine, koordinatorica u Caritasu iz Port-au-Princa objašnjava kako je oko izbora obitelji uključenih u program bila angažirana i lokalna  zajednica.

"Možete zamisliti koliki je to bio izazov za nas - odabrati 32 najpogođenijih obitelji u kraju u kojem je više od 90% infrastrukture i kuća uništeno, pa su i potrebe iznimno velike“, pojašnjava  Antoine.
"U želji da izaberemo uistinu najpotrebije, u suradnji s lokalnom zajednicom postavili smo neke kriterije: prije svega kriterij da budući korisnici posjeduju zemlju na kojoj će se graditi. Sljedeći je kriterij bio da sami nemaju sredstva i nisu u mogućnosti izgraditi kuću. Također, prednost su imale obitelji s invalidnim članovima, kao i samohrani roditelji“, nastavlja Antoine. „S konačnim prijedlogom složila se lokalna zajednica, ista zajednica koja nam je pomagala u postavljanju kriterija i identificiranju najsiromašnijih."

Mons. Julio Parrilla, predsjednik nacionalnog Caritasa iz Ekvadora na svečanosti primopredaje kuća rekao je:"Naš je doprinos malen i skroman – jer je i Ekvador mala zemlja. Ali vjerujem kako je tada bilo najvažnije iskrenom gestom solidarnosti odgovoriti na tragediju koju su iskusila naša braća Haićani. Kada se vratim u svoju zemlju posvjedočit ću našim ljudima u našim župama u kojima se skupljala pomoć za Haiti - o nadi koju danas vidim ovdje. Vjerujem kako će rad naše sestrinske organizacije, Caritasa Haiti, donijeti još mnogo plodova."

"Podrška Caritasa Ekvadora i Caritasa Brazil koji su uključeni u program obnove, omogućila nam djelovanje na području na kojem nismo imali nikakvo iskustvo, čak smo i lokalno stanovništvo i obitelji korisnike pomoći podučili raznim tehnikama gradnje. I mi sami, djelatnici Caritasa Haiti, zahvaljujući projektu ojačali smo vlastite resurse i savladali složenost vođenja projekata izgradnje kuća otpornih na potrese“, kaže inženjer Jean Erncy, koordinator programa obnove u Caritasu Haiti.

"Istraživanje koje je provela američka graditeljska tvrtka BuildChange, a koje su financirali Caritas Velike Britanije i Caritas Australije, o kvaliteti našega građenja  potvrdilo je kvalitetu ovih kuća što je ohrabarenje nama samima, ali može ohrabriti i druge donatore da svoja sredstva povjere Caritasu Haiti. Cilj našega programa je izgraditi ukupno 4.310 novih kuća u 10 biskupija, a posebno u tri najpogođenije“, nastavlja Erncy.

Do početka studenog 2011. u Duvalu i Jacmelu ukupno je 79 kuća, od planiranih 113, izgrađenih u suradnji Caritasa Ekvadora i Haiti predano na korištenje novim stanarima. Već se planira i sljedeća primopredaja kuća u Jacmelu, izgrađenih u suradnji Caritasa Brazil i Haiti, jer su i one pred završetkom, a osim obiteljskih kuća, program uključuje i izgradnju dvorane te škole.
"Svečana inauguracija ove kuće, danas predane Bernardu i njegovoj obitelji, prva je naša pobjeda nad potresom 2010.“, završila je Antoine Verlaine, koordinatorica Caritasa Port-au-Princa.

Bernardov novi dom, građen uz visoke standarde zaštite od potresa, veličine 40 m2 sastoji se od dvije spavaće sobe, kupaonice, toaleta, kuhinje s blagovaonom i dnevom sobom, trijemom te vanjskim sabirnim spremnikom za kišnicu.

Iz Haitija izvještava Ryan Worms

//15. 11. 2011

Caritas Internationalis zalaže se za osnivanje međunarodnog fonda žurne pomoći

„Uspostavom međunarodnog fonda jamčila bi se održivost međunarodne humanitarne žurne pomoći, ali bi se i dugoročno mogle spriječiti mnoge humanitarne katastrofe“, rekao je Alistair Dutton, voditelj odjela humanitarne pomoći u Caritasu Internationalis, obrazlažući potrebu osnivanja Međunarodnog fonda žurne pomoći na "Prvom austrijskom humanitarnom kongresu", održanom u Beču 21. listopada 2011.

“Budući da je sve teže pronaći sredstva za pomoć u hitnim slučajevima, nužno je pronaći sustavne mehanizme za dobivanje potrebnih sredstava u humanitarnim i drugim krizama u budućnosti", nastavio je Dutton. Osvrćući se na situaciju na Rogu Afrike, Caritasov stručnjak rekao je kako su Caritasove aktivnosti trenutno usmjerene na smanjenje patnji najugroženijih. Međutim, već se sada traže načini kako napaćenim ljudima pomoći u njihovu opstanku i razvoju u budućnosti.

„UN-ov središnji fond za žurnu pomoć (Central Emergency Response Fund, CERF) predstavlja dobar primjer i važan je korak u situacijama kada treba žurno reagirati da bi se spasili životi ljudi, kao i za katastrofe koje su se mogle predvidjeti“, naglasio je Dutton.

//27. 10. 2011

Caritasovi projekti u istočnoj Africi

View Horn of Africa interactive map in a larger map

//10. 10. 2011

U Vatikanu se sastali Crkveni i Caritasovi čelnici

Dva dana nakon apela pape Benedikta XVI. za pomoć Africi, na inicijativu Papinskog vijeća Cor Unum, kojemu je na čelu kardinal Robert Sarah, sastali su se biskupi iz Afrike, Caritasovi čelnici, predstavnik Anglikanske crkve i drugih kršćanskih zajednica kako bi razgovarali o stanju na Rogu Afrike i intervenciji Crkve u tom području.

Po završetku sastanka u tiskovnom je uredu Svete Stolice održana konferencija za novinare na kojoj je pročitana i poruka Rowana Williamsa, nadbiskupa Canterburya i poglavara Anglikanske crkve: “Ponovno smo suočeni sa strašnim licem gladi. No, to je i ljudsko lice, lice ranjena čovjeka koji umire na putu tražeći hranu“.

„Moramo ujediniti i udvostručiti zauzimanje za Rog Afrike koji je pogođen velikom bijedom“, upozorio je kardinal Sarah, istaknuvši kako je papa Benedikt XVI. blizu patnjama naroda u Africi i koji je među prvima o tome govorio na međunarodnom planu kada je izrazio svoju zabrinutost i uputio apel međunarodnoj zajednici.

Trinaest milijuna ljudi svakoga se dana bori protiv smrti – istaknuto je na konferenciji. „Između ostaloga i zbog toga što u međunarodnoj politici često prevladavaju posebni interesi i samoljublje pojedinih zemalja. Potrebno je voditi politiku koja uistinu teži općem dobru jer samo uz takvu politiku neće biti pobjednika i pobijeđenih, krvnika i žrtava, izrabljivača i izgladnjelih“, istaknuo je Sarah.

 „A nakon ove humanitarne krize morat će se započeti ulagati u odgoj jer – jedino ondje gdje postoji škola - doista ima budućnosti. I zato već sada upućujem apel: u svako selo jedna škola! To kažem kao Afrikanac! Sjedinimo se kako bismo Rogu Afrike pomogli da vlastitoj djeci pruži odgoj, obrazovanje i kulturu“, napomenuo je predsjednik Papinskoga vijeća Cor Unum.

„Na problem nestašice hrane u istočnoj Africi ukazivalo se godinama, no i svijet je godinama odgovarao „pustite to - tu se ionako ne može ništa promijeniti“. Međutim sada se suočavamo s posljedicama takva stava“, rekao je Ken Hackett, predsjednik Uprave Catholic Relief Servicesa (CRS, američki Caritas).

"Muslimanski prijatelji iz Somalije zamolili su me da njihovo pismo zahvale predam Svetom Ocu, koji je među prvima skrenuo pozornost svjetske javnosti na ovu situaciju“, rekao je kardinal Giorgio Bertin, biskup Đibutija i predsjednik Caritasa Somalije“.

Iako pogleda uprta u budućnost, Caritas i druge kršćanske organizacije ne prestaju činiti ono na što su pozvani: spašavati od smrti zbog nestašice gladi te izgradnjom sustava navodnjavanja, edukacijom stočara kako da održe svoje stada zdravima i poljoprivrednika kako da njihovi usjevi prežive i u vremenima najtežih suša -   dugoročno podizati opću razvijenost istočne Afrike.

Iz Rima izvještava Laura Sheahen, Caritas Internationalis, 7.10.2011.

//10. 10. 2011

Caritas skrbi za milijun ljudi u istočnoj Africi

Papa Benedikt XVI ponovno uputio apel za pomoć

Papa Benedikt XVI u srijedu 5. listopada na općoj audijenciji ponovno je skrenuo pozornost na situaciju u istočnoj Africi, gdje je 13 milijuna ljudi u neposrednoj životnoj opasnosti zbog nestašice hrane. Somalija, Kenija i Etiopija, ali i druge zemlje te regije, suočene su s teškom krizom uzrokovanom sušom, sukobima i nepravdom. Među njima je najugroženija Somalija, u kojoj je svako treće dijete pothranjeno. Upućujući poziv međunarodnoj zajednici, papa Benedikt rekao je da "molitvom i materijalnom pomoći umanjimo patnju braći i sestrama, među kojima osobito trpe djeca“.

Caritas u istočnoj Africi trenutno skrbi za više od milijun ljudi osiguravajući hranu i vodu, ali i tražeći načine dugoročne pomoći i potpore. Vrijednost Caritasovih programa pomoći i razvojnih programa veća je od 30 milijuna eura.

Općoj audijenciji nazočili su i biskup Giorgio Bertin, apostolski upravitelj u Mogadišu i predsjednik Caritasa Somalije, Paolo Beccegato, voditelj odjela za međunarodnu pomoć u Caritasu Italije, Ken Hackett, predsjednik Uprave u Catholic Relief Servicesu (CRS, američki Caritas) te Alistair Dutton, direktor za humanitarnu pomoć u Caritasu Internationalis - koji su se u Vatikanu sastali kako bi dali daljnji poticaj inicijativama kojima se nastoji odgovoriti na humanitarnu krizu. Njihovu sastanku u Vatikanu, kojemu je domaćin papinsko vijeće Cor Unum, nazočit će i predstavnik Canterburyjskog nadbiskupa.

"Caritasova mreža iz cijeloga svijeta, u suradnji s lokalnim Caritasima i drugim partnerskim organizacijama, brzo je reagirala želeći umanjiti patnju ovih ljudi“, rekao je Dutton.

"Iako je uzrok sadašnje krize suša, istovremeno je ovo i civilizacijska katastrofa! Želimo pomoći u smanjenju opće nerazvijenosti ove regije, a lokalnoj zajednici pomoći u prilagodbi na nove klimatske uvjete. Dio rješenja ove teške situacije bilo bi i hitno okončanje sukoba u Somaliji“, nastavlja Dutton.

Caritas i druge crkvene organizacije u Etiopiji skrbe za prehranu za oko 500.000 ljudi i osiguravaju vodu za oko 250.000 ljudi. Na području više biskupija u Keniji i Etiopiji Caritas je u cilju zaštite djece osnovao Centre za pothranjenu djecu, a skrbi i o izbjeglicama iz Somalije u njihovim kampovima, izgradnjom sanitarnih objekata, sustava navodnjavanja i odvodnje.

Obitelji kojima su zbog suše propali usjevi i uginula stoka Caritas je opskrbio sjemenom otpornim na sušu te nadomjestio uginulu stoku s više od 10.000 životinja, a u tijeku su i programi edukacije poljoprivrednika za unapređenje sustava navodnjavanja kako bi se u budućnosti spremnije suočili s posljedicama ovako teških suša.

5. listopada 2011., iz Caritasa Internationalis izvještava Laura Sheahen

//07. 10. 2011

Susret predsjednikâ i ravnateljâ Caritasa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Banjoj Luci

U povodu korizmene akcije Hrvatskog Caritasa „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH“ u Banjoj Luci je 5. listopada održan susret predsjednikâ i ravnateljâ nacionalnih i ravnateljâ nad/biskupijskih Caritasa iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Na njemu su sudjelovali predsjednici dvaju nacionalnih Caritasa, varaždinski biskup Josip Mrzljak i banjolučki biskup Franjo Komarica, ravnatelji nacionalnih Caritasa BiH i Hrvatske, kao i (nad)biskupijskih Caritasa iz Banje Luke, Sarajeva, Mostara, Zadra, Šibenika, Varaždina, Hvara i Gospića.

Na početku susreta sudionike je pozdravio biskup domaćin Franjo Komarica izrazivši zadovoljstvo što se sastaju službeni predstavnici Caritasa dviju Biskupskih konferencija. Formalni povod susretu bila je 130. obljetnica uspostave redovite crkvene hijerarhije u BiH i osnutka Banjolučke i Mostarsko-duvanjske biskupije, te 25. obljetnica Caritasa u Banjolučkoj biskupiji.

"Ovaj formalni povod želimo iskoristiti da još više učvrstimo svoje međusobne veze djelatne kršćanske ljubavi – da povećamo svoja saznanja jedni o drugima, da razmijenimo dragocjena iskustva iz svoga karitativnog djelovanja, da upoznamo potrebe, mogućnosti, nastojanja i djelovanje jednog biskupijskog Caritasa u doista specifičnim okolnostima, te da zajedno zahvalimo dobrom Bogu koji u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube", rekao je biskup Komarica u pozdravnom govoru.

Na susretu se razgovaralo o mogućnostima zajedničke suradnje dva nacionalna Caritasa, posebno o nastavku akcije „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH“. Sudionici su se složili da je potrebno što prije osmisliti zajedničku strategiju za razvoj, posebice razmotriti gospodarske programe kako bi se ljudima u BiH osigurala materijalna egzistencija, održivost obitelji i ostanak u rodom kraju. Bilo je govora i o mogućnostima i potrebi zajedničkog prijavljivanja na natječaje Europske Unije (pretpristupni fondovi i prekogranična suradnja), kao i o prijedlogu Zakona o Hrvatima koji žive izvan RH, a koji bi trebao usvojiti Hrvatski sabor.

Po završetku sastanka sudionici su sudjelovali na sv. misi, a potom u okolici Banje Luke obišli neke značajnije projekte Caritasa Banjolučke biskupije.

//06. 10. 2011

"100.000 kuna za 100 obitelji“ i u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji

Početkom listopada i obiteljima u potrebi iz Đakovačko-osječke nadbiskupije bit će uručeni bonovi u vrijednosti 1000 kuna kako bi besplatno opremile svoje školarce.

11 obitelji u potrebi sa školskom djecom iz 11 dekanata Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije dio su od ukupno 100 obitelji diljem Hrvatske uključenih u akciju Tisak Medie i Hrvatskog Caritasa „100.000 kuna za 100 obitelji“. Bonove će realizirati u Tisak Media centrima u Osijeku, Đakovu i Slavonskom Brodu.

Akcija prikupljanja novčane pomoći za obitelji sa školskom djecom u potrebi "100.000 kuna za 100 obitelji“ pokrenuta je u srpnju, na inicijativu Tisak Medie, a početkom su školske godine u Zagrebu, Splitu, Zadru, Opatiji i Varaždinu organizirane podjele bonova obiteljima u potrebi za besplatno opremanje udžbenicima i školskim priborom za njihove školarce.

//06. 10. 2011

Caritas skrbi za 48.000 somalijskih izbjeglica u Keniji

Suša, kao i neprestani unutarnji sukobi u Somaliji, koji su dosegli razinu humanitarne krize, neposredno ugrožavaju živote više od polovice stanovništva ove zemlje. Tijekom 2011. najmanje je 250.000 ljudi, uglavnom poljoprivrednika, izbjeglo preko granice u susjednu Keniju, što je dodatno opteretilo već pretrpane izbjegličke kampove u toj zemlji.

Caritas Internationalis pokrenuo je, unutar svoje međunarodne mreže, kampanju s ciljem prikupljanja 3,6 milijuna Eura za izgradnju sustava vodovoda i kanalizacije u novom izbjegličkom kampu izvan Dadaaba u Keniji, a u blizini granice sa Somalijom.

„Bez osnovnih higijenskih uvjeta, a i stoga što su već oslabljeni nakon duga putovanja iz Somalije u Keniju, ovi ljudi jednostavno obolijevaju od zaraznih bolesti. Mnogi su od njih, na putu kojim su bježali iz smrti u život, skoro umrli od gladi ili jedva preživjeli okrutna zvjerstva i stoga još i više zaslužuju da sad - smješteni u kampu - žive dostojanstveno“, kaže PM Jose, predstavnik Catholic Relief Servicesa (CRS, američki Caritas) u Keniji, koji će izgraditi sustav vodoopskrbe i kanalizacije.

CRS će izgraditi sanitarnu mrežu (tuševi i toaleti) za oko 48.000 izbjeglica koji su trenutno smješteni u Kambiosu, jednom od najnovijih izbjegličkih kampova u okolici Dadaaba. Istovremeno će organizirati edukaciju za ljude smještene u kampu, osigurati opskrbu osnovnim higijenskim potrepštinama za još 12.000 obitelji te izgraditi sustav trajnog zbrinjavanja otpada i sustav odvodnje u kampu.  

30. rujna 2011, izvještava Laura Sheahen, Caritas Internationalis

//03. 10. 2011

„100.000 kuna za 100 obitelji“ i u Varaždinu

U ponedjeljak 19. rujna u povodu početka nove školske godine u Tisak Media centru u Varaždinu obiteljima s područja Varaždinske biskupije uručeni su donacijski bonovi u sklopu humanitarne akcije Hrvatskog Caritasa i Tisak Medie "100.000 kuna za 100 obitelji".

Okupljene je pozdravio ravnatelj Caritasa Varaždinske biskupije mr. Ante Šola, koji je zahvalio Tisak Mediji za pružanje pomoći višečlanim obiteljima u potrebi.

Devet obitelji, odabranim u suradnji biskupijskog i župnih caritasa, uručeni su poklon bonovi vrijednosti po 1000 kn. Radi se o obitelji iz Sračinca s četvero djece, obitelji s petero djece iz župa Goričan, Ludbreg i Varaždinske Toplice, obitelji sa sedmero djece iz župa Drnje i Ludbreg, obitelji s osmero djece iz Vidovca, obitelji s desetero djece iz Svibovca te obitelji s 14-ero djece iz Beletinca.

Mirko Jurić, direktor Tiskove regije sjever, uručio je obiteljima bonove kako bi mogle nabaviti potreban školski pribor za svoju djecu. „Svjesni smo kako početak školske godine roditeljima predstavlja velik novčani angažman, a osobito je to velik izazov obiteljima s više djece te nam je drago što smo im mogli pomoći“, rekao je direktor Jurić.

Svečana podjela bonova, poput ove u Varaždinu, već je organizirana u Zagrebu, Zadru, Opatiji i Splitu.

Akcijom „100.000 kuna za 100 obitelji“ obuhvaćeno je ukupno 100 obitelji s više djece, obitelji kojima dijete/djeca kreću u prvi razred osnovne škole, odnosno obitelji teškoga socijalnog statusa iz svih hrvatskih biskupija kako bi svojim školarcima mogle besplatno nabaviti udžbenike i školski pribor u vrijednosti 1000 kuna.

Hrvatski Caritas zahvaljuje tvrtki Tisak Media, na čiju je inicijativu akcija pokrenuta, koja preuzimajući suodgovornost za potrebne, aktivno sudjeluje u mijenjanju njihovih životnih situacija.

//22. 09. 2011

„100.000 kuna za 100 obitelji“ i u Zadru

Pogledajte fotografije

U okviru akcije "100.000 kuna za 100 obitelji“ Hrvatskog Caritasa i Tisak Medie u srijedu 14. rujna u poslovnici Tisak Medie u trgovačkom centru Supernova u Zadru pet obitelji dobilo je poklon bon vrijednosti 1000 kn, što će im pomoći u opremanju njihovih školaraca za novu školsku godinu.

"Početak nove školske godine od roditelja iziskuje velik novčani angažman. Drago nam je da smo pomogli obiteljima kojima je to najpotrebnije, osobito onima s više djece", rekao je Tomislav Tabak, direktor zadarske poslovnice Tisak Medie prilkom podjele bonova.

Ravnatelj Caritasa Zadarske nadbiskupije don Ivica Jurišić i Mirjana Tadić, voditeljica socijalne službe Zadarskog caritasa, istaknuli su kako Nadbiskupijski caritas skrbi o potrebama djece školske dobi iz 130 obitelji na području Zadarske nadbiskupije. To su obitelji s brojnom djecom, kojima se pruža pomoć kupnjom knjiga, plaća im se učenički ili studentski dom, učeničke iskaznice ili pak dodjeljuju stipendije.

"Kako su se tijekom 20 godina djelovanja zadarskog caritasa mijenjale kategorije obitelji u potrebi - tako su se i naši oblici pomoći prilagođavali njihovim potrebama", rekla je Tadić. U zadarskoj poslovnici Tisak Medie bonove su preuzele i tri obitelji iz Gračaca, s područja Gospićko-senjske biskupije.

Među obiteljima koje su dobile bon od 1000 kn je i zadarska obitelj Monike i Zlatka Duvnjak, nezaposlenih roditelja četvero školaraca koji su doselili u Benkovac kao prognanici iz BiH, gdje žive od socijalne pomoći. "Taj bon nam puno znači. To nam je kao kec na desetku. Hvala puno", rekli su Duvnjakovi.

Bon je primio i Jozef Duši – udovac, kojemu je prije dvije godine umrla supruga kad im je najmlađe dijete imalo svega pet mjeseci. Hrvatski je dragovoljac, samohrani otac koji se požrtvovno brine o troje djece. I on je zahvalio za dar koji će ovoj obitelji donekle olakšati početak školske godine.

"Pomoć je najviše obradovala kćer Saru, koja želi prikladnu torbu i školski pribor. Krenula je u prvi razred. Borim se koliko god mogu da je odgojim na pravi način i izvedem na pravi put", rekla je Tatjana Lalić, Sarina majka koja je, nakon što se razboljela, dobila otkaz na radnom mjestu.

Zahvaljujući za ovaj dar, sve su obitelji istaknule i redovnu pomoć koju im osigurava Zadarski caritas.

//12. 09. 2011

U povodu početka školske godine i u Splitu organizirana podjela bonova iz akcije „100.000 kuna za 1000 obitelji“

Pogledajte fotografije

U povodu početka nove školske godine u Splitu je, u ponedjeljak 12. rujna u Tisak media centru u City Centru One, upriličena svečana podjela bonova vrijednosti 1000 kuna za šest obitelji u potrebi sa školskom djecom.

Te obitelji, korisnici različitih oblika pomoći Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije, dio su skupine od ukupno 100 obitelji iz različitih hrvatskih biskupija koje u okviru akcije "Sto tisuća kuna za sto obitelji" svojim školarcima mogu besplatno nabaviti udžbenike i školski pribor u vrijednosti od 1000 kuna. Podjela bonova za besplatno opremanje školaraca završetak je akcije započete početkom srpnja, provedene na inicijativu Tisak medie i u suradnji s Hrvatskim Caritasom. Podjeli su nazočili predstavnici Tisak medie i Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije.

"Tisak media zna da je svaki početak školske godine težak, financijski problematičan, za ljude koji imaju više djece. Stoga nam je zadovoljstvo da im možemo pomoći. Zajedno s Hrvatskim Caritasom odabrali smo određen broj obitelji koje ovim putem darujemo školskim priborom", istaknuo je Dragan Vidačak, direktor Južne regije za Tisak.

Sto obitelji obuhvaćenih akcijom "100.000 kuna za 100 obitelji" odabrali su biskupijski Caritasi, a prednost su imale obitelji s više djece, obitelji kojima dijete/djeca kreću u prvi razred osnovne škole, odnosno obitelji teška socijalnog statusa.

Prof. Slavko Jerončić, ravnatelj Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije istaknuo je: "Ovo je doista hvalevrijedna akcija te velika radost za ove obitelji i djecu. Phil Bosmans kaže da se za jedno malo djelo - nebo smiješi zemlji - a ovdje vidim puno dobrih dijela i dobrih ljudi, te vjerujem da je o ovoj radosti nasmiješena cijela zemlja."

Riječ zahvale uime obitelji koje su primile bonove uputila je majka petero djece od kojih je četvero školaraca. Istaknula je da joj svaka kuna dobro dođe te da se iskreno zahvaljuje dobrim ljudima koji su priskočili u pomoć i pridonijeli da se olakša situacija kako njoj tako i drugima u potrebi.

//12. 09. 2011

„Marijina dobrota bila je zarazna“

Priču o humanosti „stanara“ bjelovarskog Doma umirovljenika prenosi Igor Kokoruš iz „Bjelovarca“, kojemu zahvaljujemo na ustupanju materijala za objavu na našoj stranici.

> Preuzmite PDF

//10. 09. 2011

Caritas Etiopije: „Zahvaljujemo na vašoj velikodušnosti“

Nakon što je Caritasu Etiopije, Hrvatski Caritas uputio novčanu pomoć od 560.625 kuna, tj. 75.000 Eura za šestomjesečni program skrbi za 65.000 ljudi, u pet najpogođenijih biskupija u Etiopiji: Adigrat, Hararghe, Hosanna, Meki i Soddo, dobili smo pismo slijedećega sadržaja.

 „Zahvaljujemo na vašoj velikodušnoj pomoći, svim vašim naporima i prikupljenim sredstvima kao odgovoru na našu molbu za pomoć.

Prikupljena će nam sredstva uvelike pomoći u našim nastojanjima da odgovorimo na potrebe najugroženijih u trenutnoj situaciji.

Molimo da naše iskrene pozdrave i zahvalu prenesete i svim građanima, tvrtkama i Vladi RH“

Makeda Yohannes,
tajništvo biskupske konferencije Etiopije i Eritreje

//07. 09. 2011

Sto tisuća kuna za sto obitelji

Akcija Hrvatskog Caritasa i Tisak Medie

U povodu početka nove školske godine u Zagrebu je u petak 2. rujna 2011. u Tisak media centru ASTORIA upriličena svečana podjela bonova vrijednosti 1000 kuna za dvadeset zagrebačkih obitelji u potrebi sa školskom djecom. Te obitelji, korisnici različitih oblika pomoći Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, dio su skupine od ukupno 100 obitelji iz različitih hrvatskih biskupija koje u okviru akcije „100.000 kuna za 100 obitelji” svojim školarcima mogu besplatno nabaviti udžbenike i školski pribor u vrijednosti 1000 kuna.

Podjela bonova za besplatno opremanje školaraca završetak je akcije započete početkom srpnja ove godine, provedene na inicijativu Tisak medie i u suradnji s Hrvatskim Caritasom. Podjeli su nazočili Marina Lorković, direktorica marketinga Tiska, Anita Macanović, direktorica Tisak Medie, Fabijan Svalina, v.d. ravnatelja Hrvatskog Caritasa te Zvonko Erceg, tajnik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.

Pogledajte fotografije

100 obitelji obuhvaćene akcijom „100.000 kuna za 100 obitelji” odredili su Biskupijski caritasi, a prednost su imale obitelji s više djece, obitelji kojima dijete/djeca kreću u prvi razred osnovne škole, odnosno obitelji teškoga socijalnog statusa. Tijekom narednih desetak dana i preostale će obitelji moći preuzeti svoje bonove i odabrati najpotrebnije artikle za svoje školarce u sebi najbližem Tisak media centru.

Marina Lorković, direktorica marketinga Tiska pojašnjavajući motive za iniciranje akcije rekla je:'' Zahvaljujemo svima koji su prepoznali i podržali ovu humanitarnu akciju. Zadovoljstvo nam je što smo bili u prilici pomoći obiteljima pri opremanju djece za školu, te im na taj način barem malo olakšali početak školske godine. Tisak d.d., kao dio Agrokor koncerna, i u budućnosti će se vrlo rado odazivati na slične akcije koje imaju za cilj pomoći onima kojima je pomoć zaista potrebna. Ovim putem zahvalila bih se i Caritasu na sudjelovanju u akciji i njihovoj pomoći pri odabiru obitelji.''

Fabijan Svalina, v.d. ravnatelja Hrvatskog Caritasa rekao je ovom prigodom:”Za nas su osobito dragocjene akcije u kojima tvrtke poput Tiska aktivno zauzimaju svoje mjesto u mijenjanju stvarnosti i koje preuzimaju suodgovornost za potrebne, siromašne, manje sposobne ili uspješne, za one koji ne mogu sami i bez pomoći drugih”.

“Caritas Zagrebačke nadbiskupije o obiteljima u potrebi skrbi na mnoge načine, od savjetodavne pomoći i pomoći socijalne službe, osiguranjem besplatna smještaja roditeljima čija su djeca na liječenju u zagrebačkim bolnicama, zatim pružajući im financijsku i materijalnu pomoć u hrani, odjeći, obući i drugim namirnicama, do organiziranog provođenja slobodnog vremena, podjelom drva za ogrjev, organiziranom skrbi za starije i brojnim prigodnim akcijama. Sve ove aktivnosti ne bismo mogli provoditi bez snažne podrške ljudi dobre bolje”,izjavio je Zvonko Erceg, tajnik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije zahvaljujući građanima i tvrtkama u Hrvatskoj.

//05. 09. 2011

Hrvatski Caritas uputio 560.625 kuna za šestomjesečni program pomoći za 65.000 gladnih u Etiopiji

U utorak 30. kolovoza 2011. Hrvatski je Caritas iz sredstava prikupljenih u akciji za pomoć gladnima u istočnoj Africi uputio u Etiopiju 560.625 kuna, tj. 75.000 Eura. Sredstva su namijenjena stradalima za koje skrbi Caritas Etiopije. Iz sredstava prikupljenih u akciji pomoći gladnima u istočnoj Africi Hrvatski je Caritas do sada sveukupno uputio novčanu pomoć od 1.381.525 kuna (185.000 eura), od čega je 820.900 (110.000 eura) upućeno u Keniju, a 560.625 (75.000 eura) u Etiopiju. 

Sredstvima koje su darovali ljudi dobre volje, građani i tvrtke u Hrvatskoj te Vlada RH, kao i drugim sredstvima prikupljenima unutar Caritasove mreže diljem svijeta, Caritas Internationalis u suradnji s lokalnim Caritasom iz Etiopije financirat će šestomjesečni program za 65.000 ljudi, u pet najpogođenijih biskupija: Adigrat, Hararghe, Hosanna, Meki i Soddo.

Konkretno, novčanom pomoći prikupljenom u Hrvatskoj sufinancirat će se, među ostalim, opskrba hranom i vodom za najugroženije, program edukacije 2045 poljoprivrednika za kvalitetniju brigu o zemlji i stoci, opskrba sjemenom i sadnicama, prilagođenima ovom podneblju. Obiteljima koje su ostale bez stoke i domaćih životinja, Caritas će osigurati 6.500 koza, 3000 pilića, 300 košnica i 710 volova te veterinarsku skrb za njih. Također, sufinancirat će se pričišćavanje voda i programi educiranja poljoprivrednika za kvalitetnije tehnike navodnjavanja kako bi se u budućnosti umanjile posljedice jakih suša. Lokalnom stanovništvu koje će biti uključeno u izgradnju brana, rovova i druge infrastrukture - čime će se usporiti otjecanje voda iz rijeka i potoka - Caritas će platiti izvođenje radova, što je dodatni oblik pomoći siromašnima u Etopiji. 

„Prava je tragedija što je nakon dugotrajnog sušnog vremena pala obilna kiša koja je jednostavno odnijela, isprala plodno tlo. Novi sistem navodnjavanja, koji želimo uvesti te podučiti domaće stanovništrvo kako njime upravljati osigurat će da voda, umjesto da odnosi plodno tlo sa sobom, ponire u zemlju i puni rezervoare, bušotine i vodonosnike. Programima žurne pomoći, ali još i više educiranjem poljoprivrednika za kvalitetniju brigu o zemlji i stoci, želimo zaustaviti sadašnju tragediju i spriječiti njeno ponavljanje u budućnosti“, pojašnjava Alistair Dutton, direktor za humanitarne krize u Caritasu Internationalis, koji u Etopiji boravi od početka kolovoza.

    U akciju se mogu uključiti:

  • uplatom na ž.r. HC-a kod PBZ 2340009 – 1100080340, poziv na br. 27
  • vjernici priloge mogu predati i u svim župama diljem Hrvatske
  • online uplatama
//30. 08. 2011

Hrvatski Caritas poslao 746. 500 kn kao pomoć gladnima
u Keniji

Hrvatski Caritas sudjeluje u financiranju osmomjesečnog programa pomoći Keniji vrijednom 4 milijuna eura

Hrvatski Caritas poslao je u četvrtak 18. kolovoza 746. 500 kuna pomoći gladnom stanovništvu Kenije koje trpi posljedice katastrofalne suše koja je po treći put u posljednjih šest godina zahvatila zemlje istočne Afrike. Uz ostale zemlje te regije pogođene sušom i glađu: Etiopiju, Đibuti, Somaliju – te Eritreju, Sudan, Južni Sudan i Ugandu, na koje se suša proširila – Kenija osim svojih građana skrbi i za velik broj izbjeglica iz Somalije.

Hrvatski Caritas odlučio je stoga odazvati se pozivu Caritasa Internationalis te većinu dosad prikupljenih sredstava u nacionalnoj akciji usmjeriti u provedbu programa pomoći Keniji vrijednom 4 milijuna eura.

Programom će tijekom idućih osam mjeseci biti obuhvaćeno 30.420 domaćinstava na području 14 biskupija koje su najteže zahvaćene sušom. On uključuje osiguravanje brojnim obiteljima po 2 obroka dnevno, 7,5 l higijenski provjerene, pitke vode po osobi te nužnu pomoć u prehrani  ranjivih skupina stanovništva i kroničnih bolesnika.

Za 13.700 poljoprivrednika bit će osigurano sjeme posebnih biljnih sorta koje mogu uspijevati u sušnim podnebljima za sjetvu uoči kišnog razdoblja tijekom listopada i studenoga. Također, 1.300 obitelji koje se bave stočarstvom dobit će pomoć u obnovi stočnog fonda.
Caritasov program predviđa i pomoć u nabavi spremnika za vodu, izradu malih brana, cisterna i bušenju bunara i unapređenju navodnjavanja.

„Hrvatski građani i tvrtke – kao i Vlada Republike Hrvatske – koji su se već dosad uključili u akciju Hrvatskog Caritasa, na ovaj način svojom darežljivošću i zauzetom solidarnošću izravno i konkretno pomažu našoj dalekoj braći i sestrama u Africi. A naši kolege iz velike međunarodne Caritasove mreže, koji stradalima svakodnevno donose pomoć i nadu, naše su produžene ruke i srca,“ smatra v.d. ravnatelja Hrvatskog Caritasa Fabijan Svalina.

Nakon što je 27. srpnja započeo nacionalnu akciju prikupljanja pomoći stradalima u katastrofalnoj suši koja je zahvatila zemlje Roga Afrike, Hrvatski je Caritas iz interventnih sredstava već uputio 74.000 kn u Keniju. U akciji je dosad prikupljeno 1.330.000,00 kn putem uplata na žiro-račun, novčanim prilozima građana u župama te pozivima na donacijski telefon Hrvatskog Caritasa
060 9010.

Akcija Hrvatskog Caritasa dio je velikih napora svjetske zajednice i stotina milijuna građana svijeta da odgovore na izazov gladi u istočnoj Africi koja životno ugrožava već petnaestak milijuna stanovnika pogođenih zemalja. Među njima je više od pola milijuna djece koja već trpe posljedice opasne pothranjenosti koja prijeti njihovu tjelesnom i mentalnom razvoju.

//19. 08. 2011

Glad u istočnoj Africi

Članice Caritasove mreže odgovaraju na  rastuću humanitarnu krizu u istočnoj Africi i na Rogu Afrike. Više od 10 milijuna ljudi u Somaliji, Keniji i Etiopiji pogođeno je najvećom sušom u posljednih 60 godina. Pola od tog broja su djeca!

Najveća je kriza u Somaliji. Predsjednik Caritasa Somalije mons. Giorgio Bertin kaže: “Humanitarna situacija u Somaliji je katastrofalna. U središnjem dijelu južne Somalije stanovništvo je osobito ugroženo jer osim suše Vlada Somalije nad tim područjem nema nadzor posljednjih 20 godina. To je područje teških sukoba. Ako želimo izbjeći humanitarnu katastrofu, moramo reagirati brzo i oprezno jer se radi o području izrazite političke nesigurnosti.”
 
Tisuće Somalijaca svakodnevno pristiže u Etiopiju i Keniju. Među djecom čak je 47% ozbiljno pothranjeno, a prema pokazateljima od siječnja ove godine taj se broj udvostručio.

Caritas Somalije trenutno zbrinjava 7000 ljudi, od tog broja više od 1400 čine djeca i starci. Također, Caritas Somalije, dnevno podijeli 4000 dodatnih obroka za mlade majke i njihovu djecu, te starce, koji nisu u nekom od izbjegličkih kampova.

Biskup Peter Kihara iz Marsabita, regije na sjeveru Kenije, koja je među najteže pogođenim sušom, kaže: „Bez sumnje, nalazimo se u očajnoj situaciji koja se pogoršava iz dana u dan. Pozivamo svu braću i sestre u svijetu na dan pomognu sada kada nam je to najpotrebnije.“

//4. 08. 2011

Uz kvalitetne projekte u istočnoj Africi ljudi bi mogli proizvoditi dovoljno hrane i živjeti bez straha od gladi

Zemlja je jalova, životinje su uginule, ljudi izgladnjeli. To je lice Kenije u srpnju 2011.

“Glad traje od prošle godine”, kaže Ellela iz sela Lokitaung. “Cijele prošle godine nije bilo kiše, a niti ove. Suša traje već drugu godinu zaredom. Ako nam ljudi dobra srca ne pomognu umrijet ćemo.”

Boraveći nedavno u Keniji, Eoghan Rice iz Caritasa Irske (Trocaire) vidio je  mnogobrojnu pothranjenu djecu koja čekaju na pregled u klinici za hitne slučajeve, odrasle ljude koji su kost i koža, leševe raspadnutih životinja razbacane po spaljenoj beživotnoj zemlji koji ugrožavaju zdravlje ovih napaćenih ljudi. Suša koja je pogodila istočnu Afriku najteža je u posljednjih 60 godina, a posljedica toga je više od 10 milijuna gladnih ljudi u Keniji, Somaliji, Etijjipiji i Djibutiju koji trebaju pomoć.

“Sedam dana nisam pojeo pristojan obrok,” kaže Locheramoe Kuwom. “Jučer nisam pojeo ništa, popio sam samo čaj. Prekjučer sam pojeo jednu voćku. Ovdje vlada tako velika glad da ako se ovakva situacija nastavi, većina nas koji ovdje živimo - umrijet ćemo”, zaključuje Locheramoe.
“Imao sam 150 koza prije nego li ih je ubila suša”, kaže Andrew Lodio iz Lokitaunga. “Ostalo ih je još samo pet, ali ni one neće još dugo izdržati jer su vrlo slabe. Budućnost nam je turobna ako nam nitko ne pomogne. I prije smo imali sušna razdoblja, ali nikada kao ovo.”

U situaciji kada stoka ugiba, a suha zemlja ne daje nikakva ploda, ljudi, kako bi preživjeli, pripremaju obroke od kore drveta i divljih bobica. Neki pokušavaju preživjeti proizvodeći drveni ugljen od isušenog drveća koji prodaju na obližnjoj tržnici. No, potražnja je vrlo mala i to im ne donosi zaradu od koje bi mogli hraniti svoje obitelji.

Pa ipak, u sjevernoj Keniji ne nailazimo samo na prizore suše i borbe za opstanak. Na putu u Nakwalekwi, Eoghan je posjetio projekt navodnjavanja uz pomoć izgradnje vjetrenjača koji je pokrenuo Irski Caritas. Rezultati su nevjerojatni! Zemlja obiluje zelenilom, a nasadi su bujni i plodni. Tijekom cijele godine ljudi uzgajaju kukuruz, leću, šećernu trsku, stočnu hranu, banane i naranče, ne oviseći o kiši.

Ovaj projekt pokazuje kako bi izgledalo lice istočne Afrike kada ne bi ovisila o suši i očaju koji donose sušna razdoblja. Uz prave projekte ljudi bi mogli proizvoditi hranu i živjeti bez straha od gladi.

//29. 07. 2011

Humanitarna katastrofa u kolijevci čovječanstva !

Turkana je pokrajina u sjevernoj Keniji u kojoj je započeo ljudski život. Naime,  najraniji poznati ljudski ostaci pronađeni su upravo ovdje i nešto sjevernije, na području preko granice s Etiopijom. Činjenica kako se ovdje ljudski život održao stotine tisuća godina ukazuje da je zemlja dovoljno plodna da može proizvesti hranu.

Što se međutim promijenilo?
Klima!

Brojke govore dovoljno: od 1960. temperatura je porasla dva stupnja, posljednjih osam godina bile su najtoplije u povijesti bilježenja temperature, tijekom 10 godina količina oborina smanjila se 25 %.

Iako bi istočna Afrika mogla proizvesti dovoljno hrane kako bi prehranila vlastitu populaciju, Turkana danas izgleda tako - da se suha i prašnjava zemlja prostire sve do kuda vam seže pogled. Sve su rijeke na putu od 230 km vožnje od Lodwara do Lokitaunga presušile, a tamo gdje su nekada tekle rijeke, sada su prašnjave doline.

U zemlji kojom je nekada tekla rijeka Keiro, 30 mještana kopa duboku rupu kako bi iz nje iscijedili posljednje kapi vode. Rijeke koje su nekada opskrbljivale vodom tisuće sela, nestale su. Ljudi moraju hodati satima u potrazi za vodom. Ako i kada je pronađu, često je jako prljava i opasna za piće, međutim ljudi piju i takvu vodu.

Što im drugo preostaje?
Andrew Lodio (na slici) izgradio je svoj dom u blizini Lokitaunga zato što je tu prije postojala rijeka široka oko 50m, no njeno je korito sada suho kao i golet koja se prostire 1000 km na svaku stranu, nekada postojeće, rijeke.

"Bilo je sušnih godina i prije, ali nikada kao što je ova. Ova je suša zahvatila cijelu regiju. Prije smo, kada nije bilo vode, išli za vodom u druge krajeve, ali sada je nema nigdje i nemamo kamo otići", kaže Andrew.

Andrew nije jeo već dva dana. Njegove oči pričaju ovu tešku priči. Svako selo ovdje priča slične priče. Usjevi nisu uspjeli, životinje su uginule, ljudi gladuju i dok im je pogled uprt u plavo nebo bez oblaka, oni mole za kišu.

Iz Kenije izvještava Eoghan Rice, Caritas Irske (Trocaire)

//28. 07. 2011

Što ako kiša pogriješi

Ne očekujete kišu u zemlji koja trpi zbog suše. Međutim, upravo me kiša dočekala u nedjelju kada sam stupio na tlo Etiopije. Kiša pada svakoga dana. Gledajući oko sebe vidim zelene padine. Kako trenutno kiša pada svakoga dana, čovjek bi mogao zaključiti kako ova zemlja nema problema sa sušom. Međutim, kiša je započela „prekasno“ što je izazvalo krizu koja je ugrozila oko 11 milijuna ljudi.

Jučer sam posjetio istočnu Etiopiju, područje oko Dira Dawa teško pogođeno sušom jer kiše nije bilo čak dvije kišne sezone. U ovom se kraju provodi nekoliko projekata povezanih s nestašicom hrane izazvanom sušom. Najprije su milijuni ljudi jer kiše nije bilo od veljače do lipnja, ostali bez žetve. A potom, što je još gore, nisu mogli saditi sljedeću sezonu, jer im je još jedna kiša potrebna kako bi u listopadu ili studenom imali drugu žetvu zahvaljujući kojoj bi preživjeli do sljedeće kišne sezone. Nažalost ovi će ljudi i dalje biti gladni, čak i ako kiša nastavi snažno padati cijeli ostatak
sezone.

Jučer sam upoznao poljoprivrednika koji koristi sustav navodnjavanja koji je još 2003. postavio Caritas. Iako su druga polja oko male parcele ovoga čovjeka porazno suha i prazna, njegova je parcela gotovo natovarena voćem i povrćem koje će njemu i njegovoj obitelj omogućiti da prežive ovu sušnu sezonu.

Upoznao sam i jednu mladu majku kojoj je pet pčelinjih košnica osiguralo egzistenciju, što je također projekt koji je pokrenuo Caritas. Zahvaljujući projektu kojim je podignuta kvaliteta košnica i rad pčela, uspjela je povećati proizvodnju meda za više od deset puta, pa će njena obitelj zahvaljujući prodaji meda preživjeti ovaj težak period.

Iz Etiopije izvještava David Snyder, Catholic Relief Services (CRS, Caritas SAD-a) Slušajte

//28. 07. 2011

Na putu kojim bježe od gladi Somalijci se susreću s brojnim opasnostima

Kada biste imali mogućnost - što biste odabrali: umrijeti od gladi, da vas pojede lav  ili ubije naoružani razbojnik?

Za ljude koji bježe iz Somalije ne postoji mogućnost izbora. Suočeni su sa svim nabrojanim mogućnostima istovremeno.

Noseći bebe u zavežljajima i s malim plastičnim vrećicama u rukama u kojima se nalazi sva njihova imovina, tisuće Somalijki bosonoge su krenule na zamorno putovanje u kojem će morati prijeći tisuće kolometara, ali koje će im, možda, spasiti život. U njihovoj domovini Somaliji već mjesecima nije kišilo. Najprije su od gladi i žeđi počele ugibati domaće životinje: goveda, koze i sitna stoka. No, kako su se zalihe žita i kukuruza sve više smanjivale, tako su i djeca postajala sve tanja i mršavija. Naposljetku su morale odustati od nade kako će se stvari promijeniti nabolje i krenule su na put u nepoznato - u izbjeglištvo.

Pješačile su u grupama od oko pedesetak ljudi zbog straha od naoružanih razbojnika koji napadaju iz zasjede. Čim bi u daljini ugledale nešto prijeteće, trčale su koliko god su mogle do bilokakvoga zaklona, iako na brisanom prostoru nije bilo lako pronaći zaklon.

“Skrivali smo se iza niskog žbunja”, priča jedan dječak. Neki su opljačani ili ubijeni zbog te male vrijednosti koju nose u svojim vrećicama, a neki čak i silovani. “Oduzeli su nam svu odjeću, ali nas nisu ozlijedili”, nastavlja dječakova majka Ambiya.

Noću su im opasnost predstavljali lavovi i hijene. “Kad nam se pet lavova približilo, bacali smo kamenje na njih da ih otjeramo”, priča Bishar, otac petero djece. “I hijene su nas, iako nas ne mogu pojesti, pokušale napasti, ali smo bili u grupi pa nam nisu mogle nauditi”, kaže Amina.
Neki od Somalijaca koji su krenuli na put uopće ne znaju kamo su se uputili. “Čuli smo za zemlju koja se zove Kenija gdje postoje ljudi koji će nam pomoći”, kaže Bishar grleći svoju malu kćer suhih ispucalih stopala.

Nakon deset dana pješačenja, Bishar je sa svojom obitelji konačno stigao u izbjeglički kamp u pokrajini Dadaab u Keniji. I ovaj je kamp, kao i brojni drugi, prenapučen. Budući svakoga dana u kamp dolaze brojne izbjeglice, za njih više nema mjesta u šatorima, pa spavaju izvan kampa. Neki od onih koji su stigli prije njih, ali ni za njih nije bilo mjesta, od dugačkih su štapova i odjeće, starih krpa i plastike izradili priručne “šatore”. Ali Bishar ne posjeduje ništa od toga jer su im razbojnici sve odnijeli. Čak nema čime zagrabiti vodu koje u u kampu ima dovoljno. Ali ovi privremeni “šatori” najesen će, kada započnu kiše, biti poplavljeni.

Somalijci ipak nastavljaju dolaziti u velikom broju, lica pokrivenih narančastom prašinom sa ceste, ne znajući s kojim će se izazovima, nakon što su preživjeli napade razbojnika i lavova, morati još suočiti.

Iz Kenije izvještava Laura Sheahen iz
Catholic Relief Services-a (CRS - Caritas SAD-a)

//28. 07. 2011

„Glad nas je otjerala iz Somalije“

Hodali su danima, što je vidljivo i na njihovoj obući. Prašnjave i iznošene sandale vise u rukama dječaka dok njegovi jecaji odzvanjaju centrom za prihvat izbjeglica. U blizini njegova majka ziba rasplakanu sestricu. Ova je obitelj uspjela doći do kampa, jednog od nekoliko njih na sjeveroistoku Kenije, koji prima rijeke izbjeglica iz Somalije.

“Imali smo životinje: koze, ovce i drugu stoku”, kaže 22-godišnja majka po imenu Momina, “sve je uginulo od suše.” “Jeli smo kukuruz dok ga je bilo” nastavlja svoju priču  “ali hrane je nestalo i tako smo morali otići”, nastavlja Momina.

Momini je trebalo 20 dana da sa svojom djecom, u grupi od 20-tak osoba, stigne u ovaj  kamp iz svoje rodne Somalije. Spavali su pod vedrim nebom, jeli su posljednje zalihe hrane, uspjeli izbjeći napade divljih životinja i bandi pljačkaša koji pustoše ovim područjem. Dnevno u svega nekoliko izbjegličkih kampova u mjestu Dadaab, nedaleko od granice sa Somalijom, stiže više od 1000 gladnih i iscrpljenih ljudi. Ukupno je predviđeno da se osigura prihvat za oko 100.000 ljudi. Međutim, već se sada u tim kampovima nalazi više od 370.000 izbjeglica.

Djelatnici Catholic Relief Services-a (Caritas SAD-a i član Caritasa Internationalis) već se nalaze u u ovom području gdje zajedno sa partnerima pomažu najugroženijima. CRS-ov tim uključuje stručnjake za sanitarnu zaštitu, skloništa i zdravstvenu zaštitu djece i žena.

“Potreba je mnogo i svatko ima svoju ulogu“, kaže Elijah Gichora, član tima koji se vratio u Dadaab, a koji je već i prije bio uključen u projekt razvoja vodovoda za ovo područje.

Iz Kenije izvještava Laura Sheahen iz
Catholic Relief Services-a (CRS - Caritas SAD-a)

//27. 07. 2011

Hrvatski Caritas pokrenuo akciju za pomoć gladnima u Africi

Pogledajte fotografije

Hrvatski Caritas 27. srpnja 2011. pokrenuo je akciju pomoći za Afriku, takozvani Afrički rog, napose Somaliju u kojoj milijuni ljudi živi na rubu gladi, a kriza hrane izazvana sušom smatra se najtežom u posljednjih 20 godina. Iz interventnog fonda Hrvatski Caritas uputio je žurnu pomoć putem svoje međunarodne mreže - Caritasa Internationalis koji osigurava logističku i operativnu podršku u pružanju kvalitetne pomoći.

    U akciju se mogu uključiti:

  • uplatom na ž.r. HC-a kod PBZ 2340009 – 1100080340, poziv na br. 27
  • pozivom na donacijski telefon 060 9010 (cijena poziva 6,25 kn
  • vjernici priloge mogu predati i u svim župama diljem Hrvatske
  • online uplatama

  I papa Benedikt XVI u nedjelju 17. srpnja uputio je međunarodnoj zajednici poziv na mobilizaciju. „Velikom zabrinutošću pratim vijesti koje stižu iz dijela Afrike, takozvanog Afričkoga roga, napose Somalije, koju je pogodila užasna suša, a neke krajeve i vrlo jake kiše, što je prouzročilo humanitarnu katastrofu. Želio bih da ojača međunarodna mobilizacija radi brzog slanja pomoći našoj braći i sestrama koji su u velikoj kušnji, a među njima su i mnoga djeca. Neka ne ponestane naše solidarnosti s trpećim stanovništvom i stvarne potpore svih osoba dobre volje“, poručio je papa Benedikt XVI iz Castel Gandolfa.

Hrvatski Caritas, kao i u dosadašnjim akcijama pomoći za potrebne na međunarodnom planu, prikupljena će sredstva dostaviti putem svoje međunarodne mreže, Caritasa Internationalis.

//27. 07. 2011

Hrvatski Caritas i Tisak media pokrenuli akciju “100.000 kuna za 100 obitelji”- za obitelji sa školskom djecom u potrebi

Hrvatski Caritas i Tisak media pokrenuli su akciju prikupljanja novčane pomoći za obitelji sa školskom djecom u potrebi: „100.000 kuna za 100 obitelji“.  

Iz svakoga kupljena paketa udžbenika Tisak media izdvojit će dio sredstava za prikupljanje pomoći od 100.000 kuna za 100 obitelji diljem Hrvatske. Cilj je akcije, koju je inicirao Tisak media centar prikupiti po 1000 kuna za obitelji sa školskim djetetom ili djecom, kako bi opremanje školar(a)ca za početak školske godine bilo lakše.

Prednost će imati obitelji s više djece, obitelji kojima dijete/djeca kreću u prvi razred osnovne škole, odnosno obitelji teškoga socijalnog statusa. Hrvatski Caritas i u ovoj će akciji nastojati - kao i u drugim nacionalnim akcijama prikupljanja pomoći, bilo u robi ili novcu - da kao korisnici budu zastupljene obitelji u potrebi iz svih hrvatskih biskupija. Obitelji koje će biti obuhvaćene ovom akcijom odredit će Biskupijski caritasi.

U Tisak media centrima već su započele predbilježbe za kupnju udžbenika za školsku godinu 2011./2012., gdje se uz udžbenike i radne bilježnice na jednom mjestu može pronaći cjelokupan izbor školskog pribora, pernica, torbi i ostale školske opreme.

Kupnjom u Tisak media centrima kupci solidarno pomažu onim hrvatskim obiteljima koje se najteže suočavaju s oskudicom i neimaštinom.

//11. 07. 2011

Suradnjom triju Caritasa i donatora završena obnova kuće obitelji Sertić u Vinkovcima

U Ulici bana Jelačića 101 u Vinkovcima živi osamdesettrogodišnja Marija Sertić s pedesetsedmogodišnjom kćerki Vesnom i dvadesetšestogodišnjim unukom Robertom. Do prije nekoliko dana živjeli su u vrlo teškim uvjetima, no zahvaljujući, prije sviju vlč. Tomislavu Korovu, župniku župe Sv. Ćirila i Metoda u Vinkovcima, trima caritasima: župnom, Caritasu Đakovačko-osječke nadbiskupije te Hrvatskom Caritasu i trima vinkovačkim tvrtkama - obitelj Sertić sada živi u obnovljenoj kući. Ova je priča sretna završetka, započela davne 1994. godine, a prije pola godine vlč. Korov ponovno je pokrenuo projekt pomoći koji je dovršen krajem lipnja ove godine.

Kliknite za uvečani prikaz

"Kada sam prigodom blagoslova kuća obilazio svoje vjernike u župi, došao sam do ove obitelji. Živjeli su u doista teškim uvjetima jer je u kući koja je sagrađena u procesu obnove 1994. bilo dosta vlage, pa je sve djelovalo vrlo zapušteno. Stoga je župni Caritas odlučio pomoći. Naime, naš župni Caritas svake godine, a prema svojim mogućnostima, pomaže jednoj obitelji u uređenju obiteljskog doma. Zato smo za kuću obitelji Sertić izradili projekt i uputili zamolbe potencijalnim donatorima", priča vlč. Korov.

„U kući je najprije riješen problem izolacije, tj. vlage, unutarnji su zidovi obrađeni završnim slojem žbuke, a na podove je stavljen laminat. I kupaonica je obnovljena i opremljena, a obnovljena je i stolarija, potom je stavljena i stiropor-fasada te novi krovni oluci. U obnovu kuće ukupno je uloženo oko 30.000 kuna. Dio tih sredstava dolazi iz župnoga, dekanatskoga Caritasa, a od Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije i Hrvatskoga Caritasa dobili smo još oko 8.000 kuna, a to su sredstva iz božićne akcije 'Za 1000 radosti'. Pomogle su nam još i tvrtke „Vinkoprom“, „Zuki“ i „Sjenica", nastavlja vlč. Korov.

Također je rekao: "Ovo je sada dostojan dom u kojem obitelj Sertić može živjeti. Ugodno je sada ljeti, a vjerujem da će i zima biti ugodnija i toplija. Još nam je ostala neriješena perilica za rublje, koju ćemo tijekom godine nastojati nabaviti. Ovim putem upućujem zamolbu svima koji su voljni pomoći u nabavci perilice da se obrate župnom Caritasu.“

Robert je još poželio glazbenu liniju jer jako voli slušati glazbu, a majka Vesna rekla je kako im je sada život puno ugodniji i ljepši; "kao da smo se preporodili“ komentira Vesna.
„Htjela bih zahvaliti vinkovačkim tvrtkama i Caritasima, a najviše vlč. Tomislavu Korovu na svesrdnoj pomoći i razumijevanju zbog uvjeta u kojima smo živjeli.“

Tekst i foto: Snježana Kraljević

// 07. 07. 2011

Caritas je ljubav

U povodu 60. rodjendana Caritasa Internationalis

Caritas je ljubav

Božja ljubav za sve čovječanstvo
Ljubav koja ne poznaje prepreka
Ni granica prema rasi, položaju ili religiji.
Ljubav iznad svega
Za siromašne i isključene.

Tom ljubavlju pokrenuti
Dajemo se na posao
Odgovarajući na goruće potrebe,
Promičući razvoj
I gradeći mir.

Caritas teži razvijati
I skrbiti za cijelu osobu,
I duhovno i materijalno.

Radeći iz srca Crkve
Kao čimbenik promjene, ujedno smo i
COMMUNITY CENTER i međunaradna humanitarna služba,
Dom za starije osobe i škola za bivšu djecu vojnike,
Centar za skrb za osobe zaražene HIV-om kao i zagovaratelj ljudskih prava.

Caritas je sve to – i  više od toga,
On je srce koje vidi.

 

Caritas je sućut

Koja na udar nesreće
Spremno priskače upomoć.
Zajedno s lokalnom zajednicom
Pribavlja vodu, hranu, zaklon,
Pruža medicinsku skrb i savjetuje.

Nakon nesreća
Caritas pomaže ljudima
Da obnove svoje živote
I da se bolje pripreme
Za buduće katastrofe.

 

Caritas je solidarnost

Život je više od preživljavanja.
Svatko ima pravo
Da živi dostojanstvno.
Caritas pomaže ljudima da si sami pomognu
Radeći ruku pod ruku s njima.

Stremimo održivoj budućnosti
Nastojeći oko obrazovanja i zdravstvene skrbi,
Podupirući mala poduzeća i gospodarstva,
gradeći mir i promičući liječenje.

 

Caritas je dostojanstvo

Nastojimo izaći iz kruga siromaštva
Koji svaki dan uzrokuje smrt od gladi i bolesti koje je moguće priječiti
za 30.000 naše braće i sestara.

Svjetsko gospodarstvo
Mora biti u službi svih nas,
A ne samo bogatih.
Migracija, osobito žena,
Mora biti izbor, a ne kazna.
Hrana, kao i zdravstvena zaštita,
Temeljna su ljudska prava.

 

Caritas je nada

U prosincu 1951. godine
Okupilo se 13 katoličkih Caritasa.
Uz papinski blagoslov rođena je konfederacija.
Caritas Internationalis narastao je do više od 160 članica.

Svjedočimo velikom napretku
U suzbijanju siromaštva.
No suočavamo se s brojnim prijetnjama:
Klimatske promjene, rast cijena hrane, rat
I svjetska ekonomska kriza
Najžešće udaraju siromašne.

Želimo svijet u kojem svatko
Može živjeti dostojanstveno u miru,
I u kojem je krajnje siromaštvo nedopustivo.

Caritas namjerava dostići nulu siromaštva
Djelujući zajedno, kao jedna ljudska obitelj.

// 08. 06. 2011

IV. osnovna škola iz Varaždina za pomoć stradalima u Japanu organizirala humanitarni koncert i prodaju dječjih radova

Učenici IV. osnovne škole iz Varaždina u ponedjeljak, 23. svibnja 2011. organizirali su humanitarni koncert i prodaju dječjih rukotvorina u cilju prikupljanja pomoći za postradale od potresa i tsunamija u Japanu.

Pod vodstvom učiteljica Sofije Fruk, Dijane Gašparac, Džane Talijančić, Simone Štorga i Hrvoja Habrlina u sklopu projekta „Otvorimo srce Zemlji Izlazećeg Sunca“ na Dan škole održan je koncert, a od prodaje dječjih radova ukupno je prikupljeno 3.718,00 kuna, koje su uplaćene na žiro račun Hrvatskoga Caritasa.

Hrvatski Caritas zahvaljuje ravnateljici Jasmini Dvorski, učiteljima i učenicima na njihovu aktivnom svjedočenju osjetljivosti i odgovornosti za ljude koji se suočavaju s velikim životnim teškoćama, makar i na drugom kraju svijeta, u dalekom Japanu!

Fotografije Japana nastale između 16. ožujka i 1. lipnja 2011. godine.

Fotografije je snimio Caritas Internationalis.

 

 

 

// 01. 06. 2011

Papa Benedikt XVI iskazao podršku Svete Stolice i blagoslovio rad Caritasa Internationalis

Papa Benedikt XVI iskazao je i potvrdio podršku Svete Stolice Caritasu Internationalis posljednjega dana Opće skupštine, koja je od 22. do 27. svibnja održana u Rimu. 

Na Skupštini, 19. po redu, na kojoj je sudjelovalo 300 predstavnika iz 165 zemalja, među kojima i 50 biskupa, predstavnika Svete Stolice, drugih međunarodnih organizacija, diplomatskih predstavnika i vjerničkih zajednica, kardinal Oscar Rodriguez Maradiaga ponovno je izabran za predsjednika Caritasa Internationalis, dok je Michel Roy, zamijenivši Lesley-Anne Knight nakon njena četverogodišnjeg mandata, izabran za novoga glavnog tajnika.

“Nacionalni Caritasi pozvani su da nastave svjedočiti misterij Božje ozdravljujuće i preobražujuće ljubavi, koja se očituje u Isusu Kristu. Istu ljubav u sebi odražava i Caritas Internationalis i stoga ima punu podršku Svete Stolice“, rekao je papa Benedikt na svečanoj audijenciji organiziranoj za sudionike Opće skupštine Caritasa Internationalis u povodu proslave 60. godišnjice njegova postojanja.

 „Jedino svakodnevnim opredjeljivanjem za prihvaćanje života i življenjem u punini Božje ljubavi moguće je promicati dostojanstvo svakoga ljudskog života“, rekao je Papa. „Zauzetost vaših riječi i djela, svjedočanstva vaših života i djelovanja značajan su doprinos borbi za opće dobro svake ljudske osobe“, nastavio je papa Benedikt.

“Caritas se usuđuje sanjati o svijetu u kojem vladaju zajedništvo i milosrđe i o  čovječanstvu bez siromaštva. U samome je središtu socijalnog poslanja Crkve, dragi Sveti Oče, Vaš Caritas“, riječi su koje je kardinal Rodriguez uputio papi Benediktu.

Delegati su također radili na Strateškom okviru Konfederacije za sljedeće četiri godine: „Jedna ljudska obitelj, nula siromaštva“.

Caritas će se usredotočiti na sljedeće ciljeve:

  • Spašavati živote, ublažavati patnju i pomagati u ponovnoj izgradnji životnih uvjeta kako bi žene, muškarci i djeca u najsiromašnijim i najranjivijim zajednicama mogli preživjeti i oporaviti se od posljedica humanitarnih kriza te živjeti u sigurnoj i neugroženoj okolini.
  • Promicati razvoj kako bi žene i muškarci u najsiromašnijim i najugroženijim zajednicama imali jednak pristup zadovoljenju bitnih potreba: za čistom vodom, obrazovanjem i zdravstvenom zaštitom kao i svemu što im je potrebno za dostojanstven i neugrožen život.
  • Težiti preobražavanju nepravednih sustava i struktura kako bi žene i muškarci u najsiromašnijim i najugroženijim zajednicama mogli utjecati na sustave, odluke i resurse koji utječu na njihove živote te kako bi živjeli pod vladama, ustanovama i globalnim strukturama koje su pravične i odgovorne.
  • Graditi unutarnju osposobljenost Caritasa kako bi postajao snažniji i bolje opremljen za izazove globalnog siromaštva, ukorijenjen u vjeri, molitvom i djelovanjem u djelotvornim globalnim partnerstvima.
// 30. 05. 2011

Edukacija za djelatnike i volontere Caritasa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine

Pogledajte fotografije

U „Marijinom dvoru“ u Lužnici kraj Zaprešića od 9. do 12. svibnja 2011. održava se edukacija djelatnika i volontera nacionalnih i nad/biskupijskih Caritasa iz Hrvatske i BiH. Edukacija u kojoj sudjeluje 45 djelatnika i volontera iz caritasove mreže dio je aktivnosti koje Hrvatski Caritas provodi u okviru korizmene akcije Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini.  

Svrha je edukacije da caritasovi djelatnici i volonteri steknu i/ili obnove znanja iz tri tematska područja: temeljna znanja o karitativnom djelovanju Crkve kao očitovanju kršćanske ljubavi, animacija župne zajednice i volontera za rad župnog Caritasa te menadžment u radu s volonterima. Predavači su Zvonko Erceg i Robert Futač, djelatnici Caritasa Zagrebačke nadbiskupije te Tajana Barberić.

Na edukaciji sudjeluju djelatnici i volonteri nad/biskupijskih Caritasa iz Banja Luke, Sarajeva, Mostara, Varaždina, Zagreba, Siska, Đakova, Rijeke, Gospića, Splita, Šibenika, Zadra i Poreča-Pule te nacionalnih Caritasa iz BiH i Hrvatske.

Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini korizmena je akcija Hrvatskog Caritasa, a predstavlja želju Crkve u Hrvatskoj da senzibiliziranjem hrvatske javnosti te konkretnom, materijalnom pomoći iskaže solidarnost s potrebnima i s Crkvom u Bosni i Hercegovini. Korizmenu akciju Hrvatski Caritas organizira temeljem odluke dviju biskupskih konferencija, Hrvatske i Bosanske, donesene na zasjedanju u siječnju 2007. kad je raspravljano o pomoći Katoličke crkve u Hrvatskoj Katoličkoj crkvi u BiH.

// 10. 05. 2011

Kada solidarnost postane dio životnoga stila

Projekt uzgoja krumpira za potrebe siromašnih obitelji Gospićko-senjske biskupije

Caritas Gospićko-senjske biskupije pokreće pilot-projekt uzgoja krumpira za potrebe siromašnih obitelji ove biskupije. Cilj je projekta osigurati 50 tona krumpira, što bi, prema procjenama Caritasa, moglo zadovoljiti potrebe svih siromašnih obitelji na području biskupije, a istovremeno će korisničke obitelji potaknuti na brigu za sebe same.

Uz podršku Hrvatskoga Caritasa, u projekt su se uključile socijalno odgovorne tvrtke, poduzetnici, obrtnici, lokalna uprava, angažirani pojedinci, susjedi i župljani darujući novčanu ili pomoć u proizvodima i uslugama, strojeve za obradu zemlje, znanje i slobodno vrijeme, a projekt od njegova početka prate nacionalni i lokalni mediji.

 

Za potrebe projekta privatno je zemljište, veličine četiri hektara, darovano Caritasu Gospićko senjske biskupije na kojemu je zasađeno pet tona sjemenskog krumpira koji je darovala tvrtka „Chromos-Agro“, a kutinska je „Petrokemija“ darovala pet tona gnojiva. Gospićki su poljoprivrednici darovali svoje strojeve i slobodno vrijeme, desetak je volontera pomagalo kod sadnje, a u branje krumpira uključit će se i korisničke obitelji.

Nitko - sam - nije u stanju riješiti problem siromašnih, međutim kada solidarnost postane dijelom životnog stila, kao u ovom poticajnom primjeru suradnje lokalne uprave, caritasove mreže – župne, biskupijske i nacionalne, angažiranih pojedinaca, poduzetnika, susjeda, župljana - i nemoguće postaje moguće.

// 10. 05. 2011

Učenici 2.a razreda „Komercijalne i trgovačke škole“ iz Bjelovara prikupljali pomoć za Caritas župe Sv. Antuna Padovanskog u Bjelovaru

Caritas župe Sv. Antuna Padovanskog iz Bjelovara često nas informira o aktivnostima u skrbi za najpotrebnije. Pogledajte prilog o učenicima 2.a razreda „Komercijalne i trgovačke škole“ iz Bjelovara koji su, uz ravnateljicu Natašu Vibiral i razrednicu Nikolinu Marinić, u Velikom tjednu oslikavali uskrsne pisanice i ukrase čijom se prodajom prikupljala pomoć za potrebne o kojima skrbi Caritas ove župe.

// 26. 04. 2011

Hrvatski Caritas i Caritas Zagrebačke nadbiskupije na sajmu „Proizvodi hrvatskog sela“ promoviraju svoje korizmene akcije

Hrvatski Caritas (HC) i Caritas Zagrebačke nadbiskupije (CZN) sudjeluju na 10. sajmu „PROIZVODI HRVATSKOG  SELA“, koji se od petka 15. do nedjelje 17. travnja 2011. održava na zagrebačkom jezeru Bundek. Sajam, organiziran u suradnji Ureda za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba i tvrtke „Agrarno savjetovanje“, svečano je otvorio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

 

Osim što podupiru organiziranje i razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, HC-u i CZN-u je prisustvo na Sajmu s velikim brojem posjetitelja ujedno i prilika za dodatno educiranje, informiranje i senzibiliziranje građana. HC posjetitelje informira i potiče na uključenje u tri akcije koje provodi tijekom korizme: za potrebne i Crkvu u BiH, za stradale od potresa u Japanu i za obitelji u potrebi u Hrvatskoj.

CZN prodajom proizvoda iz radionice za osobe s posebnim potrebama uz podjelu maslinovih grančica prikuplja prihod za potrebne, a izlagače i posjetitelje informira o akciji „Dobro se dobrim vraća“ za potrebne u Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Sajam PROIZVODI HRVATSKOG SELA prema broju izlagača smatra se najznačajnijim tradicijskim sajmom u Hrvatskoj. Ove godine na Sajmu izlaže oko 400 izlagača iz svih krajeva Hrvatske, a očekuje se oko 20.000 posjetitelja. U proteklih je devet godina na Sajmu izlagalo oko 2.000 proizvođača te ga posjetilo više od 70.000 građana.

 

 

Cilj je Sajma pomoći proizvođačima hrvatskih tradicijskih proizvoda u prodaji njihovih proizvoda, promovirati obiteljska poljoprivredna gospodarstva i obogatiti domaću turističku ponudu još jednom atraktivnom manifestacijom. Tijekom godina povećano je zanimanje za seljačke proizvode, pa svake godine raste broj novih proizvođača, a postojeći su proizvođači povećali proizvodnju i legalizirali ponudu, te danas većina njih proizvodi za široko tržište.

 

Budući da su se suorganizatori Sajma ove godine odrekli prihoda od kotizacije izlagača za sudjelovanje na Sajmu, izlagači su također iskazali solidarnost s potrebnima donirajući vlastite proizvode za siromašne građane o kojima skrbi Caritas. Na svečanom je otvaranju Sajma zagrebački gradonačelnik darovanu hranu i druge proizvode predao vlč. Fabijanu Svalini, v.d. ravnatelju HC-a.

Posjetitelji, osim kupnje tradicionalnih proizvoda hrane i pića, rukotvorina i suvenira tijekom Sajma imaju mogućnost razgledati izložbe „Drvo je drvo“ i „Hrvatske pasmine domaćih životinja“, pratiti natjecanje mladih uzgajivača teladi „Bambino kup“ te sudjelovati u ocjenjivanju proizvoda, pripremanju i kušanju tradicionalnih jela.

// 15. 04. 2011

Hrvatski Caritas uputio u Pakistan 480.000 kuna za izgradnju kuća i obnovu zemlje nakon poplava

Kliknite za uvečani prikaz

Hrvatski Caritas doznačio je Caritasu Pakistan 480.000 kuna kao pomoć u obnovi zemlje nakon velikih poplava koje su potkraj ljeta 2010. zahvatile Pakistan potopivši gotovo petinu zemlje. Odmah nakon pokretanja akcije, Hrvatski je Caritas nacionalnom Caritasu Pakistana uputio žurnu pomoć u iznosu od 10.000 Eura.

U zemlji koju često pogađaju prirodne nepogode, velikim je poplavama u srpnju 2010. pogođeno 20 milijuna ljudi, 1,7 milijuna kuća je oštećeno, 2.000 ljudi je smrtno stradalo a voda je bila poplavila petinu površine Pakistana. Devet mjeseci nakon poplava voda se još nije povukla iz svih područja, te je 166.000 ljudi još uvijek u izbjeglištvu i bez trajna smještaja.

„Tek sada iz faze žurne humanitarne pomoći, kada nastojimo osigurati najosnovnije uvjete za preživljavanje, krećemo prema obnovi. Još je mnogo posla pred nama. Međutim, u nekim područjima, naprimjer na jugu zemlje, ljudima je još uvijek potrebno osnovno: hrana i pitka voda.“ izjavio je biskup Joseph Coutts, predsjednik Caritasa Pakistan.

„Obnova infrastrukture ključna je da bi se život vratio u normalu. Podnožja drvenih konstrukcija kuća od blata koje nije odnijela voda, sada su pak, nakon toliko mjeseci pod vodom, nagrižena“, izjavio je Shamas Shamaun, izvršni tajnik Caritasa Pakistan u biskupiji Hyderabad.

Caritas će stoga za 1000 obitelji stradalnika u selima u sjevernom obalnom području pokrajine Sindh, kao i za 1500 obitelji u Karachiju osigurati građevinski materijal za izgradnju obiteljskih kuća. Vrijednost svake kuće je oko 3.800 kn. Caritas Pakistan nadgledat će izgradnju i platiti rad ljudima koji će graditi vlastite kuće. „To će predstavljati i vid financijske pomoći, te doprinijeti da kuće doista osjećaju svojima. Betonski temelj umanjit će buduća oštećenja u ovom području koje je podložno čestim poplavama“, izjavio je Shamaun.

Šaljući u Pakistan novčanu pomoć Fabijan Svalina, v.d. ravnatelja Hrvatskog Caritasa, uputio je Anili Jacolin Gill, izvršnoj ravnateljici Caritasa Pakistan slijedeće riječi: „Sredstva koja Vam dostavljamo prikupljena su diljem Hrvatske, te stoga predstavljaju dar solidarnosti i sućuti hrvatskih građana s ljudima u Pakistanu. Budući da smo u nedavnoj prošlosti i sami bolno iskusili što znači ostati bez kuće, i to za dulje vrijeme, željeli bismo da ovaj novac upotrijebite za potrebe stanovanja, da obitelji koje su ostale bez domova opet nađu pristojan životni prostor.“

// 08. 04. 2011

U ovim teškim trenucima Japan je iskusio što znači solidarnost

Kliknite za uvečani prikaz

Intervju s biskupom Isao Kikuchijem, predsjednikom Japanskog Caritasa  


Biskup Isao Kikuchi, predsjednik Caritasa Japan samo je dva dana prije razornog potresa, koji je 11. ožujka 2011. pogodio Japan, izabran za predsjednika Caritasa Azije. U intervjuu za Njemački Caritas progovara o Caritasovoj reakciji na ovu nesreću te očekivanjima vezanima uz svoje predsjedanje Caritasom Azije
Područje pogođeno potresom i tsunamijem moj je rodni kraj. Rođen sam u gradu Miyako, u kojem je moj otac bio vjeroučitelj, no više nitko iz moje obitelji ne živi u njemu. Miyako je jedan od onih priobalnih gradova koji su najviše stradali u tsunamiju. Iako su ljudi bili upozoreni i, na stanovit način, pripremljeni, vodeni je val ipak bio znatno veći i razorniji nego što su stručnjaci mogli predvidjeti. Odatle smo naučili kako smo uistinu nemoćni u odnosu na snagu Majke Prirode i kako smo samo bespomoćna stvorenja u Stvoriteljevoj ruci. Uočio sam kako se nakon ove katastrofe dogodilo nešto neočekivano. Postoji stanovita razlika, neki odmak u odnosu na uobičajeno reagiranje, jer je u Japanu koji među azijskim zemljama slovi za bogatu zemlju, odgovor Vlade na katastrofe ovakovih razmjera uvijek bio pravovremen i adekvatan. Čini se kako je i država bila nemoćna kvalitetno odgovoriti na ozbiljnost katastrofe, kao da je i sama zastala pred njenom snagom. To je stoga ozbiljan izazov, kako za našu Vladu, tako i za Caritas Japan, obzirom da smo mala organizacija.

U svojem ste blogu progovorili o teškoćama s kojima se susreću organizacije civilnog društva, a među njima osobito Caritas Japan. Možete li detaljnije pojasniti o čemu se radi?
Ideja postojanja civilnog, nevladinog sektora u japanskom je društvu općenito još uvijek nova. Tek je nakon 1995., kada je u snažnom potresu stradao grad Kobe, ideja o volontiranju naišla na snažniji odaziv javnosti. Iako japansko Ministarstvo vanjskih poslova ima prilično iskustva u radu s međunarodnim organizacijama civilnog društva, pa tako i s Caritasom, općenito kao da još uvijek prevladava ideja kako je civilni sektor u stanovitoj suprotnosti državnoj vlasti. U tom smislu, Vlada sama nije jako raspoložena za suradnju s njim, radije bi da umjesto suradnje uspostavi odnos nadzora i kontrole. Može se reći kako je u Japanu uobičajeno da u situacijama prirodnih Ili drugih nepogoda reagira država, prije negoli civilno društvo ili privatna poduzeća. Dapače, prije uključenja u pomoć zajednici organizacije civilnog društva trebaju dobiti dopuštenje vlasti. Vlada u Japanu neće, primjerice pokrenuti javnu kampanju žurne pomoći, niti postoji zakonska regulativa o ponašanju u tim situacijama, a nevladine organizacije ne smiju se kretati ili boraviti u krajevima zahvaćenima nepogodom, nego je kretanje dopušteno jedino policiji, vojsci ili drugim državnim organizacijama. Primjerice, nakon ove katastrofe policija nam je dala dopuštenje za pružanje pomoći tek deset dana nakon potresa. Normalno, uvijek postoje i stanovita odstupanja za međunarodne organizacije poput Crvenog križa ili Liječnika bez granica, ali Caritas još uvijek nema takav status. Vlada također nevoljko surađuje s organizacijama poput Caritasa jer je Ustavom zagarantirana odvojenost države i crkve.

Kako bi se ove objektivne teškoće mogle nadvladati?
Nekoliko se organizacija civilnog društva organiziralo u udrugu u cilju uspostavljanja dijaloga s Vladom kako bi se na najbolji mogući način iskoristio potencijal civilnog sektora. Budući da već i sama Katolička crkva u Japanu predstavlja manjinu, za Caritas je stoga posoban izazov postići prisutnost i vidljivost u društvu. Zato smo u suradnji s drugim organizacijama civilnog društva ušli u proces pregovaranja s državom.

Ima li Caritas dugoročno postavljene ciljeve za slućajeve ovakvih prirodnih katastrofa?
Iskustva s potresom iz 1995. koji je pogodio Kobe te iz 2004. kada je stradao grada Niigata naučilo nas je kako su potrebne najmanje dvije godine kako bi se život vratio u makar kakav normalan tijek. Prema sadašnjim zakonskim obvezama, država osigurava privremeni smještaj za one koji su ostali bez svojih domova tijekom dvije godine, a u tom je vremenu zadužena i za osiguranje drugih oblika materijalne pomoći, dok ćemo mi pomagati stradalnicima brinući se o njihovu duhovnu zdravlju, prvenstveno individulanim pristupom. Golem je broj onih koji su izgubili svoje najbliže, svoje prijatelje, te trpe zbog brojnih psihičkih i drugih problema. Dok država osigurava materijalnu pomoć, Katolička crkva i Caritas pružit će ovu drugu vrstu podrške - psihološku i duhovnu.

Caritasi brojnih zemalja iskazali su solidarnost s Caritasom Japan. Koji Vam je oblik podrške u ovom trenutku najpotrebniji?
Iskreno zahvaljujem svim našim prijateljima iz Caritasove mreže, svim ljudima dobre volje koji su iskazali svoju brigu u ovim za nas izuzetno teškim trenucima. Zahvaljujemo prvenstveno na molitvama i porukama podrške, ali i konkretnim materijalnim donacijama. Dobili smo golem broj elektroničke pošte koja nas je podsjećala kako nismo sami i napušteni, bila je potvrda solidarnosti. Upravo kako je sv. Pavao u svojoj poslanici Korinćanima rekao: “Svi smo mi dio tijela Kristova” tako smo i mi osjećali: “Dio smo jednoga cjelovitog tijela – Isusa Krista.”
I zato svima koji su nam pomogli poručujem - želio bih da nas posjetite, da pohodite potresom pogođene krajave i da se susretnete s ljudima koji će započeti neki novi život, podsjećajući ih tako da i u najtežim trenucima nisu bili zaboravljeni. Ne mogu procijeniti u kojem će se smjeru razvijati suradnja države i civilnog društva, odnosno hoće li država olakšati civilnom sektoru da se uključi u ponovnu izgradnju porušenoga ili će zadržati vodeću ulogu, kao i do sada, ali ćemo se svakako uključiti u ovu drugu, nematerijalnu i duhovnu izgradnju društva u cjelini, odnosno pomoći svima kojima to bude potrebno.

Što vidite kao osnovni cilj ili najveći izazov postavljen pred Vas, kao predsjednika Caritasa Azije?
Većina azijskih zemalja potrebna je tuđe pomoći, a mislim na pomoć izvana. Međutim, Caritasu Azije cilj je uspostaviti temelje kako bi si ljudi iz ovih zemalja bili u mogućnosti međusobno pomagati, biti si međusobno podrška, pa i poticaj za razvoj. U Aziji, u kojoj je Katolička crkva manjinska crkva, u mnogim je zemljama Caritas još u povojima, tek u fazi nastanka. Namjera nam je pomoći tim “mladim” caritasovim organizacijama kako bi u bliskoj budućnosti postale snažni akteri.

Što je, prema Vašem mišljenju, ono što razlikuje Caritas od ostalih organizacija civilnog društva?
Caritas ne skrbi samo za materijalnu pomoć, napredak ili blagostanje, već nastoji pomoći u osnaživanju svih koji su u potrebi da na najbolji, a njima svojstveni način, odgovore na poziv koji je Gospodin upravo njima uputio. Ovu značajku Caritasova rada nikada ne smijemo zaboraviti. Sljedeće, uvijek smo s ljudima i uz njih, dio smo jedne zajednice; jednostavno Caritas živi s ljudima kojima služi: prije negoli se dogode ovakove katastrofe, a u zajedništvu smo ljudima i dok trpe, kao što ćemo biti tu i kada započne obnova.

Na blogu progovarate o potrebama japanskoga naroda ne samo za materijalnom, već i duhovnom pomoći, najviše molitvama. Kako vidite ovu duhovnu dimenziju Caritasova rada?
Naša snaga izvire iz katoličkog nauka, temeljem kojega smijemo i možemo istovremeno poticati i pomagati materijalni i duhovni rast čovjeka. Vjerujem kako, pristupajući na taj način čovjeku, i mi rastemo uz njega. Caritas ljudima donosi nadu i vjeru koju ima u sebi.

Nakon katastrofa poput ove, koja je pogodila Japan, neki kao da počinju gubiti vjeru, nerijetko sumnjajući i u Božje milosrđe. Što biste im Vi, kao biskup, poručili?
Uistinu, prirodne katastrofe ovako velikih razmjera moraju nas dovesti do promišljanja o sebi samima i o svrsi života. Pa iako vjerojatno nikada nećemo dobiti odgovor na pitanje zašto se nešto takvo moralo dogoditi, ipak možemo biti sigurni da ćemo u procesu oporavka i izgradnje čovjeka, društva i naše zemlje imati priliku da iznova shvatimo značenje i vrijednost života, vrijednost međuljudskih odnosa i bogatstva u pomaganju i međusobnu služenju. A mnoge smo od ovih vrijednosti, možda i ne želeći, zbog brzine kojom nas moderno društvo čini da živimo, izgubili, zaboravili ili zanemarili. I zato vjerujem da i kada ne razumijemo zašto se nešto događa – uvijek imamo mogućnost ponovna otkrivanja osnovnih vrijednosti u životu.  

Nakon nesreće u Fukushimi neki političari smatraju kako je potrebno ponovno promisliti o rizicima vezanima uz proizvodnju nuklearne energije. Postoje li takva razmišljanja i u crkvenim krugovima?
Komisija “Iustitia et Pax” (Pravda i mir) već je neko vrijeme upozoravala na ovaj rizik.Međutim,razmišljanja su, pa i među katolicima u Japanu, podijeljena. Nema sumnje kako se odsada nadalje ovom pitanju - koje neki dovode i u vezu s nacionalitičkom ideologijom - treba pristupiti s mnogo više opreza. Naše je moderno društvo ovisno o nuklearnim elektranama, pa bi govoriti protiv nuklerne energije značilo govoriti protiv stila i standarda života na kakav smo danas u Japanu naučeni i kakav poznajemo. Takve promjene većini građana ne bile bile lagane. Ipak, ova je situacija postavila pred sve nas izazov da makar započnemo razmišljati i razgovarati o stilu života kojim živimo. 

5. travnja 2011, za Njemački Caritas piše Stefan Teplan

// 08. 04. 2011

Hrvatski Caritas uputio 2,5 milijuna kuna za izgradnju škole i farme kao pomoć Haitiju

Kliknite za uvečani prikaz

Pogledajte fotografije

Haitiju ukupno upućeno 4,3 milijuna kuna

Hrvatski Caritas uputio je 2,5 milijuna kuna za pomoć Haitiju. Novčana su sredstva upućena nakon što su ishodovane dozvole za izgradnju škole u "Dječjem centru blaženi Alojzije Stepinac" u Port-au-Princu. Osim za izgradnju škole, sredstva će biti utrošena i za izgradnju farme peradi kojom će se uzdržavati djeca smještena u sirotištu u Bon Reposu, dijelom financiranom iz sredstava prikupljenih u akciji Hrvatskoga Caritasa.

Hrvatski je Caritas od siječnja 2010. do sada u više navrata kao pomoć Haitiju već uputio 1,8 milijuna kuna, te ukupna novčana pomoć iznosi 4,3 milijuna kuna. Dio je sredstava uplaćen za žurnu pomoć (hrana, voda i medicinske potrepštine za preživjele smještene u kampovima, za kiruške timove, sirotišta, seoske bolnice i dr.) putem Caritasa Internationalis (mreža nacionalnih Caritasa čiji djelatnici borave u Haitiju pružajući logističku i operativnu podršku).

Drugi je dio novčane pomoći upućen putem Croatian Relief Services, karitativne udruge osnovane 1991. za pomoć potrebnima diljem svijeta, koja posljednjih nekoliko godina u Haitiju podupire projekte za pomoć djeci.

Biskup Joseph Lafontan, apostolski upravitelj nadbiskupije Port-au-Prince u Haitiju, izrazio je potporu projektu koji provodi Croatian Relief Services: "Osobno sam posjetio novoosnovano sirotište i djecu u Bon Reposu. Ohrabren sam radom Croatian Relief Servicesa, osnovanim u SAD-u za pomoć djeci Haitija. Nastavit ću ih podržavati znajući da će svi njihovi projekti bit za dobro potrebnih u Haitiju i blagoslov za siromašne."

// 05. 04. 2011

„Internet klub“ Projekt za mlade na Bistriku u Sarajevu

Hrvatski Caritas iskreno zahvaljuje novinaru Glasa koncila, g. Vladi Čuturi na ustupljenom materijalu.

Pri franjevačkom samostanu na Bistriku u Sarajevu osnovan je »Internet klub«, a projekt je omogućen zahvaljujući Caritasovoj akciji „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH“.
U pokretanje »Internet kluba« i njegov daljnji rad uloženo je 5.000 konvertibilnih maraka. Provedba, tj. organizacija projekta, trajala je od 1. 12. 2009. do 1. 7. 2010. „Cilj projekta je omogućiti besplatno korištenje računala i pristup internetu socijalno ugroženim kategorijama društva“, rekao je fra Danijel Rajić, vikar i ekonom samostana te voditelj mladih na Bistrik.

„Nastojimo doprinijeti informatičkom opismenjivanju u prvom redu onih kategorija stanovništva koje to zbog objektivnih materijalnih poteškoća same nisu u mogućnosti učiniti. Time im se omogućuje da idu ukorak sa zahtjevima suvremenog načina života. Projektom ćemo i nadalje poticati informatičku edukaciju ove populacije. Budući je 45% stanovništva u BiH nezaposleno i snažno se osjeća ekonomska kriza, „Internet klub“ itekako je važan, a ne bi se mogao ostvariti bez pomoći Caritasa“, nastavlja fra Danijel.

Korisnici projekta u prvom su redu socijalno ugrožene kategorije društva: mladi, srednjoškolci i studenti u potrebi, ali i stariji koji su zainteresirani za informatičko opismenjivanje i nova znanja. Ipak, prevladavaju studenti koji dolaze iz drugih krajeva BiH, kojima je ovaj projekt od velike koristi. Tijekom trajanja projekta organizirana je i humanitarna akcija te su studenti u „Internet klubu“ izrađivali božićne čestitke kojima se prikupljao prihod za potrebne.

„Akcija je jako dobro uspjela, a novčana je pomoć upućena u dva dječja doma:  Egipat i dom u Varešu“, kaže voditeljica foto-sekcije Katarina Lujić.

„Putem ovoga kluba kreirali smo i internetski portal mladih www.mladibistrik.com. Stranica je danas jako posjećena. Na njoj se najavljuju tribine i događanja vezana uz susrete mladih na Bistriku. Nadamo se da će Biskupska konferencija BiH i dalje podržavati ovakve projekte pomoći mladim ljudima u potrebi jer su oni budućnost našega naroda i Crkve. Mnogi su oduševljeni idejom da mladi imaju mogućnost okupljanja oko plemenitog projekta koji je na korist svima. Zahvaljujući lijepo uređenom prostoru, u „Internet klubu“ se održavaju i probe studentskog benda „Antonius“, pa im Internet omogućuje kvalitetniji rad, osobito na tekstovima pjesama«, kazao je Karlo Barešić, zadužen za održavanje i vođenje „Internet kluba“.

// 01. 04. 2011

„Skrb za djecu i starije bolesne osobe u Vitezu“

Hrvatski Caritas iskreno zahvaljuje novinaru Glasa koncila, g. Vladi Čuturi na ustupljenom materijalu.

Zajednica redovnica „Služavke Maloga Isusa“ (SMI) u Vitezu skrbi o obiteljima s djecom s posebnim potrebama te udomljuje starije bolesne osobe.

Kako navodi s. Admirata Lučić, još davne 1907. osnivatelj zajednice sluga Božji Josip Stadler uočio je kako se obitelji koje imaju djecu s invaliditetom suočavaju s brojnim poteškoćama i želio je da im Crkva bude blizu u njihovim potrebama.

Zamolio je redovnice da im pruže potporu, i tako je nastala zajednica sestara u Vitezu. »U duhu karizme betlehemske obitelji brinemo o djeci, starijim i bolesnim osobama«, kaže redovnica Lučić. »I danas u srednjoj Bosni ima obitelji koje nose teret znatnih zdravstvenih poteškoća. Djeca često imaju poremećaje u komunikaciji, poteškoće s učenjem te lakšu ili težu mentalnu retardaciju. Uzroci tih  problema različiti su: mogu se pronaći u stresnim poratnim situacijama kroz koje roditelji prolaze, u prenatalnim komplikacijama, u vrlo niskom standardu života ili u socijalnoj zapuštenosti. Uprava zajednice nastoji, prema svojim mogućnostima, dati odgovor na te teškoće - stoga je pokrenula obiteljski centar i stavila ga pod zaštitu arkanđela Rafaela.

U centru djeluju četiri sestre i četiri vanjske suradnice, a voditeljica zajednice je s. Blaženka Lešić. Korisnici su prvenstveno djeca predškolske dobi. Oko dvadesetero djece svakoga dana dolazi na različite terapije. Polazeći poseban program u radionicama, prema Montessori metodi i radom u logopedskoj radionici, pripremaju se za moguće uključenje u redovnu školu.
A djeci u dnevnom programu se nudi druženje s vršnjacima i drugom djecom, sudjelovanje u odgojnim igrama i radna terapija. Također, sestre organiziraju različita druženja za roditelje, kroz molitvu, slavljenje sakramenata, predavanja te rad u skupinama. Podijeliti svoje iskustvo s drugima - u molitvi ili u razgovoru – često predstavlja olakšanje u osobnim poteškoćama.

Budući se centar financira dobrovoljnim prilozima dobročinitelja, prijatelja misije sestara SMI, te tek ponekim doprinosom roditelja djece, redovnice su se prijavile na natječaj za sredstva iz akcije „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH“ kako bi djeci o kojoj skrbe osigurale topli obrok. I doista, putem natječaja odobrena im je pomoć od četiri tisuće konvertibilnih maraka.
„Čudesan je to kruh, dar umnožen stostruko: dobročinstvo djeci, njihovim obiteljima i zajednici sestara od dara zajedništva u Crkvi. Lijepa je kršćanska gesta solidarnosti«, završava s. Admirata.

// 31. 03. 2011

»Kućna skrb za stare i bolesne u Doboju«

Hrvatski Caritas iskreno zahvaljuje novinaru Glasa koncila, g. Vladi Čuturi na ustupljenom materijalu.

Kata Benaković korisnica je Caritasove pučke kuhinje još od ratnih dana. Ima 81 godinu i do prošle godine živjela je sa svojim mužem, koji je godinama bolovao a ona mu nosila topli ručak iz pučke kuhinje. Živi u skromnim prostorijama, a s minimalnom mirovinom jedva uspije pokriti mjesečne troškove. Kako ističu Caritasovi djelatnici u pučkoj kuhinji, Kata ujutro u 10 sati dolazi svakodnevno po ručak sa svojom posudom koju vuče na kolicima jer se veoma teško kreće, potom glasno i radosno pozdravi i blagoslovi sve djelatnike u kuhinji. Oko ruke joj je omotana krunica, bez koje nikamo ne ide. Nerijetko donese nekoliko oraha u džepu, šaku jagoda i jorgovan u proljeće. Kaže da su to mali znakovi pažnje i zahvalnosti za djelatnike Caritasa. Nakon preuzimanja obroka svakodnevno se pomoli pred slikom Majke Terezije i krene dalje vukući za sobom stara kolica.

Projekt »Kućna skrb za stare i bolesne - Doboj« provodi se pri Caritasu. I bračni par Simić iz Maglaja, Štefanija i Branko, 70-godišnjaci koji žive u neimaštini i bolesti korisnici su ove pomoći. Štefanija je nakon moždanog udara prije sedam godina ostala nepokretna, dok je Branko težak srčani bolesnik. Oboje su i dijabetičari. Primanja su minimalna, a većina se potroši za lijekove i najamninu za stan u Doboju u kojem žive jer su Maglaj morali napustili. Medicinska sestra zaposlena u Caritasovoj patronažnoj službi u Doboju posjećuje ih svako jutro. Štefici presvlači pelene, kupa je, a Branku kontrolira tlak i šećer.

Među teškim ljudskim sudbinama kojima Caritas pruža svoju pomoć nalaze se i majka i kći koje su živjele u Hadžićima nedaleko od Sarajeva. Bez ikakvih su novčanih primanja, a u Sarajevu plaćaju stanarinu koja iznosi 150 KM. Uz pomoć Caritasova savjetovališta za žene, majka je polako, ali sigurno krenula u dugotrajnu i tešku borbu s državnim institucijama za ostvarivanje svojih prava.

// 30. 03. 2011

Prilog novinara Mate Barišića u emisiji "Provjereno" Nove TV o projektima financiranima iz korizmene akcije

// 28. 03. 2011

Priča volontera u Caritasu Japan

Volonter sam u Caritasu Japan tek nešto više od tjedan dana. Živim u Sendaiju s majkom i četiri mačke. Inače studiram Američku suvremenu povijest i povremeno dajem instrukcije na koledžu, ali sve se to za neko vrijeme promijenilo nakon potresa i tsunamija.

Katolik sam i odlučio sam pomoći Caritasu Japan u njegovim naporima u radu sa stradalnicima u potresu. Vrlo sam ponosan što mogu sudjelovati u ovakvu pothvatu zasnovanu na katoličkom nauku.

Snaga potresa šokirala je sve nas – sve se bilo uzdrmalo! No ono što me doista začudilo bila je golema razlika između pogođenih područja i onih koja su ostala pošteđena, gdje zgrade nisu bile čak ni malo oštećene. Najveća šteta i nije nastala zbog potresa; nju je prouzročio tsunami. Posve tanka crta razdijelila je ljudske sudbine. U ponekim malim lokalnim zajednicama dva posve različita svijeta žive jedan do drugoga – u jednom posvemašnja razorenost, u drugomu pak sve izgleda posve normalno.

Nakon potresa i tsunamija Caritas Japan smjesta je priskočio upomoć. Ljudima su podijeljeni pokrivači i osigurana hrana. Čim neposredna opasnost prođe, stradalnicima će biti pružena savjetodavna pomoć u suočavanju s traumom.

Ja sam zadužen za skupinu savjetovatelja dragovoljaca. Trenutno planiramo poslati dragovoljce koji će nakon katastrofe pružati psihološku pomoć ljudima smještenima u skloništa i domove.

Čini se da se nakon ove nesreće ljudi dosta dobro drže. Međusobno si pomažu i hrabre jedni druge. Čak i u situaciji kad se ne mogu vratiti svojim kućama i ne znaju što im sutrašnji dan može donijeti, ljudi žive u ozračju ljubavi i reda.

Mislim da ova nesreća ljudima pruža prigodu za potvrđivanje vlastite humanosti i ljubavi za druge kroz izražavanje sućuti i pomaganje stradalnicima. Voljeli bismo da ljudi u drugim zemljama prate što se događa u Japanu i mole se za nas.

Yuko Aka

// 28. 03. 2011

Biskup Komarica predvodio križni put i misu u porečkoj katedrali u povodu „Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH“ 2011.

U prepunoj bazilici bilo je mnogo vjernika porijeklom iz Bosne, osobito iz Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije

Poreč, (IKA/TABB) - Na blagdan Navještenja Gospodinova, 25. ožujka, u porečkoj drevnoj katedrali-bazilici banjolučki biskup i predsjednik Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine Franjo Komarica predvodio je, u sklopu Molitvenog hoda u „Tjednu solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH“, pobožnost Križnog puta i koncelebrirano misno slavlje. U prepunoj bazilici bilo je mnogo vjernika porijeklom iz Bosne, osobito iz Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije.

Biskup Komarica na početku pobožnosti križnog puta upoznao je nazočne da je katolicima Bosne i Hercegovine ta pobožnost osobito draga jer su baštinili Isusovu patnju kroz postojanu vjernost svojih predaka i svoju osobnu vjernost Kristu i njegovu svetom Evanđelju.

U propovijedi je biskup Komarica najprije istaknuo Božju solidarnost s čovjekom i čovječanstvom i njegovu odlučnost da i čovjeka i čovječanstvo definitivno usreći. Pojasnio je da je to glavni sadržaj i blagdana Blagovijesti. Krist je zadužio sve članove Crkve da prakticiraju ljubav prema svojim bližnjima, čime će uzvratiti Bogu ljubav za ljubav. Ustvrdivši da Krist ima pravo na "stanarsko pravo" i u Bosni i Hercegovini kao i u Hrvatskoj, u Europi i po svim dijelovima Europe, biskup Komarica pozvao je nazočne da se solidariziraju s "obespravljenim i proganjanim Kristom u BiH". Zahvaljujući nazočnima i svim stanovnicima Istre i Hrvatske za iskazanu solidarnost u prihvaćanju prognanika iz BiH, protumačio je da se Crkva u BiH uporno trudi oko provođenja u praksu življenog Evanđelja u djelima milosrđa i ljubavi prema svima potrebnima na duši i tijelu.

Biskup Komarica susreo se i s domaćim biskupom Ivanom Milovanom i zahvalio mu za iskazanu solidarnost njegove biskupije s Crkvom u BiH.

// 28. 03. 2011

Na blagovijest u crkvi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima mons. Miljenko Aničić, ravnatelj caritasa Banjalučke biskupije govorio o stanju Crkve u BIH

VINKOVCI - Povodom Tjedna solidarnosti i zajedništva sa Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini koji se od 21. do 27. ožujka održavao u Hrvatskoj, na Blagovijest, u petak, 25. ožujka u Crkvi svetih Euzebija i Poliona u Vinkovcima misno slavlje je predvodio ravnatelj Caritasa Banjalučke biskupije mons. dr. sc. Miljenko Aničić. Na početku mise je zahvalio domaćim vjernicima za sve što su prošlih godina učinili za Crkvu, Hrvate i ljude u potrebi u Bosni i Hercegovini.

Na kraju misnoga slavlja dr. Aničić je domaće vjernike upoznao sa stanjem u Banjalučkoj biskupiji te ih animirao za solidarnost sa Crkvom i ljudima u BiH.

Prije rata Hrvata je u Banjalučkoj biskupiji bilo oko 120 tisuća. „U dijelu koji danas pripada Republici Srpskoj negdje oko 80 tisuća, a na južnom dijelu oko 40 tisuća. Južni kraj se donekle održao, premda se broj smanjio, a u sjevernom dijelu od nekad 80 tisuća danas ima između 6 i 7 tisuća i to zajedno s povratnicima, njih 2 100“, pojasnio je dr. Aničić i nastavio: „Mi nismo imali rat u Banjoj Luci, ali je provedeno ono što se zove etničko čišćenje.

Kad nas nisu mogli isprovocirati na rat, s namjerom da nas potpuno unište, onda je došlo protjerivanje i ubijanje civila po kućama kojih je ubijeno negdje oko 800. U Banjalučkoj biskupiji porušena su ili teško oštećena 203 crkvena objekta, ubijeno je sedam naših svećenika i jedna časna sestra. Uništeno je i bez rata nekoliko tisuća kuća (kad su ljudi protjerani onda se skidalo sve što se dalo skinuti, tako da su to bile prave ruševine). Mi smo za vrijeme rata nastojali organizirati naš Caritas koji je malo prije toga i počeo s radom i nije se imao mogućnosti ni razviti, ali s događajima smo se i mi razvijali i uspjeli smo u velikoj mjeri ispuniti što smo sami poduzimali i htjeli. Mi smo bili otvoreni za druge i radi toga, iako su katolici Hrvati bili protjerivani, Caritas je mogao cijelo vrijeme raditi tako da smo tijekom rata mnogim konvojima, više od 120, u Banja Luku uspjeli dovesti više od 20 tisuća tona hrane i drugih oblika pomoći. Nakon rata jer je cijelo to vrijeme bilo izolirano područje, samo smo mogli dovoziti i dijeliti hranu; organizirali smo poštanski ured kako ljudi ne bi ostali bez kontakta sa svijetom (preveli smo nekoliko stotina tisuća pisama i isto toliko vratili u Banja Luku). Nakon rata nastavili smo s radom, ali na širem području: organizirali smo ambulantu.

Prvo je vrijeme radilo 45 liječnika i sestara, ali nakon velikoga protjerivanja 1995. godine ostala ih je polovina; organizirali smo i kućnu njegu, potom smo počeli s obnovom kuća gdje je Caritas pomogao u obnovi više od 2 300 kuća i stanova. I dan danas se dijeli pomoć u hrani jer doslovno ima gladnih ljudi. Mirovina je 80 eura. U Caritasu imamo radionice u kojima pravimo namještaj za povratnike, imamo i projekt obiteljske pomoći, kumstva za siromašne obitelji, djecu gdje pomažu kumovi iz inozemstva, sprječavamo trgovine djevojkama i ženama jer je BiH nažalost, postala izvoznicom bijelog roblja. Imamo internat za školsku djecu u Prijedoru i nedavno smo otvorili dom za starije osobe u Banjoj Luci. Pokrenuli smo i dvije zadruge kako bi se ljudi mogli zaposliti. Imamo i farmu. U Caritasu i zadrugama radi oko 130 ljudi.“

Prema riječima ravnatelja Banjalučke nadbiskupije nešto je slično u Sarajevskoj te Mostarskoj nadbiskupiji „jer su katolici u BiH skoro prepolovljeni, ali nije to najstrašnije. Najstrašnija je ova kriza koja traje tako da BiH ne zna kud će i što će sama sa sobom i tu je opasnost pogotovo u tome da ode sve više mladih ljudi, a onda je život još teži. Želim zahvaliti za vašu pomoć. Znam da je stanje i ovdje teško i da imate puno nevolja. Pozivam vas koliko možete, koliko srce diktira i koliko novčanik može darovati. Neka bude od srca, a ostanimo povezani u molitvi. Mi molimo za vas ovdje i vašu situaciju kao i da Bog blagoslovi sve naše napore da mi tamo preživimo i da vi idete još bržim korakom nego do sada i da ipak život u Hrvatskoj bude što ljepši jer mi uvijek znamo da smo u BiH kod kuće, ali imamo još jednu domovinu Hrvatsku kojoj uistinu želimo svaki mogući napredak“, zaključio je dr. Aničić.

Prije početka misnoga slavlja župnik Tadija Pranjić je, pozdravljajući subrata, istaknuo „kako smo dužni kao narod jedni druge pomagati makar Hrvati katolici živjeli u drugoj državi“.

Snježana Kraljević

// 28. 03. 2011

Mons. Miljenko Aničić, ravnatelj Caritasa Banjolučke biskupije predvodio misno slavlje u Slavonskom Brodu u povodu „Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“

Slavonski Brod, (IKA) - U povodu „Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“ u nedjelju, 27. ožujka u župi Duha Svetoga u Slavonskom Brodu središnje euharistijsko slavlje predvodio je dr. Miljenko Aničić, ravnatelj Caritasa Banjolučke biskupije.

Župa Duha Svetoga za vrijeme i poslije Domovinskog rata primila je najveći broj izbjeglih iz Bosanske Posavine, a tadašnji župnik pok. Marko Majstorović pomagao im na sve moguće načine. Premda ih je većina obnovila kuće u svom rodnom kraju mnogi i danas tu žive u svojim obiteljskim domovima.

Kao sin Bosanske Posavine, dr. Aničić upoznao je domaće vjernike sa situacijom u Bosni te im zahvalio na dosadašnjoj pomoći kao i daljnjoj solidarnosti s ljudima u Bosni. Prisjetio se i svoje suradnje s pok. Markom Majstorovićem koji je još i prije rata Banjolučkoj biskupiji svojim iskustvima pomagao u tečaju priprave za brak.

Svjestan situacije još uvijek teškog povratka u ranjenu Bosnu, Posavljacima je poručio da ne prodaju svoju zemlju jer, kako je rekao, jednoga dana i Bosna će ući u Europsku uniju te će prelazak s jedne strane Save na drugi biti puno jednostavniji. Sva milostinja s nedjeljnih misa, kao i posebni prilozi namijenjeni su pomoći ljudima u Bosni i Hercegovini.

// 28. 03. 2011

Don Ante Komadina, ravnatelj Caritasa Mostarske biskupije na misnom slavlju u Splitu u povodu Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH“ 2011.

Split, (IKA) - Pobožnošću križnog puta i misnim slavljem u župi Gospe od zdravlja u Splitu 25. ožujka obilježen je „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH. Pobožnost križnog puta predvodio je gvardijan samostana Gospe od zdravlja fra Marko Duran, dok su prigodni tekst postaja naizmjence čitali djelatnici i volonteri Caritasa te nadbiskupije. Tekstove križnog puta sastavio je don Anton Šuljić.

Uslijedilo je koncelebrirano misno slavlje, koje je predvodio don Ante Komadina, ravnatelj Caritasa Mostarske biskupije s fra Matom Matićem, župnikom te župe. Petak trećega korizmenog tjedna je ujedno blagdan Marijina Navještenja, pa predslavitelj propovijedi istaknuo govor Božje šutnje i šutnju Božjeg govora kojeg je Navještenjem prihvatila Marija i preko koje je Bog nama progovorio u svome sinu.

Na kraju misnog slavlja župnik je zahvalio djelatnicima Caritasa SMN i ravnatelju Slavku Jerončiću, kao i don Anti Komadini. Propovjednik Komadina istaknuo je u završnoj riječi snagu vjere koja nas okuplja oko Kristova oltara i sjedinjuje s Crkvom u BiH. Vjernicima koji su ispunili crkvu, zahvalio je na odazivu i sudjelovanju u misnom slavlju kojim je obilježen „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH“ u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.

// 28. 03. 2011

Dr. Mirko Šimić, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, na nedjeljnim misnim slavljima u Dubravi, u Zagrebu, na župi bl. pape Ivana XXIII

U župi bl. pape Ivana XXII, Josipa Hamma 9, Zagreb – Dubrava, povodom „Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“, korizmene akcije Hrvatskog Caritasa, na misnim  slavljima u 9h, 10.30h i 11.30h, nazočiti će dr. Mirko Šimić, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije.

Okupljenim vjernicima posvjedočiti će o stanju u kojem žive Hrvati u BiH danas, te o važnosti ove akcije koju Hrvatski Caritas provodi petu godinu za redom  za pojedince i Crkvu u BiH.

// 27. 03. 2011

Caritas mu pomogao s četiri tisuće maraka

Hrvatski Caritas zahvaljuje novinaru Glasa koncila, g. Vladi Čutura, zahvaljujući kojemu je nastala ova reportaža

Među financiranim projektima iz korizmene akcije «Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini»  je pomoć pri izgradnji farme Anđelka Tunjića iz sela Vukanovići, koje je sjeveroistočno udaljeno od Kaknja 12 kilometara.

Nastanjuju ga Hrvati, katolici, kojih u sedamdeset kuća živi oko 230. Uska vijugava cesta kroz brda vodi do sela u kojem je lijepo uređena župna crkva, škola. Poslije ratnih zbivanja i progona, u selo su se vratili svi stanovnici. Među njima je i Anđelko Tunjić koji živi sa suprugom Marijom i troje maloljetne djece: Lukom, Martom i Petrom. On je odlučio u rodnom mjestu ostati i baviti se stočarstvom. Tako je podigao farmu koju postupno uređuje i proširuje.

»U selu je manji broj mladih, jer kako tko završi školu, odlazi za Hrvatsku ili se oženi i odlazi", kaže Tunjić. "Zapravo, ovdje nema posla, a malo se tko želi baviti stočarstvom ili poljoprivredom. Tu su posljedice rata, jer to vrijeme bilo je jako teško, svi smo bili potjerani. Uoči sv. Ante 1993. morali smo napustiti selo i poći preko brda za Vareš. Tamo smo bili deset-petnaest dana, onda se župnik vratio s nekoliko vjernika, a kasnije i ostali. Kuće u ratu nisu bile razrušene, ali imovina je bila opljačkana. Sve što se moglo od tehničkih stvari odnijeti, opljačkano je. Kako su se uvijek tu stanovnici bavili stočarstvom, otjerano je negdje do četiristotine grla krupne stoke."

Tunjić ističe da je puno svijeta obišao i da je najljepše u rodnom mjestu. Rođen je 1969. u Kaknju, a kao i ostali mještani, bio je prognanik. Vratio se 1996, a od 1999. oženjen je Marijom Džalto iz Rame, župa Gračac.

»Donijeli smo odluku da se želimo baviti stočarstvom. Kad sam počeo, nisam imao nikakvu podršku, niti od Crkve, niti od države niti od roditelja. Prvu kravu darovala nam je suprugina mama, a kad bih god došao do nekih sredstava, kupovao sam krave. Trenutno imam 57 grla teladi, bikova, krava. Tako sada držimo više stoke u našem selu nego što ima cijela općina Kakanj. Kako sam izgrađivao štalu i nabavljao krave, bila mi je potrebna pomoć. Prije tri godine natjecao sam se na Caritasove projekte i tek sam prošle godine uspio dobiti na natječaju s projektom za vodovod do štale. Pomogli su mi s četiri tisuće maraka.

Imam još nezavršenih poslova, ali postupno ću ih rješavati kako se pruže prilike. Mislim da je najvažnija egzistencija. Imamo sve što nam je potrebno za život, ali puno je ljudi u Bosni koji nemaju od čega živjeti. Treba im posao, jer kome bi palo na pamet odseliti nekamo ako tu može živjeti od svoga rada. Ponekad smo i mi problem, jer ljudi se teško sami pokreću i mislim da im malo treba pomoći. Treba žrtve i hrabrosti. Onaj tko hoće raditi, treba ga ohrabriti i pomoći mu na početku, a ostalo će ići samo po sebi. Gledam prosvjede po Hrvatskoj, mislim da je to više nerad nego stvarno stanje. Postavljam pitanje: Koji je Hrvat iz BiH-a u Hrvatskoj bez posla?«

// 24. 03. 2011

Hrvatski Caritas uputio 150.000 kuna za stradale od potresa i tsunamija u Japanu

Sredstva namijenjena psihosocijalnoj pomoći najugroženijima: starijima, bolesnima, invalidima i siročadi

Kliknite za uvečani prikaz

Hrvatski Caritas uputio je 150.000 kuna novčane pomoći prikupljene u Hrvatskoj za stradale od potresa i tsunamija u Japanu. Sredstva će biti namijenjena psihosocijalnoj pomoći najugroženijima: starijima, bolesnima, invalidima i siročadi.

Daisuke Narui, ravnatelj Japanskog Caritasa, izvještava kako su uvjeti za život u područjima pogođenim potresom i tsunamijem dramatični jer je sve manje hrane, vode, goriva i lož ulja, a onima koje su potres i tsunami pretvorili u beskućnike pridružuju se i drugi, evakuirani iz zone opasnosti od nuklearne elektrane.

Mnoge župe u Japanu stavile su svoje prostore na raspolaganje beskućnicima, a najpogođenija pokrajina i biskupija Sendai postala je središnje mjesto odakle Caritas koordinira rad svih katoličkih mreža koje su uključene u pomoć. Caritas dijeli hranu i pokrivače, uključuje svoje volontere u izravno pomaganje preživjelima, a osobito se želi usredotočiti na ugrožene skupine kao što su stariji, bolesni, invalidi i siročad, te stoga traži veći broj psihologa, socijalnih radnika i terapeuta kako bi se žrtvama pružila psiho-socijalna pomoć.

"Nakon prvog tjedna, u kojemu se uglavnom nastojalo preživjeti, sada vidimo kako se preživjeli bore s možda još i većim izazovom - traumom, očajem i usamljenosti. U ovoj situaciji ne smijemo ljude ostaviti same. Ohrabruje nas što je spremnost na pomaganje nevjerojatno velika. Mnogi koji dolaze u Caritas iz drugih biskupija pitaju kako mogu pomoći, a među njima su brojni mladi - što je velik znak nade", istaknuo je Narui.

    Građani i tvrtke u Hrvatskoj u akciju se mogu uključiti:

  • uplatom na ž.r. HC-a kod PBZ 2340009 - 1100080340, poziv na br. 143
  • pozivom na 060 9010 (cijena poziva 6,15kn, PDV uključen)
  • online uplatama
  • novčanom pomoći u svakoj župi, s napomenom: za stradale u Japanu

Hrvatski Caritas prikupljena novčana sredstva uputio je Caritasu Japan putem Caritasa Internationalis, koji koordinira akciju među svojim članicama, u cilju kvalitetnijeg zajedničkog odgovora na situaciju u Japanu. 

// 24. 03. 2011

Biskup Franjo Komarica u bazilici u Poreču predvodit će križni put i slaviti sv. misu u povodu „Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“

U povodu „Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“,  korizmene akcije Hrvatskoga Caritasa, u petak 25. ožujka 2011. u bazilici u Poreču mons. Franjo Komarica, banjalučki biskup, predsjednik Biskupske konferencije BiH i predsjednik Caritasa Biskupske konferencije BiH u 18 sati predvoditi će molitvu križnoga puta, a potom u 18.30 sati slaviti sv. misu.

Molitvu Križnoga puta, u povodu korizmene akcije, pripremio je vlč. Anton Šuljić.

U misnom će se slavlju biskupu Komarici pridružiti vlč. Željko Zec, ravnatelj Caritasa Porečko-pulske biskupije.

// 23. 03. 2011

Programi financirani iz korizmene akcije od 2007. do 2010.

// 23. 03. 2011

Biskup Mile Bogović služit će sv. misu u gospićkoj katedrali u povodu „Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“

U nedjelju, 27. ožujka 2011. u 17 sati mons. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski služit će sv. misu u gospićkoj katedrali Navještenja BDM u povodu korizmene akcije "Tjedan solidarnosti i zajedništva s crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini".

Uz vjernike gospićke župe, djelatnike i volontere biskupijskog Caritasa, misnom će se slavlju pridružiti i vjernici senjskog dekanata koji dolaze na svoje redovno, godišnje korizmeno hodočašće u ovu katedralu.

Uz biskupa, sv. će misu služiti i vlč. Luka Blažević, ravnatelj Caritasa biskupije Gospić.
U svojim će se molitvama vjernici spomenuti te moliti i za postradale od potresa u Japanu.

// 23. 03. 2011

Vlada RH uključila se u ovogodišnju korizmenu akciju darujući 500.000 kuna

Kliknite za uvečani prikaz

Korizmenu akciju „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH“ od njena početka 2007. podržava i Vlada RH.

U dosadašnje je četiri godine Vlada RH ukupno darovala 3.7 milijuna kuna, a i u ovogodišnju se akciju uključila izdvojivši još 500.000 kuna za financiranje projekata iz područja socijalne skrbi, obrazovanja i poticanja malog obiteljskog poduzetništva u BIH.

// 21. 03. 2011

Hrvatski Caritas predstavio korizmenu akciju 2011.
Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini

U ponedjeljak 21. ožujka 2011. u Nadbiskupskom duhovnom stolu na Kaptolu u Zagrebu održana je konferencija za novinare u povodu ovogodišnje korizmene akcije Hrvatskog Caritasa „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH“.

Novinarima su se, detaljnije govoreći o akciji, njenoj svrsi, načinima prikupljanja i distribuiranja novčane pomoći, obratili mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup i predsjednik Hrvatskog Caritasa, mons. Franjo Komarica, banjalučki biskup, predsjednik Biskupske konferencije BiH i predsjednik Caritasa Biskupske konferencije BiH, vlč. Fabijan Svalina, v.d. ravnatelja Hrvatskog Caritasa, te prof. Ljilja Vokić, članica Nadzornog odbora Tjedna.

“Tjedansolidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini”, akcija koju Hrvatski Caritas pokreće u korizmeno vrijeme, a ove godine već peti puta zaredom, predstavlja želju Crkve u Hrvatskoj da konkretnom, materijalnom pomoći iskaže solidarnost s potrebnima i s Crkvom u Bosni i Hercegovini. Upravo su zato hrvatski biskupi odlučili kako će milodari koji će se prikupiti u crkvama diljem Hrvatske u nedjelju 27. ožujka biti usmjereni za pomoć Crkvi i ljudima u BiH. Slogan je ovogodišnje akcije: „Vama pak, braćo, neka ne dodija činiti dobro.“ (2 Sol 3,13)

„Istodobno, ovom se akcijom želi pridonijeti razbijanju predrasuda i stereotipa, boljem razumijevanju s ljudima u Bosni i Hercegovini i hrvatskim građanima podrijetlom iz Bosne i Hercegovine. Želimo ujedno skrenuti pozornost političkim vlastima i privrednim subjektima u Hrvatskoj na političku, moralnu i gospodarsku odgovornost koju imamo prema BiH“, rekao je biskup Mrzljak.
U dosadašnje je četiri korizmene akcije ukupno prikupljeno 11,5 milijuna kuna, čime je financiran 161 projekt iz područja socijalne skrbi, obrazovanja i poticanja obiteljskog poduzetništva u različitim dijelovima BiH. U dosadašnje se akcije uključila i Vlada RH donirajući ukupno 4,2 milijuna kuna.

Kliknite za uvečani prikaz

“Od samog početka akcije naglašava se kako je prikupljanje novčane pomoći izuzetno važno, ali nije i jedini način solidariziranja s ljudima u BiH. U tom smislu izradili smo materijale i dostavili ih svim župama kako bi dodatno motivirali svećenike, župnike i župljane da se zbližuju i pobratimljuju sa župama u BiH, da provedu određeno vrijeme i u zajedničkoj molitvi, jačajući i time solidarnost među vjernicima. Ta solidarnost na djelu predstavlja ujedno i samu srž Caritasa”, rekao je v.d. ravnatelja HC-a vlč. Fabijan Svalina naglašavajući važnost duhovne komponente akcije.

Po završetku prikupljanja novčane pomoći u Hrvatskoj, Caritas Biskupske konferenecije BiH raspisat će natječaj za financiranje projekata iz područja obrazovanja, socijalne skrbi i razvoja malog poduzetništva u BiH, a odabir projekata izvršit će biskupijski Caritasi iz BiH.

„Ovakva raspodjela sredstava, putem natječaja za financiranje projekata, osigurava transparentnost svima koji su sudjelovali u akciji, najširoj javnosti i različitim institucijama, svjedoči o pravilnom upravljanju prikupljenim sredstvima, njihovu namjenskom trošenju, omogućujući nam također praćenje i vrednovanje uspješnosti projekata“, rekla je prof. Ljilja Vokić, članica Nadzornog odbora Tjedna.
„Akcija Katoličke Crkve u Hrvatskoj, vjernika i svih ljudi dobre volje koji akciju podržavaju, za nas u Bosni i Hercegovini BiH znači da imamo potporu, a ujedno je i živo svjedočanstvo da nismo sami niti zaboravljeni“, završio je biskup Komarica.

// 21. 03. 2011

Jelo na kotačima

Projekt Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije Sarajevo koji se sufinancira sredstvima iz korizmene akcije Tjedan solidarnosti i zajednistva s Crkvom i ljudima u BiH

// 21. 03. 2011

Primjeri projekata i programa financiranih sredstvima prikupljenima u akciji Hrvatskog Caritasa „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH“, od 2007. do 2010

  • Projekt izgradnje plastenika u Centru za djecu i mladež s teškoćama u razvoju „Duga“ iz Novog Travnika
  • Fizioterapeutska oprema za Caritasov „Centar za stare i nemoćne“ u Banja Luci
  • Lož-ulje za Dom za starije osobe „Sv. Kristofor“ u Novoj Bili
  • Ugradnja grijanja u Domu za starije i nemoćne „Sv. Josip Radnik“ u Ljubuškom
  • Programi „Terapijska zajednica Plehan“, „Medicinska pomoć djeci s posebnim potrebama“, „Psihosocijalna pomoć djeci i mladima“ te „Kućna njega“ humanitarno - karitativne udruge „Kruh sv. Ante“ iz Sarajeva
  • Nabava vozila za Udrugu roditelja djece s posebnim potrebama „Kuća nade“ iz Odžaka
  • Program keramičke i stolarske radionice Rehabilitacijskog centra za osobe s posebnim potrebama „Sv. Obitelj“ iz Mostara
  • Opremanje kreativno-radne igraonice „Udruge roditelja, djece i osoba s posebnim potrebama“ iz Orašja
  • Projekt poticanja i učenja za toleranciju djece iz dječjeg vrtića „Don Ivica Čondrić“ iz Žepča
  • Projekt stipendiranja učenika srednjih i osnovnih škola te studenata humanitarne udruge „Vidovljani“ iz Vidovica
  • Opremanje radionice Udruge za pomoć djeci i mladima s posebnim potrebama „Sunce“ iz Pala
  • Opremanje Dnevnog centra udruge djece i omladine „Moja nada“ iz Nevesinja
  •  Paketi pomoći za članove Udruge roditelja djece s posebnim potrebama „Djeca nade“ iz Prozor-Rame
  •  Projekt „Škola informatike“ Udruge građana s PTSP-om iz Posušja
  • Opremanje i pokretanje radionice za art terapiju Terapijske zajednice „Izvor“ u Plehanu
  • Osiguranje toplog obroka djeci s posebnim potrebama o kojoj skrbe „Služavke Maloga Isusa“ u Vitezu
  • Program „Stariji brat, starija sestra“ SOS Dječjeg sela u Mostaru
  • Adaptacija prozora u „Majčinu selu“ u Čitluku
  • Program stipendiranja i potpore učenika i studenata Fondacije „Denis Mrnjavac“ iz Sarajeva
  • Tečajevi stranih jezika za starije osobe Udruge „Altruist“ iz Mostara
  • Pomoć pri pokretanju pčelarstva i proizvodnje pčelinjih proizvoda g. Ive Tunjića iz Vukanovića
  • Opremanje keramičke radionice za rad s osobama s posebnim potrebama i nabava pelena za osobe o kojima skrbi Rehabilitacijski centar „Sv. Obitelj“ iz Mostara
  • Animiranje djece i mladih za pomoć starijim i nemoćnim osobama caritasa Župe Kotor Varoš
  • Obrazovanje mladih za poduzetništvo Hrvatskoga-katoličkoga dobrotvornog društva u Sarajevu
  • Programi za mlade (tečaj za kompjutore, internet klub) samostana Sv. Ante u Sarajevu
  • Rad s djecom i mladima (tečaj gitare, tečaj za kompjutore, škola za volontarijat) Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ u  Sarajevu
  • Kućna skrb za stare i bolesne osobe Udruge „Klisa“ iz Srebrenice
  • Program kreativnih radionica Ustanove za prihvat i odgoj djece bez roditeljskog staranja „Mala Škola“ iz Vareša
  • Program edukacije žena i djece Udruge Roma „ Romalen“ iz Kaknja
  • Program integracije osoba s umjerenim i težim intelektualnim teškoćama Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom „Kutak radosti“ iz Gradačca
// 21. 03. 2011

Daisuke Narui, izvršni direktor Caritasa Japan, posjetio potresom pogođeni Sendai

Danas smo posjetili grad Sendai kako bismo procijenili kako odgovoriti na potrebe ljudi nastradalih u razornom tsunamiju koji je uslijedio nakon potresa. Grad je vrlo miran i tih, bez ikakovih znakova panike usprkos svemu što ga je snašlo i velikom broju smrtno stradalih.

Ljudi mirno stoje u redovima čekajući da se opskrbe vodom i gorivom. Srećom, većina zgrada u samome gradu nije porušena. Ustvari, nisam vidio niti jednu srušenu zgradu. Međutim, situacija na obali potpuno je drugačija. Tsunami je izazvao razornu štetu, kao da je zbrisao sve pred sobom; kada se povukao, ostavio je dubok trag mulja. Uništeni i nagurani automobili i ostatci kuća koje je val sobom donio stvorili su visok zid. Gradovi i sela jedostavno su sravnjeni sa zemljom, pa izgleda kao da se i život u jednom trenutku zaustavio.

Danas pada i snijeg. Vrlo je hladno. Vidim mnogo ljudi evakuiranih iz područja blizu nukelarnih elektrana. Župe i crkve u Prefekturi Yamagata i Biskupiji Saitama dale su stradalima svoje prostore na korištenje, a mi ćemo im osigurati pokrivače i pobrinuti se za njihove ostale potrebe.

U nekim skloništima koja sam obišao samo je po jedan pokrivač na tri evakuirane osobe.
U Sendai smo došli kako bismo susreli mjesnog biskupa Hiraga i biskupa Tanija iz Biskupije Saitama. Razgovarali smo o najsvrsishodnijem raspolaganju donacijama  koje smo dobili za Caritasove aktivnosti te smo uspostavili radnu grupu za potporu žrtvama. Mnogi su ljudi diljem svijeta ponudili donacije i izrazili solidarnost.

Kako posljedice šoka postaju sve očitije a snijeg ne prestaje padati, učinit ćemo sve da primljenim srdstvima pomognemo što većem broju stradalih.

Iz Japana izvještava Daisuke Narui,
izvršni direktor Caritasa Japan, 16. ožujka 2011.

// 17. 03. 2011

Većina je još uvijek u šoku i nevjerici

U potresu u Japanu, prema trenutno raspoloživim podacima, smrtno je stradalo više od 1800 ljudi, no zbog razorne snage tsunamija koji kao da je pomeo gradove, ceste i ostalu infrastrukturu, još se tisuće smatraju nestalima.

Japan se trenutno bori i s drugim velikim izazovom – mogućom nuklearnom krizom izazvanom tsunamijem i rizikom od mogućeg zračenja. I Caritas Japana je pokrenuo nacionalnu akciju prikupljanja pomoći najugroženijima, pritom blisko surađujući s biskupijom Sendai, jednom od najugroženijih, kako bi pomoć što prije stigla do preživjelih. Osobito su ugroženi oni do kojih timovi za spašavanje i žurnu pomoć ne mogu još uvijek doprijeti. Caritas Japan blisko surađuje i s drugim organizacijama koje pružaju pomoć potrebnima na trenu, a osobiti naglasak želi dati u drugoj fazi - kada započne rehabilitacija stradalnika, osiguravajući psihološku, moralnu i duhovnu podršku preživjelima.

“Većina je još uvijek u šoku i nevjerici. Preživjeli se pokušavaju snabdjeti hranom i vodom, iako mnogi još uvijek nemaju skloništa. Neprestano nam stižu elektronička pošta potpore iz cijeloga svijeta. Poruke odišu brigom, suosjećanjem, željom da nam se pomogne i molitvama. Zahvalni smo na toj iskazanoj solidarnosti i vjerujemo kako je u ovakovim situacijama, uz nužnu aktivnu pomoć stradalima, neprocjenjiva vrijednost molitve“, kazao je biskup Isao Kikuchi, predsjednik Caritasa Japan.

U akciju pružanja pomoći uključila se i vojska, preuzimajući vodeću ulogu u organizaciji spašavanja, iskopavanja i traženja preživjelih u obalnim gradovima.

// 14. 03. 2011

Hrvatski Caritas pokrenuo akciju prikupljanja pomoći za stradale od potresa i tsunamija u Japanu

Kliknite za uvečani prikaz

Hrvatski Caritas, odlukom hrvatskih biskupa, pokrenuo je nacionalnu akciju prikupljanja pomoći u Hrvatskoj za stradale od potresa i tsunamija u Japanu.

Potres snage 8.9 (po Richteru) koji je u petak 11. ožujka 2011. pogodio sjeveroistočnu obalu Japana, a nakon kojega je uslijedio snažan, deset metara visoki, plimni val smatra se najsnažnijim potresom u Japanu u posljednjih 140 godina.  Plimni val najviše je pogodio sjeveroistočnu obalu pokrajine Miyagi i njen glavni grad Sendai.

    Građani i tvrtke u Hrvatskoj u akciju se mogu uključiti:

  • uplatom na ž.r. HC-a kod PBZ 2340009 - 1100080340, poziv na br. 143
  • pozivom na 060 9010 (cijena poziva 6,15kn, PDV uključen)
  • online uplatama
  • novčanom pomoći u svakoj župi, s napomenom: za stradale u Japanu

Caritasova organizacija u Japanu mobilizirala se kako bi, što je prije moguće, adekvatno odgovorila na potrebe. „Budući telefonske linije još uvijek ne funkcioniraju, ne možemo procijeniti težinu posljedica, no znamo kako je biskupija Sendai najviše stradala. Biskup Isao Kikuchi, predsjednik Caritasa Japan obećao je kako će japanska katolička zajednica, iako mala, učiniti sve da iskaže solidarnost sa žrtvama”, kazao je vlč. Koichi Otaki iz biskupije Niigata.

"Moliti za sve stradalnike prvo je što za njih možemo učiniti i time želimo pokazati našu duhovnu blizinu. Hrvatski Caritas će se uključiti u prikupljanje i pružanje materijalne pomoći kako bi se pomoglo liječiti brojne rane. Svaka pomoć i solidarnost znak su naše kršćanske ljubavi, kojom želimo iskazati bliskost s onima kojima je teško, ali koji se trebaju ponovno izdignuti iz teškoća i nastaviti život", kazao je mons. Josip Mrzljak, predsjednik Hrvatskog Caritasa i varaždinski biskup, pozivajući vjernike u Hrvatskoj da u svoje molitve ovih dana uključe i stradale u Japanu.

Hrvatski Caritas sredstva prikupljena u akciji, kao i u prijašnjim međunarodnim akcijama, uputit će lokalnoj caritasovoj organizaciji putem Caritasa Internationalis koji koordinira akciju među svojim članicama, u cilju kvalitetnijeg zajedničkog odgovora na situaciju u Japanu. 

// 14. 03. 2011

Tjedan solidarnosti 2011. - naši volonteri

Kliknite za uvečani prikaz

Pogledajte fotografije

Brojne akcije Hrvatski je Caritas organizirao uz pomoć prijatelja, simpatizera i volontera "uhvaćenih" u mrežu dobra.

Zahvaljujemo učenicima Nadbiskupske klasične gimnazije i 7. gimanzije iz Zagreba na pomoći pri pakiranju materijala za korizmenu akciju 2011.




 
 
// 11. 03. 2011

U povodu korizmene akcije „Tjedan solidarnosti i zajedništva s crkvom i ljudima u BIH 2011. „ u Sarajevu održan koordinacijski susret

U petak 25. veljače 2011. u Sarajevu je održan sastanak u povodu korizmene akcije Hrvatskog Caritasa Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH. Tema susreta bila je koordinacija aktivnosti oko provođenja akcije u općoj i crkvenoj javnosti, sukladno zaključcima zajedničkog zasjedanja biskupske konferencije Hrvatske i BiH, održanog u siječnju ove godine.

Sastanku koji su predvodili mons. Franjo Komarica, biskup banjalučki, predsjednik BK BiH i predsjednik Caritasa BK BiH te mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski i predsjednik Hrvatskog Caritasa, nazočili su fra Miljenko Mika Stojić, ravnatelj Caritasa BK BiH, v.d. ravnatelja Hrvatskog Caritasa vlč. Fabijan Svalina te ravnatelji biskupijskih caritasa BiH mons. Miljenko Aničić (Banja Luka), don Mirko Šimić (Sarajevo) i don Ante Komadina (Mostar), uz sudjelovanje Suzane Borko i Sanje Horvat, voditeljica akcije za Hrvatsku i BiH.

Uz već uhodane načine prikupljanja materijalne pomoći, ove se godine još veći naglasak želi staviti na duhovni i molitveni značaj akcije. Prema mogućnostima i raspoloživosti nad/biskupija u Hrvatskoj, proširit će se Molitveni hod župama tijekom tjedna od 21. do 27. ožujka 2011. U Molitveni će se hod ove godine uključiti i mons. Franjo Komarica te ravnatelji biskupijskih i nacionalnog Caritasa iz BiH. Sredstvima prikupljenim u akciji poduprijet će se projekti iz područja socijalne skrbi, povezivanje župa i dekanata iz Hrvatske i BiH, te pomoći siromašnim svećenicima u BiH. Ravnatelji biskupijskih Caritasa iz BiH istaknuli su potrebu zajedničke formacije i edukacija ravnatelja i djelatnika Caritasa, što će ujedno biti i prilika za razmjenu ideja i iskustava ali i stjecanje potrebnih znanja i vještina za kvalitetniji rad s potrebnima.

U Zagrebu će 21. ožujka 2011. u povodu početka Tjedna biti održana konferencija za novinare  kojoj će nazočiti predsjednici dvaju nacionalnih Caritasa biskupi Josip Mrzljak i Franjo Komarica.

// 01. 03. 2011

Dječji radovi na temu oBITelj

Već treću godinu zaredom vjeročiteljica Blanka Markotić iz OŠ „Hugo Badalić“ iz Slavonskoga Broda dostavlja nam dječje radove nastale na temu akcije „Za 1000 radosti.

Ove je godine tema bila oBITelj. Evo kako o toj temi progovaraju Vanja, Katarina, Filip i Domagoj:

 Obitelj: za mene nešto najljepše što je ikada stvoreno. Za obitelj jednostavno nema točno određene definicije. Svatko ima svoju obitelj, netko malu, netko veliku.

Nije važno kolika je ona, važno je da u njoj ima ljubavi, poštovanja, povjerenja, pravednosti.

Moja uža obitelj su moji roditelji i sestra. Od svog početka sam s njima. Roditelji su uvijek tu, ma kakva god situacija bila. U obitelji proživljavamo ono najljepše. Rastemo, veselimo se, smijemo, razgovaramo, odgajani smo. Roditelji su me usmjeravali prema ljubavi, vjeri, poštovanju prema drugima. Znala sam za radost i tugu. Više je bilo sreće, veselja, nego tuge. Moja obitelj je moja sigurnost. Znam, i kad me svi napuste, moji će roditelji i sestra još uvijek biti tu, nikada me neće iznevjeriti i povrijediti. Jednostavno, u obitelji mogu biti ono što jesam. Bez ikakvih glumljenja, laganja. Roditelji će nas prihvatiti i voljeti onakve kakvi jesmo, bez obzira na sve.

Vanja, 7.A

Obitelj je jedna velika zajednica koja uvijek stoji uz tebe, to je „tvoja desna ruka“ koja te podržava u dobru i zlu, brani te kad si kriv i kad nisi kriv. Zapravo, obitelj je bit. Bit svega. U obitelji si tko jesi, ne moraš glumiti nešto što ne želiš, ne moraš se stidjeti istine, u obitelji možeš sve reći. Ti rasteš uz obitelj, i ona raste uz tebe. U obitelji se raduješ. Obitelj te i usmjerava. Pomaže ti da odabereš najbolji put za sebe. Pomaže ti u karijeri, uči te što je dobro, a što zlo, uči te odabirati budućnost iako ne zna što će se kasnije dogoditi. Obitelj te čuva. Ona te štiti od svega zla. Pokušava se oduprijeti onome što nije dobro, a dobro uvijek pušta u kuću. Obitelj je nešto posebno.

Katarina, 7.B

// 22. 02. 2011

57 obitelji dobilo drva za ogrjev

Kliknite za uvečani prikaz

“ Počekom veljače započeli smo dostavu drva za ogrjev iz donacije Hrvatskih šuma u ovogodišnjoj akciji Hrvatskog Caritasa Za 1000 radosti. Prvu količinu drva dobila je jedna obitelj nezaposlenih roditelja s petero djece koja u vrlo skromnim uvjetima živi na zagrebačkom Žitnjaku. Oba roditelja imaju i zdravstvenih problema. Obitelj živi od dječjeg doplatka i Caritasove pomoći, a hranu jednim dijelom dobiva iz pučke kuhinje. To je  njima druga donacija drva za ogrjev ove zime, a osim toga, do sada su dobili i tri puta pomoć u hrani iz našeg projekta Socijalna košarica - podjela pomoći u naravi«. Najstarija kći uskoro će postati majka pa ćemo i tom prilikom pomoći u nabavi dječjih kolica i opreme za novorođenče“, pojašnjava Nevenka Blagojević, voditeljica Projekta podjele pomoći u naravi Caritasa Zagrebačke nadbiskupije (CZN).

Početkom studenoga 2010. CZN je započeo akciju prikupljanja drva za ogrjev za devedeset obitelji u potrebi. Za 25 obitelji sredstva za nabavu drva za ogrjev dijelom su osigurali CZN i Caritas Gospićko-senjske biskupije, studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te građani koji su se u akciju uključili novčanom donacijom ili donacijom drva.

Za još 32 obitelji drva za ogrjev osigurana su u okviru akcije Hrvatskoga Caritasa „Za 1000 radosti“, u koju su se uključile Hrvatske šume. Hrvatske šume darovale su u ovogodišnjoj akciji 200-injak sadnica božićnih drvaca prodajom kojih je Hrvatski Caritas prikupljao pomoć za siromašne te drva za ogrjev za obitelji u potrebi na području Zagrebačke nadbiskupije i Požeške biskupije.

U dostavi trupaca, koje je potom trebalo iskalati i pripremiti za dostavu Caritasovim djelatnicima pomagali su beskućnici, smješteni u prihvatilištu CZN-a u Rakitju. »Potičemo korisnike našega prihvatilišta da se, prema vlastitim mogućnostima, uključe u različite aktivnosti: u pripremu paketa pomoći za korisnike Caritasa koji žive izvan Zagreba, u uređivanje okoliša Caritasovih kuća, u Projekt pomoći starijim i nemoćnim osobama u njihovim domaćinstvima, u pakiranje Caritasovih publikacija te u uređivanje i održavanje okoliša. Želja nam je da im se kroz taj rad podigne samopouzdanje, te pronađu u sebi novu nadu i snagu za život, da dožive i sami iskustvo pomaganja drugima, u nadi da bi samostalno mogli krenuti u život ne oslanjajući se više na tuđu pomoć u mjeri u kojoj su trenutno ovisni o drugima«, objašnjava Ivan Mavrek, voditelj Kuće za beskućnike u Rakitju.

»Uspjeli smo osigurati drva za ogrjev za 57 zagrebačkih obitelji, ali još 35 obitelji čeka ovu pomoć, stoga upućujemo apel svim građanima i tvrtkama koji su u mogućnosti da se uključe u našu akciju«, kazao je tajnik zagrebačkog Caritasa Zvonko Erceg.

    U akciju se može uključiti:

  • uplatom na žiro-račun CZN (kod PBZ) 2340009-1110343166
    s naznakom: ZA DRVA ZA OGRJEV
  • novčanu pomoć moguće je donijeti i osobno u Upravu CZN: Vlaška 36, Zagreb
  • darovatelji mogu izravno osigurati drva za određenu obitelj i/ili samca čije podatke mogu dobiti u Područnom uredu CZN u Selskoj 165
  • tvrtke koje imaju mogućnost donirati drva mogu ih dostaviti u centralno skladište CZN u Rakitju ili ih dostaviti izravno određenoj obitelji ili samcu

// 11. 02. 2011

Pomogli smo! Pomognite!

Nacionalna akcija Hrvatskog Caritasa - akcija prikupljanja pomoći najpotrebnijim obiteljima u Hrvatskoj „Za 1000 radosti“ - iako je Božićno vrijeme iza nas, još uvijek traje. Koristimo i ovu prigodu da pozovemo sve, osobito poslovne subjekte, koji se u prosincu 2010. nisu mogli priključiti u akciju jer su već iscrpili sredstva za doniranje, da to učine sada!

U akciji „za 1000 radosti“ tijekom njenih osam dosadašnjih godina susreli smo se s potrebama ljudi na različitim razinama, od pojedinaćnih, naizgled jednostavnih i naizgled lako rješivih - kupnje hrane, plaćanja režija, kupnje lijekova i medicinskih pomagala, poboljšanje nedostojnih stambenih uvjeta - do iznimno zahtjevnih i složenih. Poput obitelji koje su iznenadno ostale bez doma, kuće, krova, roditelja, skrbnika ili obitelji u kojima su neki članovi oboljeli od teških bolesti koje zahtijevaju dugo, nerijetko skupo, liječenje, koje one ne mogu više financijski pratiti i brojnih drugih. O ovakvim obiteljima uvijek netko zna, a kada netko zna, to znanje redovito uključuje suodgovornost i nerijetko pokreće na djelovanje.

Osvjedočili smo se da i naizgled nemoguće postaje moguće kada svatko da od sebe ono što može, makar koliko to naizgled djelovalo malo ili neznatno, i prepozna dostojanstvo čovjeka pokraj sebe.

Jedan je od ciljeva akcije jest i potaknuti djecu i mlade da uočavaju potrebne, da konkretno djeluju i istovremeno stječu iskustvo preuzimanja odgovornosti za druge, osobito za one koji nisu u mogućnosti sami brinuti o sebi. Stoga mnogo napora ulažemo u ostvarenje toga cilja.

Svim osnovnim i srednjim školama, a u Zagrebu i dječjim vrtićima, koji su se uključili u akciju ponudili smo mogućnost da 50% od iznosa prikupljena za ovogodišnji Caritasov proizvod - magnete - zadrže za potrebne unutar svojih školskih i vrtićkih sredina ili pak lokalnih zajednica. Preostalih 50% zamolili smo da upute HC-u kako bi solidarno pomogli brojne siromašne obitelji diljem Hrvatske. Ako su se pritom suočili s kakvom doista teškom, dramatičnom situacijom i preostalih 50% mogli su zadržati za tu potrebu. Broj škola koji je ove godine posvjedočio o uistinu izazovnim situacijama u obiteljima njihovih učenika, nastavnika ili drugog školskog osoblja ili u obiteljima u njihovom susjedstvu, naselju ili mjestu, zbog kojih su molili da zadrže sav prikupljeni iznos, čini se da je veći nego prethodnih godina.

Svjesni kako građani žele pomagati u svakodnevnim ljudskim problemima u njihovim susjedstvima ili pak negdje dalje, znamo da istovremeno žele znati i kako se prikupljenim sredstvima raspolagalo i kome se konkretno pomoglo.

Iz izvješća kojima nas škole po završetku akcije informiraju koliko je sredstava prikupljeno i kojim je obiteljima pomoć upućena, izdvajamo neke:

  • ….za samohranu majku iz našega mjesta s petero djece.
  • …za smještaj u domu učenika naše škole a koji ima teškoće u razvoju.
  • …za obitelj u kojoj su oba roditelja nezaposlena, a još su k tome i podstanari.
  • …pomogli smo 20 obitelji učenika naše škole koji žive u teškim materijalnim uvjetima.
  • …za obrok u školskoj kuhinji za učenike naše škole slabijeg imovinskog stanja.
  • …za petogodišnjeg dječaka iz našega mjesta koji boluje od leukemije.
  • …za obitelj s petero djece, od kojih je troje s posebnim potrebama.
  • …za obitelj u kojoj su oba roditelja bez posla i bez ikakvih prihoda za život.
  • …za obitelji učenika naše škole s četvero i više djece.
  • …za deset učenika kako bi mogli sudjelovati u terenskoj nastavi.
  • …za samohranu majku sa slijepim djetetom koje vodi na rehabilitaciju.
  • …za obitelj sa četvero djece, od kojih troje pohađa našu školu, kojoj je izgorjela novosagrađena kuća.
  • …za putne troškove dvoje bolesne djece u Centar za rehabilitaciju.
  • …kupili smo hranu za 12 siromašnih obitelji u našem mjestu i okolnim selima.
  • ..za trošak smještaja majci koja je u pratnji svome djetetu koje je na liječenju u Zagrebu.
  • ..za kupnju štednjaka za obitelj dvoje naših učenika koji pohađaju nastavu po prilagođenom programu, a njihova obitelji broji 12 članova
  • …za Dječji dom u Vugrovcu.
  • ….kupili smo školski pribor.
  • ….jedan je učenik naše škole obolio od tumora koji je metastazirao.
  • …pomogli smo Udrugu Kamenčić za osobe s mentalnom retardacijom.
  • …sredstva smo darovali Udruzi „Moje sunce“ iz našega mjesta koja se brine o djeci s posebnim potrebama.
  • …dvjema učenicama naše škole koje su rodile, a žive u teškim materijalnim uvjetima.
  • …kupili smo čizmice za zimu za našu učenicu.
  • …kupili smo suhomesnate proizvode, mliječne i slatke namaze, za troje naših učenika.
  • …za našeg učenika koji je teško stradao u prometnoj nesreći i trenutno je smješten u specijalnoj ustanovi.
  • …kći naše djelatnice teško je oboljela, a lijekovi i liječenje iziskuju velika financijska sredstva i svaka im je pomoć dobrodošla.
  • ..za obitelj iz našega mjesta u kojoj dvoje djece boluje od autizma za putne troškove za odlazak logopedu.
  • …za 10 obitelji kupili smo brašno, šećer, ulje, tjesteninu, rižu, paštetu, margarin, sirni namaz, čokoladu, deterdžent i pastu za zube.
  • ..za siromašne učenike iz naše škole da bi mogli ići na školski izlet.
  • …kupili smo 6m drva za ogrjev za obitelj iz našega mjesta s osmero djece. 
  • …kupili smo odjeću za šest naših učenika.
  • …kupili smo tople majice za deset naših učenika.
  • ..za obitelj iz našega mjesta kojoj je izgorjela kuća.
  • ..za mladu majku s četvero djece kojoj ja prošle godine preminuo suprug.
  • …za dvoje učenika naše škole koji su u kolicima i stopostotni invalidi zbog cerebralne paralize.

Da je kriza duboko zahvatila Hrvatsku, vidimo i u ovoj akciji. Ali nas ovi i brojni drugi primjeri poduzetnih i plemenitih nastavnika, učenika i njihovih roditelja istovremeno ohrabruju da nastavimo.

Vaš Hrvatski Caritas

// 22. 01. 2011

Akcija „Za 1000 radosti“ u Čaglinu i Ruševu „Od srca srcu“

Vjeroučitelj Krunoslav Pečur i učiteljica Kata Olujić iz OŠ Stjepan Radić u Čaglinu te njena područna odjela Ruševo izvijestili su nas kako je ove godine protekla akcija „Za 1000 radosti“ u ovim školama.

Učenici matične OŠ Stjepan Radić u Čaglinu već godinama sudjeluju u akciji prikupljanja pomoći za najpotrebnije obitelji u Hrvatskoj „Za 1000 radosti“. Ispunjeni zadovoljstvom što nekome mogu pomoći, veselo dočekuju Božić potvrđujući izreku: "Čovjek je sretan kada druge ljude učini sretnima.“ Od sredstava prikupljenih za proizvode Hrvatskog Caritasa u akciji „za 1000 radosti“, a ove su godine bili magneti, kupuju pakete s osnovnim živežnim namirnicama za najpotrebnije obitelji u svojoj sredini.

Učiteljica Kata iz područne škole u Ruševu napisala nam je još i ovo:

„Malo a izduženo selo Ruševo sastoji se od kućica načičkanih po brežuljcima na samom rubu Požeško-slavonske županije. Ruševo je tiho i mirno selo, prekrasna krajolika, koje u ovim snježnim danima djeluje pomalo uspavano. To bi uistinu, na prvi pogled, bilo tako da se na kraju sela ne nalazi škola koja cijelom selu daje živost. Škola ne broji puno učenika, svega 13, koji pohađaju kombinirani odjel od tri razreda. Iako je razred malen, pohađaju ga djeca velika i otvorena srca: Ivan, Lucija, Emanuel, Irena, Robert, Luka, Tomislav, Đuro, Marija, David, Karolina, Stjepan i Tena. Za njih je posebno značajan mjesec prosinac - mjesec dobrote i darivanja.

Svake godine početkom Adventa, uz pomoć učiteljice Kate, provode akciju Od srca srcu. Na satu likovnog odgoja još i izrade kasicu koju ukrase srcima od kolaž papira, u koju svakodnevno ubacuju novac, nerijetko se odričući i užine. Naime, u Adventu većina njih donosi užinu iz svojih domova, štedeći novac koji su dobili od roditelja kako bi mogli pomoći onima koji imaju manje od njih. Znaju oni da je puno potrebitih. Žele ih makar malo usrećiti. Tada su i sami sretni, a znaju da će im i Božić biti ljepši. A pred sam Božić s učiteljicom Katom odlaze u poštu i šalju novac koji su prikupili za potrebne.“

// 04. 01. 2011

Podupiratelji, sponzori i donatori akcije "Za 1000 radosti" 2010.

Popis podupiratelja, sponzora i donatora akcije Hrvatskog Caritasa "Za 1000 radosti" 2010. za pomoć obiteljima u potrebi.

// 03. 01. 2011

>> Arhiva novosti 2010.

Video kanal              > Više videa

Učitavam ...

Fotografije          > Više fotografija

Foto galerija