Arhiva: Novosti 2010.

Sedmaši zagrebačke OŠ Žuti Brijeg ponovno posjetili
Hrvatski Caritas

Fran i Renato, učenici 7.c razreda OŠ Žuti Brijeg u Dubravi u Zagrebu, posljednjega su dana nastave u 2010. sa svojim vjeroučiteljem Božidarom Hadašem posjetili Hrvatski Caritas.

 „Sedmi ce najbolji je razred u školi“, ponosno je rekao vjeručitelj Božo, dodajući „jer su u ovogodišnjoj Božićnoj akciji prikupili najviše za obitelji u potrebi. “

Kliknite za uvečani prikaz

Fran i Renato, uime cijeloga razreda su osobno predali novčanu pomoć prikupljenu u njihovoj školi prodajom magneta u akciji „Za 1000 radosti“, a potom, prije odlaska na trening breakdancea, ponosno pokazali su što su do sada uvježbali.

 

 

// 27.12. 2010

U akciji „Za 1000 radosti“ 2010. VINDIJA darovala tisuću pilića i tisuću sokova!

Na veliko zadovoljstvo Hrvatskog Caritasa, ali još i više korisnika pomoći božićne akcije, i ove se godine u akciju „Za 1000 radosti“ uključila varaždinska VINDIJA darujući 1000 Cekinovih pilića i tisuću sokova.

Ovu vrijednu donaciju Hrvatski je Caritas raspodijelio najpotrebnijima putem biskupijskih Caritasa u Poreču, Rijeci, Gospiću, Krku, Varaždinu, Bjelovaru, Požegi, Đakovu, Šibeniku, Zadru, Splitu i Dubrovniku.

No, osjetljivost Vindije za potrebe ugroženih nije stala na ovoj vrijednoj donaciji jer je  obitelji o kojima skrbe ovi biskupijski Caritasi razveselila i donacijom 1000 sokova.

Zahvaljujemo VINDIJI što usprkos krizi, štednji i recesiji ne zaboravlja naše sugrađane u potrebi. Nadamo se kako, omogućujući sretnije blagdane najpotrebnijima, možda nekima možemo i olakšati novi početak te veću spremnost da se nose sa svojim problemima i mijenjaju svoj životni put.

Neka vas sve, dragi naši prijatelji, noćas pohodi novorođeni Isus!
Badnjak, 2010.

// 24.12. 2010

Umreženi za dobro!

Pogledajte fotografije

Usprkos snijegu i niskoj temperaturi osma humanitarna prodaja božićnih drvaca uspješno je završena

U subotu 18. prosinca 2010. na Trgu bana Josipa Jelačića Hrvatski je Caritas u okviru nacionalne akcije «Za 1000 radosti», a u suradnji s Hrvatskim šumama, organizirao osmu humanitarnu prodaju božićnih drvaca.

Hrvatske šume Hrvatskom su Caritasu u ovogodišnjoj akciji darovale 186 božićnih drvaca, kvalitetnih sorti sadnica srebrne i obične smreke, Pančićeve omorike te jele. Sadnice su se prodavale po cijeni od 75 do 220 kn. Osim božićnih drvaca, Hrvatske su šume za obitelji u potrebi darovale i 135 m3 drva za ogrijev koje će zagrijati obitelji na području Zagrebačke nadbiskupije i Požeške biskupije. Zahvaljujemo Hrvatskim šumama što su s nama od prve prodaje koja je bila «davne» 2003.

Hrvatski Caritas akcijom “Za 1000 radosti” želi potaknuti i ohrabriti sve ljude dobre volje da na teške okolnosti u kojima živimo - štednja, recesija, tjeskoba, neizvjesnost i strah od budućnosti - odgovore još snažnijim zajedništvom i većom solidarnošću s najslabijima u društvu. Što su vremena teža, skrb o onima koji bez tuđe pomoći ne mogu mora biti snažnija!

Sretni smo i zahvalni Gospodinu što nam je dao toliko mnogo dobrih ljudi da nas prate na našem putu molitvom, ali i sasvim konkretnom podrškom kada treba boraviti desetak sati na ulici: našim obiteljima, prijateljima, znancima, prijateljima naših prijatelja, susjedima…svim ljudima dobre volje koje smo tijekom ovih godina vukli za rukav i koji su se dobrodušno, s povjerenjem, dali uhvatiti U MREŽU DOBRA i na taj način pomogli u ostvarenju jednoga od ciljeva akcije «Za 1000 radosti » - progustiti mrežu dobra - gdje je svatko dobrodošao i svatko je pozvan!

Ovogodišnja je humanitarna prodaja, usprkos snijegu koji je padao prvi dio jutra te uz temperaturu od minus 5 stupnjeva - izuzetno je uspješno završila. Do 14 sati drvca su prodana!

Zahvaljujemo Tanji Popec s Hrvatskog katoličkog radija što se tako zdušno tijekom cijeloga jutra trudila motivirati slučajne kao i namjerne prolaznike na kupnju drvaca.

Zahvaljujemo članovima Franjevačkoga svjetovnoga reda, osobito Franjevačkoj mladeži iz svih zagrebačkih bratstava, koji su već četvrtu godinu s nama i bez kojih ova prodaja zasigurno ne bi bila tako uspješna.

Zahvaljujemo i predsjednici Vlade RH gđi Jadranki Kosor, koja je s nama bila i ove subote, kao i brojnih prijašnjih godina, te nam i osobnim angažmanom pomaže u realizaciji naših ciljeva.

Zahvaljujemo i zagrebačkom gradonačelniku g. Milanu Bandiću i njegovim suradnicima, koji su također s nama svih ovih godina …

Sredstva prikupljena u ovogodišnjoj prodaji, kao i prijašnjih godina, putem biskupijskih caritasa naći će put do najsiromašnijih obitelji diljem Hrvatske.

// 20.12. 2010

"Za 1000 radosti" u Caritasu Zupe sv. Antuna Padovanskog u Bjelovaru

// 20.12. 2010

U Zagrebu započeo Stručni skup o suradnji obiteljskih centara i crkvenih obiteljskih savjetovališta u skrbi za obitelj

U Zagrebu je u petak 17. prosinca 2010. započeo stručni skup „Unaprjeđenje suradnje na lokalnim razinama – obiteljski centri i crkvena obiteljska savjetovališta u Hrvatskoj“. Dvodnevni skup koji se održava u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu na Kaptolu organiziran je u suradnji Hrvatskog Caritasa, Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije te Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH. Na otvaranju Skupa nazočnima su se obratili mons. Josip Mrzljak, predsjednik HC-a i varaždinski biskup, Fabijan Svalina, v.d. ravnatelja HC-a i Stjepan Adanić, državni tajnik za obitelj.

Cilj je Skupa snažnije povezati crkvena obiteljska savjetovališta i obiteljske centre u promicanju obiteljskih vrijednosti i kulture te u poticanju obitelji i zajednice na brigu za druge.

Crkvena obiteljska savjetovališta danas djeluju u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Osijeku, Varaždinu, Rijeci, Splitu, Zadru i Ogulinu. Program razvoja savjetovališta u Hrvatskoj Hrvatski je Caritas pokrenuo još 2002. koristeći pozitivna iskustva caritasa iz drugih zemalja a u cilju traženja odgovora na brojne potrebe i probleme s kojima se suočavaju obitelji u Hrvatskoj. Državni obiteljski centri, koji djeluju u 17 županija, promiču obiteljske vrijednosti i pridonose podizanju kvalitete obiteljskog života, surađujući pritom s vjerskim zajednicama, humanitarnim organizacijama, udrugama, otvoreni prema svima koji podupiru obitelj, djecu i mlade.

“Dostojanstvo pojedinca i obitelji u središtu je Crkve a obilježava se na različite – vidljive i manje vidljive, ali uvijek prisutne – načine. Zato mi je drago što je organiziran današnji skup o crkvenim obiteljskim savjetovalištima i državnim obiteljskim centrima. On će progovoriti o suradnji koja započinje razumijevanjem. Razumjeti što drugi radi i prihvatiti ga u punini - radostan je čin”, rekao je biskup Mrzljak u uvodnom govoru te dodao kako okolnosti u kojima živimo mogu obeshrabrivati obitelji u traženju dobra, stoga je uloga i rad različitih dionika dobrodošla. „Kriza je pokazala da obitelj može biti još jača i djelotvornija – kada pronalazimo snagu u drugima, slijedeći Onoga koji je dao život za nas“, nastavio je biskup Mrzljak.

Biskup Mrzljak zahvalio je svima koji predano i uporno, stručno i s ljubavlju rade za dobro pojedinca i obitelji, obećao im svoju podršku zaključujući. “Molit ćemo i nastojati pomoći da i dalje budete zdušno angažirani i uspješni u svojemu poslanju.”

Fabijan Svalina, v.d. ravnatelja HC-a podsjetio je na Direktorij za obiteljski pastoral Hrvatske biskupske konferencije, u kojem je „obitelj istodobno i prvo i trajno mjesto odgoja i duhovnog rasta, i to ne samo jedne osobe nego i čitavog naroda. Tako je obitelj „duhovno rodoslovlje“ pojedine osobe te žarište civilizacije ljubavi.“ Svalina je nastavio kako su u obavljanju svoje djelatnosti, obiteljski centri i crkvena obiteljska savjetovališta upućeni jedni na druge. “U zajedničkom cilju, a to je briga za očuvanje obiteljskih vrijednosti vidimo prostor za suradnju obiteljskih centara i crkvenih obiteljskih savjetovališta”, dodao je Svalina.

Poruke pokojnoga Svetog Oca pape Ivana Pavla II. iz dvaju pohoda Hrvatskoj bile su poticaj za izradu Direktorija za obiteljski pastoral. „Vjerujemo kako će i dolazak Svetog Oca Benedikta XVI. 4. i 5. lipnja 2011. biti poticaj okupljanja kršćanskih obitelji i živi dokaz vjere“, završio je Svalina.

U plenarnom dijelu skupa predavači su prof.dr.sc. Nino Žganec, doc.dr.sc. Irena Majstorović i prof.dr.sc. Josip Baloban. Prof. Žganec sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu istaknuo je kako obiteljski centri i crkvena obiteljska savjetovališta trebaju osigurati psihosocijalnu dobrobit članova obitelji pružanjem profesionalnih usluga, koje se zasnivaju na stvorenom povjerenju i partnerstvu s članovima obitelji. U tom procesu od osobite je važnosti orijentacija profesionalaca na snagu obitelji, poštivanje specifičnih okolnosti, kulture i tradicije koja obilježava njen život te mogućnosti koje svaka od strana donosi u pomagački proces. „Proces pružanja usluga treba temeljiti na uslugama visoke kvalitete i standarda, na etičkim principima i jasno utemeljenom vrijednosnom sustavu“, završio je Žganec.

Doc.dr.sc. Irena Majstorović s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je održala predavanje o obiteljskopravnoj zaštiti i potpori obitelji, ukazujući na ustavne odredbe o zaštiti obitelji, materinstva te međunarodne dokumente o zaštiti djece. „Govoreći o suradnji obiteljskih centara i crkvenih obiteljskih savjetovališta, vjerujem kako bi u budućnosti crkvena obiteljska savjetovališta mogla imati snažniju ulogu u preveniranju teškoća, kao i u smislu  terapijske aktivnosti“, naglasila je Majstorović.

Prof. dr. sc. Josip Baloban s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu  ukazao je na obilježja obitelji u Hrvatskoj u odnosu na Europsku studiju vrednota.

O radu Crkvenih obiteljskih savjetovališta, koja pružaju pomoć, bez naknade i bez obzira na vjersku pripadnost, govorili su s. Suzana Samardžić, Mladen Klanac i Suzana Matošević, ističući kako je Savjetovalište mjesto u kojem se nudi psihosocijalna i duhovna pomoć i podrška pojedincima, bračnim parovima te obiteljima, a krajnji „korisnik“ je  najšira društvena zajednica. Glavne su aktivnosti Savjetovališta usluge savjetovanja, prevencije i edukacije pojedinaca i obitelji, no bave se i senzibiliziranjem javnosti radi promicanja kulture savjetovanja i traženja pomoći, stručnim usavršavanjem zaposlenika te uspostavljanjem suradnje sa srodnim centrima i ustanovama, udrugama te s lokalnom zajednicom.

Skup nastavlja s radom i u subotu 18. prosinca 2010. predavanjima dr. sc. Veronike Reljac sa Studija teologije u Rijeci te raspravom o daljnjem razvoju crkvenih obiteljskih savjetovališta.            

// 18.12. 2010

8. humanitarna prodaja božićnih drvaca

U subotu 18. prosinca 2010. na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu s početkom u 9 h organizira se 8. humanitarna prodaja božićnih drvaca.

Humanitarna se prodaja organizira zahvaljujući Hrvatskim šumama koje Hrvatskom Caritasu daruju drvca kako bi njihovom prodajom poduprli akciju prikupljanja pomoći obiteljima u potrebi. Hrvatske će šume Hrvatskom Caritasu u ovogodišnjoj akciji darovati dvjestotinjak drvaca s korijenom.

Radi se o kvalitetnim sortama sadnica: srebrna ili obična smreka, Pančićeva omorika te jela. Božićna drvca s korijenom uzgojena su za ovu namjenu čime se naglašava i ekološka dimenzija humanitarne prodaje, a niti jedno drvo nije posječeno zbog prodaje.

Djelatnici Hrvatskih šuma kupcima će objasniti na koji način zbrinuti kupljena drvca kako bi bila pogodna za presađivanje u vrtove.

// 07.12. 2010

Na konferenciji za novinare u zagrebačkoj OŠ Pavleka Miškine predstavljena Božićna akcija „Za 1000 radosti“ 2010.

Pogledajte fotografije

Na konferenciji za novinare održanoj 6. prosinca 2010. u OŠ Pavleka Miškine u Zagrebu, Hrvatski je Caritas predstavio ovogodišnju akciju „Za 1000 radosti“, akciju prikupljanja pomoći za tisuće najsiromašnijih obitelji u Hrvatskoj,

O akciji, njenu provođenju i načinima prikupljanja sredstava, govorili su mons. Josip Mrzljak, predsjednik HC-a i varaždinski biskup te Fabijan Svalina, v.d. ravnatelj HC-a. O motivima za uključenje i potporu akciji govorili su g. Dinko Lucić, član Uprave PBZ-a, g. Milan Žgela iz Hrvatskih šuma te g. Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik.

Djeca iz dječjeg zbora OŠ Pavleka Miškine izvela su prigodan program u povodu blagdana Sv. Nikole, a po završetku svim su sudionicima podijelila prigodne darove koje su sama izradila. Vesna Vrbanović, ravnateljica OŠ Pavleka Miškine, zahvaljujući na akciji koja djecu potiče na kreativno rješavanje problema siromaštva u svojim zajednicama, informirala je nazočne kako će sredstvima prikupljenima u ovogodišnjoj akciji pomoći obitelji dvoje učenika njihove škole čija je je kuća ostala bez krova jer se stablo srušilo na nju.

 „Ukoliko želimo doprinijeti ozdravljenju vrijednosti u društvu, naših međusobnih odnosa i povjerenja čemu svi težimo u ovom vremenu posvemašnje krize - uistinu je važno krenuti od obitelji“, rekao je biskup Mrzljak u uvodnoj riječi. „I Hrvatski Caritas želi doprinijeti snaženju obitelji radeći najbolje ono na što je pozvan - motivirati najširu društvenu zajednicu za konkretnu pomoć obiteljima u potrebi“, nastavio je biskup.

Hrvatski Caritas tijekom akcije nastoji angažirati i motivirati za pomaganje potrebnima što je moguće više građana i tvrtki jer u rješavanju problema siromaštva svi mogu doprinijeti, svatko ima svoje mjesto i odgovornost.

“Jedan je od ciljeva akcije i snaženje mreže solidarnosti, angažiranje za dobro što je moguće više građana i tvrtki. Zato poručujemo kako svatko može, usudio bih se reći, I mora pomoći, jer u mijenjanju stvarnosti svatko ima svoje mjesto i svoju odgovornost. Usprkos krizi, recesiji, štednji, tjeskobi, strahu za budućnost - želimo potaknuti i ohrabriti sve ljude dobre volje da, zajedno s nama, na okolnosti u kojima živimo odgovore još snažnijim zajedništvom i većom solidarnošću s najslabijima u društvu”, poručio je ravnatelj Svalina.

// 07.12. 2010

Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini

Kliknite za uvečani prikaz

Sastanak predsjednika i ravnatelja Caritasa Hrvatske i Bosne i Hercegovine

U Zagrebu je 16. studenog 2010. godine  održan sastanak predsjednika i ravnatelja Caritasa Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Govorilo se o korizmenoj akciji Crkve u Hrvatskoj koja za cilj ima senzibiliziranje vjerničke i opće javnosti za stanje Crkve i Hrvata u Bosni i Hercegovini i mogućnostima unapređenja akcije. Vlč. Fabijan Svalina rekao je: „Ovim Tjednom želimo hrvatskim građanima posvijestiti dramatične prilike u kojima žive ljudi u susjednoj nam Bosni i Hercegovini i potaknuti ih na solidarnost, odricanje i pomoć onima kojima je ona potrebna. Želimo potaknuti dijalog između običnih ljudi, crkvenih i javnih institucija i gospodarskih subjekata u obje zemlje. Nastojimo pridonijeti razbijanju raznih predrasuda i boljem međusobnom razumijevanju. Na koncu želja nam je da ova akcija ostane trajan oblik svjedočenja solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, kojima je više nego ikada potrebna naša potpora i blizina.”

Sastanku je predsjedao biskup Josip Mrzljak, predsjednik Hrvatskog Caritasa, uz vlč. Fabijana Svalinu, v.d. ravnatelja Hrvatskog Caritasa, biskup Franjo Komarica, predsjednik BK BiH i Caritasa BK BIH, te fra Miljenko Mika Stojić, ravnatelj Caritasa BK BIH. Na susretu su sudjelovale i voditeljice projekata u Hrvatskoj i BIH, Suzana Borko i Sanja Horvat.

Osim evaluacije projekata iz 2009./2010. godine, govorilo se o mogućnostima za uvođenje novih oblika senzibilizacije javnosti za ovu akciju solidarnosti s braćom i sestrama u vjeri, u Bosni i Hercegovini, koje će biti prestavljene i usuglašene na sljedećem zajedničkom zasjedanju dviju biskupskih konferencija.

Potpisan je i Ugovor za projektnu godinu 2010./2011. kojim se određuje distribucija sredstava prikupljena u korizmi 2010. godine. Prikupljena sredstva namijenjena su financiranju struktura i projekata Caritasove mreže u Bosni i Hercegovini (Caritas BK BiH; biskupijski Caritasi Banja Luka, Sarajevo i Mostar), malim projektima fizičkih i pravnih osoba, zatim za fond hitnih intervencija pri Caritasu BK BiH, te monitorngu i evaluaciji projekta u BiH.

Kliknite za uvečani prikaz

Biskup Komarica zahvalio je svima koji se na različite načine uključuju i podupiru ovu akciju, dok je biskup Mrzljak, na kraju susreta, još jednom istaknuo: „Osim prikupljanja sredstava ova akcija želi prije svega promicati zajedništvo i na vidljivi način pokazati zahvalnost  za dar ljudi podrijetlom iz BiH koji su Hrvatsku obogatili svojom vjerom, kulturnim identitetom te je izgrađuju svojim znanjem i radom. Posebno smo zahvalni za mnoga svećenička i redovnička zvanja koja su ponikla na temeljima duboke vjere Crkve u BiH.”

Nakon sastanka održana je Sjednica novog sastava Nadzornog odbora  u Hrvatskom Caritasu za akciju Tjedan solidarnosti 2010./2011. godine.

// 18.11. 2010

Patnje stradalnika u Pakistanu se nastavljaju

“Spavali smo. Zatim sam začula vrisak da je nasip popustio. Pomislila sam da ćemo svi poginuti, ali nekako smo se uspjeli izvući, i ja i moje šestero unučadi”, priča Gamul Mai. Nakon što je voda ušla u kuću i dosegla preko metra visine, odnijela je kuću od blata.

Mai ima 60 godina, udovica je i jedna od 200 primatelja pomoći koju Caritas dijeli u Khewali, selu u okrugu Kashmore u provinciji Sindh. Oko 23 % obradivog zemljišta Pakistana ili 4.3 milijuna hektara zemlje pod je vodom, a više od 9 milijuna ljudi treba žurnu pomoć, izvještava Vlada SAD-a.

Mai, koja se nakon toga i razboljela, sada sa svoje dvije nećakinje koje su se  zarazile malarijom i kožnim alergijama, dolazi u lokalni Dom zdravlja. Mai je trenutno  smještena u malom stančiću kod svojih prijatelja.

Ali Nawaz, poljoporivrednik, izgubio je zbog poplave cijelu godišnju zalihu žita i ostalih plodova. “Šećerna i rižina polja bila su gotovo spremna za žetvu, a sad mi je cijelo imanje pod vodom“, kaže Ali.

Njegova obitelj trenutno živi u blizini zaštitnoga nasipa, čekajući da se voda povuče. „Mnogo nas je organizacija obišlo, fotografirali su nas, a poslije se više nisu vratili. Caritasovi ljudi ostali su s nama nekoliko dana i popisali sve kojima je potrebna pomoć“, priča Ali. Caritas Pakistan sve je svoje djelatnike uputio u Sindh, jedno od najgore pogođenih područja, i podijelio pomoć 400 obitelji.

“Djelujemo u cijeloj pokrajini, osim u Karačiju. Ovo je ogromno područje s brojnim različitim jezicima, svakih 10 kilometara narod koristi drugi jezik. Najveći su nam izazovi velika udaljenost između mjesta i prijetnja od zaraznih bolesti“, kaže Shamas Shamaun, izvršni tajnik biskupije Hyderabad.

Iz Caritasa Pakistan izvještava Kamran Chaudhry, Photo: Kamran Chaudhry

// 13. 09. 2010

U Pakistanu Caritas i muslimanske nevladine organizacije zajedno pomažu potrebnima

Khalid Khan, otac troje djece, svako jutro odlazi u svoju „staru“ kuću, koja je  pokrivena blatom. “Osim nekoliko posuda koje sam pronašao, sve je ostalo zatrpano blatom”, kaže Khan, koji sa svojom obitelji trenutno živi u šatorskom naselju udaljenom samo nekoliko metara od njihove „stare“ kuće.

Šator u kojemu je smještena Khanova obitelj okružen je brojnim improviziranim skloništima „sagrađenima“ od starih plahta. Šator je skromno opremljen, u jednome kutu nalazi se svega nekoliko boca vode, a u zraku visi vrećica s lijekovima.

Khanova obitelj jedna je od 220 obitelji koje žive u šatorskom naselju u Risalpuru u pokrajini Khyber Pakhtunkhwa, koje je početkom kolovoza izgradila muslimanska nevladina organizacija ‘Zaklada za socijalnu skrb Ummah’ nakon što su obližnje rijeke Ind i Kabul preplavile sjevernu pokrajinu. Voda se trenutno polako povlači u područje Kot Addu u pokrajini Punjab.

Caritas pakistanske biskupije Rawalpindi Islamabad početkom je rujna, u suradnji sa „Zakladom za socijalnu skrb Ummah“, organizirao podjelu paketa humanitarne pomoći s higijenskim potrepštinama, krevetninom i posuđem. Pomoć je podijeljena 260 obitelji od kojih većina, poput Khanove, trenutno živi u ovom šatorskom naselju. „Nadamo se da ćemo se brzo vratiti svojim kućama“, kaže Khan, nezaposleni poljoprivrednik.

Fazal Amin i njegova obitelj također su stanovnici šatorskog naselja. Nove su okolnosti prisilile kamenoklesara Amina da potraži posao u Afganistanu, iz kojega se vratio prije nekoliko dana kako bi sa svojom obitelji proslavio muslimanski blagdan Eida, koji označava kraj Ramazana.
„Ni ondje nije bilo lakše pronaći posao jer zbog mjeseca posta nije bilo posla“, kaže Amin zahvaljujući Caritasu Pakistan na novim madracima i posuđu, koje je dobio kako bi njegova obitelj mogla krenuti u novi život. „Hranu nam je lakše pronaći, ali ove stvari koje također predstavljaju naše osnovne potrebe pronalazimo znatno teže. Molimo se za sve koje su nam to omogućili“, dodaje Amin pokazujući dobivenu pomoć. 

Caritas Pakistan pomoć je podijelio i 110 obitelji koje se nalaze u selu Kandar blizu Risalpura.
“Bez pomoći muslimanskih udruga bilo bi nam mnogo teže podijeliti pomoć ovim jadnim ljudima. Čak je i Vlada situaciju na ovom području zbog sigurnosnih razloga proglasila izrazito osjetljivom“, kaže vlč. John Joseph, biskupijski glavni tajnik koji nadgleda podjelu pomoći.

„Postoje brojne poteškoće zbog jezičnih i kulturoloških razlika među lokalnim zajednicama u Pashtunu koje se strogo pridržavaju purdaha – sustava segregacije spolova. Mnoge obitelji koje se ne usude tražiti pomoć zbog toga se čak i sele od kampa do kampa“, pojašnjava vlč. Joseph.

// 09. 09. 2010

„Katolička socijalna služba“ iz kineske biskupije Xian pomaže u obnovi potresom razorene pokrajine Qinghai

Pogledajte fotografije

„Katolička socijalna služba“ iz kineske biskupije Xian (CSSC Xian) prva je nevladina udruga koja je ponudila specifičan program rehabilitacije u potresom pogođenoj pokrajini Qinghai. CSSC Xian, uz financijsku pomoć Caritasa iz Hong Konga, odobrio je procjenu stanja u dva potresom najsnažnije pogođena područja pokrajine Qinghai: Saiyina u okrugu Yushu, u kojem se uglavnom nalaze doseljenici koji sa svojim obiteljima dolaze na rad u ovaj kraj, a drugo se nalazi u županiji Chengduo.

Doseljenici koji dolaze na rad u okrug Yushu budući nemaju registriran boravak i prijavljeno boravište, ne mogu ostvariti pravo na pomoć države, iako su najsiromašnija skupina pučanstva.

Lokalna uprava i druge nevladine udruge upomoć su pritekle hranom i šatorima za  stradalnike, a Caritas iz Hong Konga osigurao im je 650 peći za grijanje i ugljen. Caritas iz Hong-Konga osigurao je ugljen i za sirotište „Ang Wang Geng Ga“, koje vodi budistički lama. Ukupno je do sada u ovaj oblik pomoći uključeno oko tri tisuće ljudi.

Caritas iz Hong Konga financijski je podržao i program „Majke i bebe“ CSSC Xiana, namijenjen pomoći majkama, većinom doseljenicama s Tibeta, koje su zbog pretrpljena šoka od potresa ostale bez mlijeka za svoju dojenčad. Program osigurava hranu i zdravstvenu njegu za majke kako bi se što prije vratile u normalan život, a provodit će se do kraja 2010. godine.

U Centru za majke i bebe, koji se nalazi u privremenom šatorskom naselju, volonteri CSSC Xiana podučavaju majke i u pripremanju mlijeka u prahu, a one koje nisu u mogućnosti dolaziti u Centar volonteri posjećuju u kampovima u kojima su smještene. U tome im uvelike pomažu žene iz biskupije Xian koje govore tibetanski jezik, te olakšavaju komunikaciju sa stradalnicama s Tibeta kojima je program namijenjen. Do sredine srpnja ukupno je oko 300 majki i djece bilo uključeno u program.

U akciju prikupljanja pomoći stradalima od potresa koji je sredinom travnja 2010. pogodio sjeverozapadnu kinesku pokrajinu Qinghai u blizini Tibeta uključio se i Hrvatski Caritas. U potresom pogođeno područje Hrvatski je Caritas iz vlastita interventnoga fonda odmah uputio 100.000 kn za žurnu medicinsku pomoć i privremena skloništa za stradale. Ondje se već nalazila ekipa Njemačkoga Caritasa koja je pritekla upomoć Sečuanskom Caritasu, Jinde Charities.

U akciju HC uključila se i Vlada RH donacijom pola milijuna kuna, podržavši tako i ovu, kao i brojne druge akcije žurne pomoći HC-a na međunarodnom planu.

// 09. 09. 2010

Čile - šest mjeseci nakon potresa

Intervju s Lorenzom Figueroa, glavnim tajnikom Caritasa Čile

Kuća  sagrađena za žrtve potresa koji je razorio Čile u veljači 2010. Photo: Caritas Čile

Šest mjeseci nakon potresa koji je 27. veljače 2010. milijune građana ostavio bez domova, Čile se vraća u normalu. Caritas je odmah nakon potresa reagirao pomažući hranom i toplom odjećom te osiguravajući privremeni smještaj stradalnicima. U združenu akciju međunarodne mreže Caritasa uključio se i Hrvatski Caritas pokrenuvši akciju prikupljanja pomoći u Hrvatskoj za stradale u Čileu. Sredstvima prikupljenima u Hrvatskoj, između ostaloga, financirana je izgradnja kuća za privremeni smještaj stradalnika, poput ove na slici.

Glavni tajnik Caritasa Čile Lorenzo Figueroa u intervjuu za Caritas Internationalis kaže kako se Caritasove aktivnosti, nakon pružanja žurne, interventne pomoći, sada usmjeravaju na obnovu i izgradnju, no za to je potrebno uoči nadolazeće zime da Vlada izradi žurni nacionalni plan pomoći.

Koji su najveći izazovi?
Potres je pogodio široko područje ove zemlje od Valparaísa do Araucania na kojem obitava oko 13 milijuna ljudi. Potresom je neposredno pogođeno više od dva milijuna ljudi, no svu štetu izazvanu potresom teško je procijeniti kao što je bilo teško i identificirati žrtve. Odmah smo reagirali. Caritasove su ekipe bile na terenu od samog početka katastrofe, a naša mreža od 250 župa i 1500 crkava omogućila nam je i brži pristup i pomoć ugroženima. Pomogli smo više od 210.000 najugroženijih obitelji, što je ukupno preko milijun ljudi, kojima smo dali vodu i hranu, osigurali sklonište, higijenske potrepštine, ali i duhovnu podršku.
Trenutno nam je najveći izazov što učiniti da međunarodna zajednica ne zaboravi žrtve potresa te kako dalje osigurati solidarnost sa stradalima.

Kako se ljudi snalaze šest mjeseci nakon potresa?
I sada, šest mjeseci nakon potresa i tsunamija, situacija je još uvijek jako teška i ljudima je potrebna pomoć. Na jugu zemlje još se uvijek osjeti podrhtavanje tla, a ljudi – iako su se vratili u normalu - žive u strahu da će se potres ponovno dogoditi. Kako su i stručnjaci predvidjeli da bi i na sjeveru zemlje moglo doći do snažna potresa, ljudi su dodatno prestrašeni.

I mi u Caritasu zabrinuti smo znajući što zima nosi, osobito onima koji su nakon potresa ostali bez domova. Iako je sagrađeno oko 40.000 privremenih kuća, to nije dovoljno; mnogi žive pod krovovima koji prokišnjavaju ili u drugim teškim okolnostima. S druge strane, i oni koji su smješteni u kampovima suočavaju se s teškoćama poput loših higijenskih uvjeta, a čak ni bolnice zbog oštećenja koje su pretrpjele ne mogu osigurati adekvatnu medicinsku skrb onima koji se razbole. Država nije osigurala nikakav plan za obnovu u kojoj bi sudjelovali i sami građani -  stoga obnova i traje toliko dugo.

Što nacionalni Caritas u Čileu sada poduzima za pomoć potrebnima?
Usredotočili smo se na rehabilitaciju i obnovu. Radimo na izgradnji kuća i organiziramo edukacije za različite vještine kako bi se stanovništvu vratilo dostojanstvo. Trenutno, budući u Čile stiže zima, ljudima dijelimo grijalice.

Dio naših djelatnosti obuhvaća i pomoć na gospodarskom planu kako bi se  ljudima omogućilo da si osiguraju alat ili materijal, koje su izgubili u potresu, a koji su im potrebni za obavljanje djelatnosti kojima su se i prije bavili. Želimo im pomoći da što prije „stanu na vlastite noge“ i postanu što neovisniji o humanitarnoj pomoći. Izazov ovom zadatku jest kako oblikovati programe koji će odgovarati specifičnim potrebama pojedinih naselja.

Koliko je važna pomoć Caritasove mreže nakon potresa u Čileu?
Caritas Internationalis pružio nam je golemu podršku iskazavši solidarnost na različite načine: dolaskom djelatnika, tehničkom podrškom, prikupljanjem humanitarne pomoći iz drugih zemalja i još mnogo toga. Ali, još više od  toga, pomogla je spoznaja da je Caritasova obitelj bila spremna pomoći, pa se nismo osjećali sami u našim naporima.

U prvim tjednima, odmah nakon potresa, djelatnici različitih Caritasa posjetili su nas i pomogli nam na terenu. Oni su nam pomogli i da u ožujku uputimo apel za prikupljanje hitne pomoći u vrijednosti od 9 milijuna i 364.667 eura. Taj novac, koji je omogućio da se odmah nakon potresa pokrenu mnogi programi, sada omogućuje i rehabilitaciju. To je tisućama obitelji donijelo nadu - što ne bi bilo moguće bez Caritasove obitelji.

Ima li nešto što biste sugerirali drugim Caritasima poučeni iskustvom nakon potresa?
Osnovno što smo naučili jest važnost jačanja Caritasove mreže i interventnih timova, na nacionalnoj i biskupijskoj razini, kako bi bili što učinkovitiji. Spoznali smo i važnost uključivanja lokalne zajednice, važnost preventivnih programa, vrijednost volontera, važnost učinkovita prikupljanja sredstava.
Postali smo svjesni i opasnosti marginaliziranja najranjivijih ljudskih skupina koje upravo nakon velikih katastrofa trebaju posebnu pažnju te važnosti promoviranja ljudskog dostojanstva.

Kako pronalazite ohrabrenje za budućnost?
Čileanski narod je pokazao da se može izdići iznad nevolja. Ljudi pogođeni potresom ohrabruju i nas same. Unatoč gubitku i boli, uspijevaju ponovo stati na vlastite noge. Primjerice, sami popraviti svoje kuće i vratiti se na posao. Svi se nadamo boljem; vjerujući i zahvaljujući Gospodinu za dar života. Val solidarnosti stvoren požrtvovnošću brojnih volontera, kao i darežljivost mnogih Čileanaca i ljudi iz inozemstva dodatno nas ohrabruju i znak su nade.

// 31. 08. 2010

Khursheedina priča

Pogledajte fotografije

Khursheed Bibi ističe se među ljudima koji su došli u kamp Caritasa Pakistan po pomoć u hrani i drugim potrepštinama. Ruka joj je u gipsu. Khursheed ima više od 60 godina i njenoj će ruci trebati više vremena da zacijeli. Svjesna je kako će njeno liječenje, obzirom na ograničena sredstva kojima raspolaže, biti teško. 

Khursheed se prisjeća dana koji je dramatično promijenio njen život i pripovijeda: „Kako je počela padati jaka kiša, ostali smo u kući smatrajući kako smo tu najsigurniji…“

Međutim, trosobna kuća izgrađena na temeljima od blata u selu Rehampur nije mogla izdržati, jednostavno se urušila i zatrpala ukućane.

„Nismo imali vremena napustiti kuću, pa su mi cigle koje su padale slomile ruku, ali je najveći gubitak smrt moje 14 godišnje unuke Shame“ priča Khursheed dok joj suze vlaže lice.

Nakon toga hitno su je odvezli u mjesnu bolnicu o kojoj skrbi crkva, gdje joj je pružena pomoć uz minimalnu naknadu. I njena je unuka Shama odmah prevezena u bolnicu, ali nije preživjela.

Toga je dana Khursheed Bibi izgubila gotovo sve što je imala u životu.

„Nitko iz susjedstva nije nam pomogao“, kaže i dodaje kako je Caritas jedini, do   
sada, koji je vidjevši njihovu bol, pritekao upomoć.

Caritasovi paketi koji sadrže ulje, brašno, šećer, mahunarke, mlijeko u prahu, čaj, papriku, sol, pitku vodu, sapun i prašak za rublje, dostatne za potrebe jedne obitelji za 15 dana, pomoći će stradalom stanovništvu da sačuva ono malo novca koje ima za obnovu svojih kuća.

Piše: Shahzada Irfan
Photo: Caritas Pakistna
24. kolovoza 2010

// 27. 08. 2010

Apel katoličkih biskupa iz Pakistana

Poziv na kršćansku solidarnost

„Naša je zemlja suočena s dosad najvećom prirodnom katastrofom u svojoj povijesti. Poplava rijeke Ind donijela je smrt i iznimno veliko razaranje, pogođeno je više od 15 milijuna ljudi, a brojne kuće odnesene su nabujalom vodom.

Suočeni s takvim razmjerima katastrofe, pitamo se kakav je naš kršćanski odgovor. Sljedbenici smo i učenici Isusa Krista, koji uči kako je ljubav najvažnija zapovijed. „Ljubite se među sobom, kao što sam ja ljubio vas“ (Ivan 15,12).

Živjeti kao kršćanin znači ustati i aktivno promicati ljubav, milost i sućut prema onima koji su gladni i u izuzetnoj potrebi.  

U ovoj nacionalnog tragediji solidarno stojimo uza sve koji pate. Naša je kršćanska dužnost stati rame uz rame s našom muslimanskom i hinduskom braćom, te se hrabro i odlučno suočiti sa zajedničkom nevoljom. Želimo mobilizirati naša, iako ograničena, sredstva kako bismo ublažili patnju mnogim izbjeglicama.

Mi biskupi apeliramo na sve naše vjernike da pomognu stradalima u poplavama darujući hranu, šatore za smještaj i lijekove protiv kolere i ostalih zaraza, a mlade pozivamo da kao volonteri pomognu u privremenim kampovima.

Također, pozivamo na molitvu u svim crkvama u zemlji u utorak 24. kolovoza 2010. godine i, ako je moguće, održavanje adoracije (Svete ure) kako bismo se mi kršćani mogli iskreno pomoliti Svevišnjemu za milost, da nam oprosti grijehe i propuste te  nas spasi od daljnjeg zla i razaranja. Nadalje, svećenike ohrabrujemo da svaki dan iz brevijara mole posebnu molitvu „U vremena oluja i poplava“.

U ovom tmurnom trenutku ne smijemo izgubiti nadu, nego se potpuno pouzdamo u Boga koji nas podsjeća: „Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj“ (Izaija 41,10).“

Na kraju, zazivamo svečani evanđeoski blagoslov na našu voljenu domovinu,
želeći joj mir, jedinstvo i blagostanje.

Vaši odani pastiri u Kristu,
† Lawrence Saldanha
predsjednik Biskupske konferencije Pakistana i katolički biskupi Pakistana

 

// 26. 08. 2010

Apel međunarodnoj zajednici
- za Pakistan je potrebno više novaca

Caritas Rawalpindi u Nowsheru, jednom od najpogođenijih gradova, podijelio je 230 paketa humanitarne pomoći s kuhinjskim priborom, higijenskim potrepštinama, madracima, jastucima i pokrivačima

„Velikom broju ljudi potrebna je pomoć i stoga molimo sve donatore da ne posustanu u svojim dobročinstvima, a i mi svojim aktivnostima želimo prije nego što se stanje dodatno pogorša, dosegnuti što je moguće veći broj stradalih“, izjavila je ravnateljica nacionalnog Caritasa Pakistana Anila Gill.

Međunarodna je mreža Caritasa neposredno nakon poplave u Pakistanu pokrenula kampanju apelirajući da se prikupi fond od 5,5 milijuna američkih dolara (4,3 mil Eura). Međutim, budući je broj potrebnih svakim danom veći, apel se s predviđenih tri produljuje na šest mjeseci jer postoji opravdana bojazan da mnogi od 17 milijuna pogođenih još uvijek nisu primili nikakvu pomoć.

Stanje dodatno pogoršava porast cijena hrane i goriva jer su zalihe, uslijed uništenih usjeva u poplavama, sve manje. Mnogima prijeti zaraza kolerom i drugim bolestima zbog zagađene vode. Ako se voda uskoro ne povuče, poljoprivrednici neće moći ni posijati svoja polja, pa bi Pakistan uskoro mogao imati velik broj gladnih.

Caritas je aktivan u nekoliko provincija; u Khyberu Pakhtunkhwu, Balochistanu, Punjabu i Sindhu, gdje je preuzeo skrb za dostavu hrane, vode, šatora za privremeni smještaj, higijenskih paketa i pribora za kuhanje te medicinsku skrb.

Caritas je također, u suradnji s lokalnom zajednicom, angažiran na procjeni stanja  infrastrukture: cesta, mostova i vodovoda koje će trebati obnoviti ili ponovo izgraditi.

Photo: Caritas Pakistan, 24. kolovoza 2010.

// 25. 08. 2010

„Ljude ne možemo ostaviti na cjedilu“

„U mnogim predjelima zemlje monsunske kiše su se smanjile, što je dobro za milijune postradalih od poplava, čija je egzistencija uništena i koji su privremeno smješteni u skloništa“, izvještava Monika Kalčić, volonterka Caritasa Austrije o trenutnoj situaciji u Pakistanu.

„Caritas je već podijelio velik broj plastičnih cerada i šatora, omogućujući ljudima makar takav krov nad glavom. No, primjerice, u provinciji Sindh, koja je još uvijek poplavljena, situacija je iznimno teška“, nastavlja Monika.

Narod je uznemiren jer ove godine u rujnu neće biti sjetve pšenice, riže, šećerne trske i povrća, a neće biti ni zimske žetve. 3,2 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u četiri provincije - što odgovara cijeloj poljoprivrednoj površini Austrije – uništeno je, pa će mnogi još mjesecima ovisiti o humanitarnoj pomoći. 

Caritasi iz različitih zemalja koji su pritekli upomoć, poput Caritasa Austrije, u suradnji s lokalnim Caritasom distribuiraju pakete hrane i drugih namirnica, međutim i to je velik izazov, jer su u nekim sjevernim provincijama, puput provincije Khyber, uske planinske ceste dijelom otplavljene i moraju se najprije popraviti da bi se dospjelo do ljudi koji su još uvijek odsječeni od svijeta. Caritas je u nekim dijelovima morao izgraditi viseće mostove kako bi pomagači dospjeli do tih još uvijek izoliranih ljudi.

U okrugu Shangla u provinciji Khyber Caritas je započeo projekt obnove infrastrukture. Na projektu obnove „Cash for Work“ angažirano je domaće stanovništvo. Stanovnici sela Lahore Qala, naprimjer, popravljaju ceste, a za svoj su rad plaćeni.

„Ljudima u potrebi nije oduzet ponos jer umjesto milostinje dobivaju posao, i zato je ovo ispravan način pomaganja stradalima“, objašnjava Fazal Mabood, Caritasov projektni menadžer. 

„Ne smijemo ostaviti na cjedilu ljude koji nas trebaju. Međunarodna je pomoć stigla, no još smo uvijek na početku dugotrajnog procesa čiji će rezultat u velikoj mjeri ovisiti o senzibiliziranosti međunarodne zajednice“, završava Monika svoj izvještaj o stanju u Pakistanu.

// 25. 08. 2010

U Pakistanu nakon poplava

Pogledajte fotografije

Fotografija:
Ameen Babar iz Caritasa Pakistan koordinira raspodjelu humanitarne pomoći; slika: Caritas Pakistan, piše Shahzada Irfan, 23. kolovoza 2010.

Pakistan je suočen s najgorim poplavama u posljednjih 80 godina. Oko osam milijuna ljudi treba pomoć: smještaj, hranu, vodu i lijekove. Ameen Babar iz Caritasa Pakistan zadužen je za koordiniranje humanitarne pomoći. Nakon nedavnih poplava koja su pogodile Faisalabad, Ameenu su dani ispunjeni posjetima postradalim selima. Budući su u poplavama brojne ceste uništene, a neke su još uvijek pod vodom, promet je otežan, gotovo nemoguć, pa do mnogih sela nije jednostavno doći.

“Ponekad hodamo kroz vodu koja seže do pojasa“, pojašnjava Ameen, koji je zadužen i za procjenu štete, za prihvat pomoći prikupljene putem mreže nacionalnih Caritasa te za dostavu pomoći najugroženijima. Također, koordinira i rad lokalnih humanitarnih djelatnika i organizira posjete postradalima.

Nijedan od tih zadataka nije lak, čak i kupnja hrane zahtijeva posebne vještine pregovaranja. “Cijena hrane promijeni se u svega nekoliko sati jer je potražnja velika“, napominje Ameen stojeći pored kamiona natovarena humanitarnom pomoći u selu Rehampuru u pokrajini Okara, udaljenom oko 100 kilometara od Faisalabada.

Selo je teško stradalo, kuće i usjevi uglavnom su uništeni, a mnogi su ljudi ozlijeđeni. Oko Ameena se okupljaju žene, nezadovoljne jer nisu na popisu za pomoć, a Ameen upozorava kako ljudi ne prijavljuju štete i zahtjeve za procjenu, te stoga nastaju brojne teškoće. Ponekad je i sam prijevoz humanitarne pomoći opasan po život, pa su Ameen i njegovi suradnici završili edukaciju kako spriječiti i kako se zaštititi od napada na humanitarne konvoje.

“Samo onima koji su prijavili štetu i donijeli osobne dokumente, odnosno ostavili otisak palca dostavljamo hranu i ostale namirnice“, pojašnjava Ameen, „jer je to jedini način da osiguramo transparentnost našega rada, ali i da pomoć stigne u prave ruke“.

„Gdje su glad i siromaštvo toliko prisutni kao što je slučaj ovdje - sve je moguće“, kaže Ameen prisjećajući se kako su jednom prilikom konvoj hrane napali naoružani ljudi. “Uspjeli smo se spasiti, a spasili smo i svu hranu bez ikakva nasilja služeći se vještinama koje smo stekli tijekom edukacije“, završava Ameen.

Pomoć koja se dijeli stradalnicima uključuje osnovne živežne namirnice i flaširanu pitku vodu, u količinama dostatnima za 15 dana, kao i druge potrepštine poput posuđa i pribora za jelo.

// 24. 08. 2010

Hrvatski Caritas obilježava 19. kolovoz, Svjetski humanitarni dan s Pakistanom u središtu

Hrvatski Caritas se zahvaljuje svim humanitarnih radnicima u Hrvatskoj i svijetu te naglašava svoju predanosti pomaganju ranjivima i ljudima koji pate.

19. kolovoz je Svjetski humanitarni dan kada cjelokupna Caritasova zajednica - od nacionalnih Caritasa pa do Caritasa Europa i Caritasa Internationalis, zahvaljuje na požrtvovnosti, davanju za drugog i pružanju podrške pogođenima u ratovima, sukobima ili prirodnim katastrofama.

Tijekom desetljeća je rasla smrtnost među humanitarnih radnicima zbog visoko rizičnog radnog okruženja. Prema Uredu za koordinaciju humanitarne pomoći 102 humanitarna radnika su ubijena 2009. godine, dok ih je 1999. bilo 30. U 2010. godini se humanitarna zajednica suočila s serijom različitih izazova - razornog potresa na Haitiju, velikih poplava u Pakistanu, sjevernoj Indiji, Kini, požara u Rusiji, a koji utječu na milijune života. Većina pogođenih zahtijeva hitnu humanitarnu pomoć, posebno za djecu i starije. Humanitarni stručnjak Caritasa Europa, Harald Happel naglašava “unatoč ekonomskoj i financijskoj krizi koja vrši pritisak na humanitarne proračune donorskih zemalja, međunarodna zajednica mora nastaviti pružati podršku humanitarnim naporima i pružati pomoć najugroženijim osobama. Pomoć se mora pružati temeljem potreba, a ne kao instrument vladinih vanjskih politika”.

Caritas Europa podupire prijedlog predsjednika Komisije Barossa o održavanju međunarodne donatorske konferencije o Pakistanu. Trenutno pomagači nacionalnog Caritasa Pakistan zbrinjavaju oko 30.000 osoba namirnicama, šatorima i higijenskim potrepštinama. Za 3.000 pacijenata skrbi se u Caritasovim mobilnim ambulantama, a lijekovi i medicinski aparati dostavljaju se prema potrebama na licu mjesta. Svoju žurnu pomoć je pružio i Njemački Caritas za inozemstvo koji je Caritasu Pakistan donirao 300.000 EUR-a.

Pozivamo sve građane i tvrtke na solidarnost sa stradalima putem online donacija, donacijskog telefona (060 9010, cijena poziva je 6,15 kuna, PDV uključen), uplatama na žiro račun (2340009-1100080340, poziv na broj 18) ili putem župa.

// 19. 08. 2010

Hrvatski Caritas pokreće akciju prikupljanja pomoći stradalima od poplava u Pakistanu

Kao posljedica najrazornijih monsunskih kiša u posljednjih 80 godina na području Pakistana, poplavljena je gotovo trećina zemlje, a ugrožena je egzistencija gotovo dvadeset milijuna ljudi. Poplave su uništile ceste, na mnogo mjesta su preplavljeni nasipi, opskrba vodom i strujom potpuno je prekinuta, žetva je potpuno uništena. Kuće je odnijela bujica, a ljudi su izbjegli u više predjele.

Spasioci očajnički pokušavaju evakuirati helikopterima odsječene od svijeta i zbrinuti ozlijeđene. Do sada je u klizištima i poplavama smrtno stradalo 1600 osoba, a kako su objavile vlasti, javljaju se i prvi slučajevi kolere. Očekuje se da će potrebe biti još i veće zbog izrazito loših vremenskih uvjeta i razorene infrastrukture koja otežava dostavu pomoći.

    Građani i tvrtke mogu se uključiti u akciju:

  • uplatom na žiro račun HC-a 2340009-1100080340 (poziv na broj 18)
  • pozivom na telefon 060 9010 (cijena poziva 6,15 kn, PDV uključen)
  • u svim župama
  • online uplatama

Oko 150 pomagača Caritasa Pakistan opskrbljuje posebno ugrožene obitelji nužnom pomoći; hranom, vodom za piće, tabletama za čišćenje vode, šatorima, mrežama protiv komaraca i higijenskim artiklima. Medicinski timovi Caritasa brinu se za tridesetak tisuća bolesnih ili ozlijeđenih osoba.

Na terenu pomažu i predstavnici nacionalnih Caritasa Irske (Trocaire), CRS (Caritas USA) i Njemačke (DCV). Timovi Caritasa ocjenjuju stanje kao veoma alarmantno. Sadašnja situacija je neopisivo teška. Naročito je to problem zbog posebno nestabilne sigurnosne situacije u Pakistanu i zbog velikog opsega poplava.

„Kiše su opustošile zemlju. Posjetio sam tri sela u Balochistanu dan nakon poplave i baš sve kuće bile su uništene, a stanovnici koji su mogli spasili su se bijegom na okolne uzvisine. Dostava pomoći biti će izuzetno teška jer neka su područja odsječena, ceste uništene, a aerodromi zatvoreni“ kaže Eric Dayal, koordinator Caritasa Pakistan za hitne intervencije.

Kontakt:
Fabijan Svalina, v.d. ravnatelja HC
tel: 01 / 4812 022
e-mail: director@caritas.hr ili fabijan@hbk.hr

// 18. 08. 2010

„NEKA BUDE više svjetla“ i u vrijeme godišnjih odmora…..

Iako je školska godina već iza nas, vjeroučitelj Marko Karčić iz OŠ „Mario Martinolić“ iz Maloga Lošinja javlja nam kako su se učenici te škole, pred sam završetak školske godine, uključili u još jednu akciju solidarnosti.

Potaknut zamolbom jednoga učitelja iz Slavonije čija se obitelj nalazi u velikoj materijalnoj potrebi i pedagoginje iz Istre koja je nakon stradanja u prometnoj nesreći takođe u velikoj potrebi, Marko je učenike i nastavno osoblje škole ohrabrio da prodajom prigodnih proizvoda iz akcije Hrvatskoga Caritasa „Za 1000 radosti,“ majica i privjesaka, prikupe novčanu pomoć.

Zahvaljujemo vjeroučitelju Marku i svima drugima, brojnim nastavnicima i učenicima diljem Hrvatske i ljudima dobre volje, koji će i tijekom odmora pomagati potrebnima donoseći svjetlo i nadu u njihove živote

// 28. 07. 2010

Vlč. Erny Gillen, predsjednik Caritasa Europe posjetio Haiti

“Vlada Haitija vlastite interese stavila ispred interesa naroda”

Šest mjeseci nakon potresa koji je razorio Haiti, vlč. Erny Gillen predsjednik Caritasa Europe posjetio je Haiti. 

“Mnogo je kritika na račun Vlade Haitija i kako se nosi s krizom. Smatrao sam kako je najbolje osobno posjetiti Haiti kako bismo procijenili koliko i na koji način situacija u državi utječe na rad Caritasa i njegove mreže“, rekao je vlč. Gillen pojašnjavajući svrhu svoga odlaska na Haiti.  
Caritasovi djelatnici u Haitiju smatraju kako haićanska Vlada nije u stanju odgovoriti na njihove kapacitete pružanja pomoći te kako ograničava ne samo Caritasovu mrežu već sve nevladine organizacije u njihovoj učinkovitosti, ali i onemogućava da Haićani počnu „normalno” živjeti.

“Prva stvar koja me pri dolasku u Port-Au-Prince pogodila je što, iako je već prošlo 6 mjeseci, ovdje sve izgleda kao da se potres dogodio tek prije nekoliko dana”, komentira Gillen dodajući “ljudi i dalje žive u šatorima koje su im priskrbile nevladine organizacije, a glavni je grad Port-Au-Prince još uvijek zatrpan tonama ruševina”.

Međutim, izvan glavnoga grada stvari se čine boljima. “U mjestima gdje obnova ovisi o stanovnicima samima i nevladinim organizacijama ljudi imaju pozitivne stavove, pa cjelokupan proces obnove dobro funkcionira”, pojašnjava Gillen. U tim je područjima Caritas već započeo izgradnju kuća sigurnih od potresa, a istovremeno pomaže tisućama obitelji koje skrbe o beskućnicima te sudjeluje u obnavljanju škola, bolnica i sirotišta.

Međutim, Haićani i nevladine organizacije koje su pritekle upomoć trebaju aktivniju i angažiranu Vladu. „Međunarodna zajednica obećala je Haitiju 75 milijardi USD pomoći, postavljajući uvjet Vladi Haitija da izradi akcijski plan raspodjele pomoći. Predsjednik Haitija Préval međutim smatra drugačije - međunarodna zajednica nema pravo „govoriti“ Vladi Haitija kako će novac biti utrošen. Nažalost, Vlada Haitija stavila je vlastite interese ispred interesa naroda. Međunarodna zajednica čini se jedini je, dovoljno snažan, čimbenik koji bi Vladu Haitija ipak mogao „natjerati“ na  akciju”, kaže Gillen.

Neposredno nakon potresa brojni su europski Caritasi, zajedno s globalnom Caritasovom mrežom, osigurali hranu za 1,5 milijun stradalnika, šatore za smještaj više od 160.000 ljudi te stotine tisuća setova prve pomoći, setova za kuhanje te sanitarnih i medicinskih pomagala.
Milijuni ljudi koji su preko noći postali beskućnici smješteni su u kampove. No, vrlo je brzo postalo jasno kako kampovi nisu adekvatni pa se, kada je započela kišna sezona, situacija još i više pogoršala.  Kampovi su se pretvorili u velike i nezdrave bazene blata bez čiste vode, toaleta i kanalizacijskog sustava. Caritas je uložio značajan napor i sredstva kako bi se poboljšali higijenski uvjeti u kampovima, postavljajući toalete, tuševe i umivaonike te je omogućio pristup pitkoj vodi.

“Ne sjećam se točno kada je Catholic Relief Services (Caritas SAD-a i partner Caritasa Velike Britanije u Haitiju) izgradio kupaonice, ali se sjećam kako više nismo trebali ići iza drveća. Sada možemo i kupati djecu i kuhati bez potrebe za potragom za vodom", kaže Lucienne Lampi, majka četvero djece.  

U potresu u kojemu je u samo nekoliko minuta smrtno stradalo više od 230.000 ljudi, a ranjeno stotine tisuća, bila je presudna i brzina isporuke medicinske pomoći. Caritasovi liječnici obavili su tisuće kirurških zahvata i pružili druge medicinske usluge koje nije moguće niti pobrojati. Caritas je odmah započeo i s pružanjem psihološke pomoći, što je osobito važno uzimajući u obzir kako je više od milijun djece doživjelo tešku traumu.

Caritasi više europskih država u Haitiju su pokrenuli projekte povratka ljudi na posao, a djece u škole pa se osjeća i kako su gospodarske aktivnosti zemlje pomalo počele oživljavati.

Brojni Caritasi više europskih država predani su, ne kratkoročno već dugoročno, obnovi Haitija, no i obnova i izgradnja bolje države mogući su jedino uz uključenje Haićana samih.

// 23. 07. 2010

Vlč. Fabijan Svalina vršitelj dužnosti ravnatelja
Hrvatskog Caritasa

Vlč. Fabijan Svalina u Zagrebu je 15. srpnja 2010. preuzeo službu vršitelja dužnosti ravnatelja Hrvatskog Caritasa. Vlč. Ivan Milovčić, dosadašnji ravnatelj HC-a, vraća se u matičnu Krčku biskupiju te je imenovan ravnateljem Caritasa Krčke biskupije i župnikom u Vrhu.

Vlč. Fabijan Svalina rođen je 1971. u Đakovu, 1997. je diplomirao te je iste godine i zaređen za svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Vlč. Svalina istovremeno obnaša i dužnost zamjenika generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije.

// 19. 07. 2010

Još jedan specijalist Managementa neprofitnih organizacija
i socijalnog zagovaranja

Monika Puljić petog je srpnja 2010. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) Sveučilišta u Zagrebu uspješno obranila završni rad poslijediplomskoga specijalističkoga studija „Management neprofitnih organizacija i socijalno zagovaranje“.

Tema završnog rada bila je „Zagovaranje ljudskih prava i društvena solidarnost – pretpostavke ostvarenja svijeta po mjeri ljudske osobe“, a njime je Monika Puljić stekla zvanje Specijalist managementa neprofitnih organizacija i socijalnog zagovaranja.

U Povjerenstvu za obranu rada bili su prof. dr. sc. Ivan Karlić, predsjednik te članovi prof. dr. sc. Stjepan Baloban, mentor i prof. dr. sc. Marijan Biškup.

Interdisciplinarni studij „Management neprofitnih organizacija i socijalno zagovaranje“, pokrenut 2004. godine, plod je vizije Hrvatskog Caritasa o profesionalizaciji rada i upravljanja crkvenim i drugim neprofitnim organizacijama, a izvodi se u organizaciji KBF-a.

// 19. 07. 2010

Obitelj - temelj društva

U Zagrebu je 9. srpnja 2010. godine održan redoviti stručni susret Crkvenih obiteljskih savjetovatelja Caritasa Zagrebačke i Riječke nadbiskupije, a u organizaciji Hrvatskog Caritasa. Savjetovateljice Caritasa Zagrebačke nadbiskupije Nikolina Jurić, dipl. psihologinja, i Ana Štimac, dipl. soc. radnica, istaknule su da je u kratkom vremenu prepoznat rad Savjetovališta te da su korisnici - pojedinci, obitelji, bračni partneri te lokalna zajednica upoznati s radom Savjetovališta putem informativnih letaka. U rujnu 2010. godine će Savjetovalište Caritasa Zagrebačke nadbiskupije organizirati stručni skup sa željom promicanja obitelji kao temelja društva, a Hrvatski Caritas će pružiti pomoć u pripremi skupa. Ravnateljica Caritasovog doma za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja „Sv. Ana“ i savjetovateljica s. Suzana Samardžić je naglasila važnost kontinuiranog obrazovanja savjetovatelja te će sa suradnicima sudjelovati na edukacijama u Zagrebu, Osijeku i Mostaru.

Voditelj socijalnih projekata i Odjela socijalne skrbi Hrvatskog Caritasa Nedjeljko Marković, dipl. soc. radnik, prisutne je upoznao sa Standardima kvalitete socijalnih usluga u djelatnosti socijalne skrbi koje je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi donijelo u svibnju 2010. godine, a u tijeku su izmjene Zakona o socijalnoj skrbi kako bi Standardi bili pravno obvezujući za sve institucionalne i izvaninstitucionalne pružatelje socijalnih usluga.

Na redovitom supervizijskom susretu koji je vodila Zdenka Pantić, savjetovateljice su razmijenili svoja iskustva u skrbi za pojedince i obitelji, a održavanje susreta Crkvenih obiteljskih savjetovatelja je omogućeno temeljem potpore Zaklade Adris.

// 09. 07. 2010

Seminar za animatore i suradnike župnih karitativnih skupina

Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije je u suradnji s Nadbiskupijskim pastoralnim centrom organizirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, u subotu 19. lipnja 2010.g., seminar na temu „Europska godina borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti". Seminar je bio namijenjen animatorima i suradnicima župnih karitativnih skupina i katoličkim udrugama koje se bave karitativnim radom. Nazočne je uvodno pozdravio ravnatelj Nadbiskupijskog Caritasa vlč. Ivica Rebić, zahvalivši svima koji su se odazvali te još jednom darovali svoje slobodno vrijeme. Vlč. Rebić se kratko osvrnuo na nedavne poplave zaključivši kako su bili vrlo efikasni te, prema svojim mogućnostima, pritekli u pomoć i dodao: „Nismo policija, nismo vatrogasci, niti krizni stožer, ali uvijek smo tu, nazočni kada je potrebno".

Predavačice na seminaru su bile pomoćnica pročelnice Romana Galić i načelnica Zorana Uzelac iz Ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba. Prvo predavanje je sadržavalo uglavnom teoretski dio, a istaknute su aktivnosti koje zagrebački Ured provodi u svome radu te one koje planiraju provesti tijekom ove godine u obilježavanju Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Na kraju prvog dijela predavanja gđa. Galić pozvala je nazočne da, ukoliko nisu, potpišu peticiju „Nula siromaštva", kao prvi korak u borbi protiv siromaštva, kako kod nas, tako i u svijetu. „Nama je svaka godina - Godina protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Možda je utopijski reći da želimo dovesti do nula siromaštva, ali znamo da želimo dati dio sebe i maksimalno pomoći osobama u potrebi", istaknula je Galić, naglasivši kako je ugodno iznenađena velikim odazivom na seminar.

Drugo predavanje na temu „Zagrebački model borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti" izazvao je veliku pozornost nazočnih. Predavačica Galić je kroz zanimljivu projekciju obrazložila nazočnima novi Program socijalne politike Grada Zagreba, a koji je donesen u suradnji s organizacijama civilnog društva. Naglasila je veliku važnost ove suradnje u stvaranju Programa: „Suradnja s organizacijama civilnog društva u stvaranju se pokazala najvažnijom jer smo ih prepoznali kao partnere u radu, nekoga koji najbolje detektira potrebe i probleme građana na terenu. Mi kao uprava to ne možemo sami. Oni su ti koji su nas upućivali, koji su nam pomagali, koji su s nama stvarali ovaj Program socijalne politike". Činjenica da za ovaj Program Grad Zagreb izdvaja 2,2 milijarde kuna, odnosno čak 27% proračuna, bila je povodom diskusiji koja je uslijedila. Tako su se mogli čuti komentari da bi 27% proračuna gradova i općina u najsiromašnijoj hrvatskoj regiji bilo i više nego je potrebno za rad brojnih ureda za socijalnu zaštitu te da bi se trebalo voditi više računa o pravednijoj raspodjeli sredstava. Sudionici su istaknuli da bi zagrebački Program trebalo predstaviti gradonačelnicima i načelnicima Slavonije te da Slavonija, pa i Hrvatska, bogate prirodnim resursima, ne bi smjele imati problema sa gladi.

Vlč. Rebić je zahvalio svim volonterima koji nesebično daruju svoje slobodno vrijeme ljudima u potrebi. „Volonterski rad je nemjerljiv, ne da se gotovo ničim izraziti. Postoje određeni parametri; hoće li to biti vrijeme, znanje, ali je jako potreban za izgradnju pravednijeg društva. Po nekom pravilu, volonteri bi trebali davati svoje znanje i iskustvo besplatno. To znači da rade iz ljubavi i mislim da je to dvostruki učinak. Ovo što naši volonteri u Caritasu čine vjerujem da dvostruko rade, kao ono: Tko pjeva, dvostruko moli. Mislim da je i današnje predavanje i diskusija išla u tom pravcu, da je to bila pjesma i veselje, vidi se to po licima i po raspoloženju", istaknuo je vlč. Rebić.

// 24. 06. 2010

Na sajmu udruga na zagrebačkom jezeru Bundek Hrvatski Caritas prikupljao potpise za peticiju "Nula siromaštva"

Pogledajte fotografije

Hrvatski je Caritas sudjelovao na desetom tradicionalnom "Tjednu udruga" koji se od petka 11. do nedjelje 13. lipnja 2010. održao na zagrebačkom jezeru Bundek. Sajam koji se zove "Tjedan udruga" organizirali su Grad Zagreb i Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom u namjeri da se šira javnost upozna s radom udruga, programima koje one provode i s njihovim djelatnicima.

Na 40-ak štandova postavljenih uz šetnicu uz jezero, 100-njak udruga koje djeluju na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije predstavilo je svoje aktivnosti, a na pozornici postavljenoj između štandova tijekom trodnevne manifestacije održavao se i zanimljiv program brojnih udruga kojim su se posjetitelji mogli informirati o njihovom radu i uspjesima, otkriti kreativnost njihovih članova i osjetiti poticaj za uključenje u rad udruga.

U okviru "Tjedna udruga" održao se i Okrugli stol "Doprinos organizacija civilnog društva suzbijanju siromaštva i socijalne isključenosti", na kojem je Boris Peterlin, voditelj Odjela socijalne pravde i mira prikazao aktivnosti HC-a u cilju suzbijanja siromaštva i socijalne
isključenosti te upoznao posjetitelje sajma s 2010. - Europskom godinom borbe protiv siromastva i socijalne isključenosti i ciljevima kampanje „Nula siromaštva“.

Po završetku Okruglog stola Boris Peterlin svim je posjetiteljima i sudionicima sajma uputio poziv na potpisivanje peticije "Nula siromaštva". Peticiju je u petak potpisala i mr. ViŠnja Fortuna, pročelnica Ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba. Tijekom tri dana trajanja manifestacije Peticiju je potpisalo 450 građana.

// 14. 06. 2010

Hrvatski Caritas pokrenuo akciju prikupljanja pomoći stradalima od poplave u Slavoniji

Hrvatski Caritas u suradnji Caritasom Đakovačko-osječke nadbiskupije u srijedu 2. lipnja 2010. pokrenuo je akciju prikupljanja pomoći stradalima od poplave u Slavoniji.

Caritasu Đakovačko-osječke nadbiskupije Hrvatski Caritas uputio je 50.000 kuna za hitnu pomoć najugroženijima, za nabavku prekrivača, čizama, pitke vode i hrane.

 

    Svi građani i tvrtke u akciju se mogu uključiti novčanim prilozima:

  • uplatama na ž. r. HC-a kod PBZ-a 2340009 – 1100080340, poziv na broj 26
  • pozivom na telefon 060 9010 (cijena poziva 6,15 kn, PDV uključen)
  • vjernici priloge mogu predati i u svim župama diljem Hrvatske
  • online uplatama
// 02. 06. 2010

Caritas Splitsko - makarske nadbiskupije pokrenuo projekt osnivanja „Sigurne kuće“

U Splitu je 25. svibnja 2010. održan sastanak u svezi osnivanja „Sigurne kuće“ Caritasa Splitsko–makarske nadbiskupije.

Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije (SMN) nositelj je projekta osnivanja prihvatilišta za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja pokrenuta krajem 2009. U uvodnom dijelu sastanka prof. Slavko Jerončić, ravnatelj Caritasa SMN zahvalio predstavnicima većine gradova i općina Županije koji su iskazali podršku projektu.

„Većina od 16 gradova i 30 općina naše Županije prepoznala je vrijednost projekta i iskazala spremnost za pružanje pomoći u njegovoj realizaciji, pa vjerujemo kako bi „Sigurna kuća“ radom mogla započeti tijekom 2011.“, rekao je Jerončić.

Luka Brčić, zamjenik splitsko-dalmatinskog župana potvrdio je, u osobno ime te uime županije, spremnost za pomoć u realizaciji projekta te pozvao Caritas SMN da se prijedlogom projekta prijavi i na natječaj koji će Županija raspisati u listopadu ove godine.

Romana Škrabić, pročelnica Upravnog odjela za socijalnu skrb, zdravstvenu zaštitu i suradnju s braniteljima i braniteljskim udrugama i Vedran Mardešić iz Službe za borbu protiv bolesti ovisnosti Grada Splita pozdravljajući angažman Caritasa u svezi osnivanja skloništa za žrtve nasilja obećali su podršku Caritasovu projektu i predložili ravnatelju Jerončiću da se odazove javnom pozivu za iskazivanje interesa koji će Grad Split raspisati u rujnu.

Ivna Čevra iz Caritasa SMN prisutne je potom detaljnije upoznala s projektom „Sigurna kuća“ i informirala o tijeku procesa traženja prostora za mogući smještaj prihvatilišta. U svezi buduće suradnje svih podupiratelja projekta prisutnima je ponudila na razmatranje prijedlog Ugovora.
Željka Barić, ravnateljica zagrebačkog gradskog skloništa za žrtve obiteljskog nasilja „Dom Duga“ prenijela je iskustva rada ovoga skloništa koje djeluje već 3 godine i koje je otvoreno za stanovnike cijele Hrvatske, najavljujući skoro otvaranje novoga skloništa i povećanje kapaciteta.

Miljenko Jukić i Nina Živković iz Caritaša Šibenske biskupije prisutne su upoznali s radom „Sigurne kuće“ ovoga Caritasa koja postoji već 8 godina, naglašavajući dobru suradnju s lokalnom županijskom i gradskom vlasti, kao i s resornim ministarstvom.

Nedjeljko Marković iz Hrvatskog Caritasa ukazao je na mogućnost sufinanciranja projekta (izgradnja novog ili adaptacija već postojećeg objekta) iz međunarodnih izvora te predložio njegovo prijavljivanje na natječaje međunarodnih fondacija.

// 26. 05. 2010

Studenti psihologije Filozofskog fakulteta u Osijeku upoznati s 2010. - godinom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti

U utorak 19. svibnja 2010. na predavanju „Siromaštvo i solidarnost“ održanomna Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku studenti psihologije upoznati su s aktivnostima Caritasove mreže u Hrvatskoj posvećenima obilježavanju 2010. - Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Predavanje je organizirao Studij psihologije Filozofskog fakulteta u Osijeku u suradnji s Caritasom Đakovačko-osječke nadbiskupije i Hrvatskim Caritasom.

Prisutnima su se u uvodnom dijelu obratile prof.dr.sc. Višnja Pavičić Takač v.d. dekanice Filozofskog fakulteta u Osijeku i dr.sc. Anđelka Metzing, voditeljica Studija psihologije. Dr.sc. Olja Družić Ljubotina i Romana Galić, voditeljice izbornoga kolegija „Siromaštvo i solidarnost“ na Studiju psihologije naglasile su važnost susretanja studenata, budućih psihologa sa stručnjacima koji se svakodnevno susreću i „bore“ s različitim dimenzijama siromaštva i socijalne isključenosti, a u cilju kvalitetnije edukacije i senzibiliziranja budućih stručnjaka.

Izlaganje s temom zagovaranja u Hrvatskom Caritasu te pružanja razvojne pomoći kako na domaćem, tako i međunarodnom planu održali su Nedjeljko Marković, voditelj socijalnih projekata i Odjela socijalne skrbi i Boris Peterlin, voditelj Odjela socijalne pravde i mira u Hrvatskom Caritasu.

Vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije govorio je o iskustvima borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti na području Đakovačko-osječke nadbiskupije, a Ines Vrban, upraviteljica Zaklade „Zajednički put“ o siromaštvu starijih osoba i programima skrbi za starije osobe u Hrvatskoj koji se mogu provoditi putem zakladništva.

// 19. 05. 2010

Na završnici Katoličke malonogometne lige u Slavonskom brodu Caritas Đakovačko - osječke nadbiskupije promovirao kampanju „Nula siromaštva“

Pogledajte fotografije

Na završnici Katoličke malonogometne lige (KMNL) Đakovačko-osječke nadbiskupije koja se održala u subotu 15. svibnja u Slavonskom Brodu, Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije promovirao je kampanju „Nula siromaštva“ (Zero poverty) koju je u povodu 2010. – Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti pokrenuo Caritas Europe, a u koju se uključila i Caritasova mreža u Hrvatskoj.

Najbolja momčad protekle sezone u kojoj su se ukupno natjecale 34 malonogometne ekipe je iz župe „Bezgrešno Srce Marijino“ iz Slavonskog Broda.

Završno natjecanje započelo je misnim slavljem u 13 sati u crkvi Franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu, a utakmice su započele u 15 sati u novoj sportskoj dvorani „Vijuš“.

U završnici 8. sezone KMNL-a Đakovačko-osječke nadbiskupije međusobno su se razigravale po dvije najbolje ekipe regionalnih liga iz Slavonskog Broda, Vinkovaca i Osijeka.

Vlč. Ivica Rebić,  ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije pobjednicima je darovao majice s otisnutim prigodnim znakom Kampanje koje će igrači nositi na Nacionalnoj završnici KMNL-a koja će se održati od 4. do 6. lipnja u Mostaru i tako se aktivno uključiti u promoviranje Kampanje u cilju poticanja socijalne osjetljivosti svih građana u Hrvatskoj za ljude u potrebi i socijalno isključene.

// 19. 05. 2010

Vlč. Jude Fernando, ravnatelj Caritasa Nadbiskupije Colombo iz Šri Lanke boravio u drugom posjetu Hrvatskoj

Pogledajte fotografije

Vlč. Jude Fernando, ravnatelj Caritasa Nadbiskupije Colombo iz Šri Lanke od 12. do 15. svibnja 2010. boravio je u drugom posjetu Hrvatskom Caritasu. Prvi je puta posjetio Hrvatsku i Hrvatski Caritas u veljači 2009., a tom je prigodom posjetio i Međugorje.

Za njegova drugoga boravka u Hrvatskoj vlč. Fernando je u četvrtak 13. svibnja posjetio Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije, razgledao Đakovačku katedralu, a potom posjetio i Vukovar.

Vlč. Fernanda u Nadbiskupskom dvoru u Đakovu primio je i Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup. Susretu su nazočili i Ivan Milovčić, ravnatelj Hrvatskog Caritasa te vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije.

„Osobno sam, još jednom, želio prenijeti pozdrave biskupa iz Šri Lanke i zahvalu za svu pomoć koju smo primili od hrvatskog naroda, kao i za suradnju s Hrvatskim Caritasom, koji nam je, nakon što je Šri Lanku 2004. godine pogodio razorni tsunami, značajno pomogao. Osobito nam je bila važna pomoć u izgradnji kuća za stradale u našoj nadbiskupiji“, rekao je tom prigodom vlč. Fernando.

Veza Hrvatskog Caritasa i Caritasa Nadbiskupije Colombo nastavljena je i nakon toga, te je, a osobito nakon apela biskupa iz Šri Lanke za pomoć izbjeglicama i stradalima u ratu, tijekom 2009. HC uputio Caritasu Colombo pomoć za projekte izgradnje centra za mlade, za stradale u ratu te za pomoć za nadogradnju Nadbiskupijskoga pastoralnog centra.

Osim toga, darovanim sredstvima vlč. Fernando provodi i program mira i zbližavanja djece tamilske i singaleske nacionalnosti, koji je moguć nakon što je prošle godine potpisano primirje u Šri Lanki te tako okončan tridesetogodišnji rat koji je uništavao ovu zemlju.

Ravnatelj Fernando ovom je prilikom uputio i poziv nadbiskupu Srakiću i djelatnicima Hrvatskog Caritasa da povodom 25. obljetnice postojanja Caritasa Colombo koja se slavi ove godine, posjeti Šri Lanku i Caritas Colombo. Po završetku susreta nadbiskup Srakić je uime Đakovačko-osječke nadbiskupije za nastavak projekata Caritasa Colombo darovao novčanu donaciju.

Drugoga dana boravka u Hrvatskoj vlč. Fernando posjetio je "Kuću milosrđa" Caritasa Porečko – pulske biskupije u Majmajoli kod Vodnjana, u kojoj su smještena djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Posjetio je i bratovštinu Zajednice Cenacolo „Grad radosti“ u Novigradu kraj Umaga, u kojoj je smješteno 25 mladića.

Ravnatelja Fernanda u Pazinskom kolegiju primio i mons. Ivan Milovan, porečki i pulski biskup. „Svaki petak zajedno sa svojim djelatnicima slavim svetu misu za zahvalu našim dobročiniteljima, a tom se prilikom spomenem i svih dobročinitelja iz Hrvatske, njena naroda, njenih svećenika i biskupa te Caritasovih djelatnika kojima zauzvrat upućujemo naše molitve“, rekao je tom prigodom vlč. Fernando.

„Mi se kao narod sjećamo koliko nam je bilo važno, i u materijalnom smislu, ali još i više od toga, koliko nam je bila važna spoznaja zajedništva s ljudima iz cijeloga svijeta kojom su posvjedočili da nismo sami. Utoliko i mi osjećamo patnju Vašega  naroda i želimo doprinijeti umanjenju te patnje“, bila je poruka mons Milovana gostu iz Šri Lanke. 

Prijateljstvo Caritasa iz Šri Lanke i Hrvatskog Caritasa započelo je nakon tsunamija, koji je krajem prosinca 2004. godine pogodio desetak zemalja Južne Azije i u kojem je smrtno stadalo tristo tisuća ljudi. U akciji za pomoć žrtvama tsunamija, po odazivu darovatelja najvećoj humanitarnoj akciji koju je Hrvatski Caritas vodio za pomoć na međunarodnom planu, ukupno je prikupljeno 5.5 milijuna kuna. Najveći dio prikupljene pomoći, 4.8 milijuna kuna, Hrvatski je Caritas uputio u Šri Lanku. Preostali je dio upućen u Tajland, Indiju i Indoneziju.

Iz sredstava koja je Hrvatski Caritas uputio u Šri Lanku kupljeni su šatori, madraci, voda, hrana, plinska kuhala, filtri za vodu, dječja hrana, lijekovi, ribarske brodice - katamarani, ribarske mreže, školska oprema, kute i pribor za školsku djecu te oprema za trudnice. Osim te prve, žurne pomoći za osiguranje egzistencije preživjelima, Hrvatski je Caritas 2006. Caritasu Nadbiskupije Colombo uputio 360.000 Eura za projekt izgradnje kuća za 50 obitelji koje su ostale bez svojih domova. Ukupna vrijednost projekta, kojega je drugi dio financirao Njemački Caritas, iznosila je 614.000 Eura.

Osim izgradnje kuća, projekt je uključio i kupnju zemljišta, izgradnju cesta, infrastrukturne i administrativne troškove. Radove su izvodili domaći poduzetnici i  mjesno stanovništvo, što je dodatno pomoglo oporavku domaćeg gospodarstva.

Projekt izgradnje završen je u travnju 2008., a u listopadu iste godine naselje „Cardinal Thomas Cooray“, nazvano prema jedinom kardinalu iz Šri Lanke, svečanom je ceremonijom dano na korištenje obiteljima. Tom su prigodom predstavnici Hrvatskog Caritasa posjetili nadbiskupiju Colombo i naselje „Cardinal Thomas Cooray“, sagrađeno u blizini glavnoga grada Colomba, u ribarskom mjestu na jugu zemlje.

Vlč. Fernando prigodom svoga prvoga posjeta Hrvatskoj posjetio je Varaždinsku biskupiju, gdje se susreo s biskupom Josipom Mrzljakom, predsjednikom Hrvatskoga Caritasa i mons. Ivanom Godinom, predsjednikom Caritasa Varaždinske biskupije. Tom je prigodom posjetio i Caritasov dom za dnevni boravak djece "Dr. Antun Bogdan" u Čakovcu te Caritasovu donacijsku ljekarnu u Varaždinu.

Vlč. Fernando posjetio je tada i Riječku nadbiskupiju te Krčku biskupiju, Marijansko svetište Gospe Trsatske, Bogosloviju u Rijeci, te otok Krk, razgledavši Punat i Vrbnik. Tijekom svoga boravka u Hrvatskoj, vlč. Fernando gostovao je i na HKR-u, a susreo se i s kardinalom Josipom Bozanićem. 

// 17. 05. 2010

Radionice za voditelje, članove i volontere župnih Caritasa u Zagrebačkoj nadbiskupiji

Za voditelje, članove i volontere župnih Caritasa na području Zagrebačke nadbiskupije Hrvatski Caritas organizira radionice:

  1. regrutiranje, trening i supervizija rada volontera
  2. prikupljanje sredstava
  3. pisanje projekata
  4. opservatorij siromaštva i resursa župne zajednice

koje će se održavati četvrtkom i petkom poslijepodne od 16 do 20 sati. Rad  u radionicama s najviše 15 sudionika organiziran je u plenarnom dijelu te u manjim grupama.

Radionice će se održavati u prostorijama Hrvatskog Caritasa, Kaptol 26 u Zagrebu u sljedećim terminima:

  1. 20. i 21. svibanj 2010. (prijava do 18. svibnja)
  2. 27. i 28. svibanj 2010. (prijava do 25. svibnja)
  3. 10. i 11. lipanj 2010. (prijava do 8. lipnja)
  4. 17. i 18. lipanj 2010. (prijava do 15. lipnja)

Prijave za sudjelovanje na radionicama slati Robertu Futaču u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije na rfutac@czn.hr.

// 12. 05. 2010

Haiti: najvažnija je briga o pojedincu

Nakon 10-satnog leta i nekoliko presjedanja stigli smo u Port-au-Prince. Već iz aviona se na zemlji mogu raspoznati plavi, bijeli i crveni šatori i cerade koji odudaraju od sivila razrušenih zgrada i smeća. Potres je promijenio pejzaž grada, pa se iz zraka čini kako je grad prostraniji.

Napuštamo aerodrom i brzo se uključujemo u kaotični promet Port-au-Princea. Kroz ulice pune rupa probijaju se automobili i kamioni svih vrsta neprestano trubeći, a uz cestu putujući trgovci prodaju svoju robu. Usprkos potresu i strašnim ljudskim i materijalnim žrtvama, život jednostavno teče dalje.

Svugdje, pa i između razrušenih kuća i smeća, su podignuti šatori ili privremena jednostavna skloništa napravljena od cerada. Veliki bageri odvoze otpad kako bi se oslobodio prostor za nove temelje za rekonstrukciju grada koja će tek započeti.  

„Izuzetno je izazovno jer još uvijek, iako se ovdje nalaze neke od najvećih svjetskih humanitarnih organizacija, poput UN-a, pa i vojske SAD-a, ima jako mnogo poteškoća u distribuciji pomoći onima kojima je najpotrebnija“, kaže Mauro Ansaldi, koji već tri mjeseca koordinira Caritasovu pomoć koja iz cijeloga svijeta stiže u Port-au-Prince. „Nažalost, postoje još mnogi, čak i ovdje u glavnome gradu ili u okolici, u spontano nastalim naseljima, koji još uvijek nisu dobili ni šator za sklonište“, nastavlja Mauro.

Problem je vrlo kompleksan jer je i prije potresa Haiti bio jedna od najkorumpiranijih i najsiromašnijih država na svijetu, s više od polovice nepismenog stanovništva. Učinak humanitarne pomoći u tim okolnostima jedva je vidljiv unatoč neprestanim naporima mnogih humanitarnih organizacija, od kojih su neke sa svojim programima pomagale i prije potresa.

„Kad se uzme u obzir složenost situacije u Haitiju, Caritasova pomoć u hrani, šatorima, ceradama, higijenskim potrepštinama, kanistrima za vodu, lijekovima i drugim potrebnim materijalom u vrijednosti 10 milijuna Eura, kojom smo obuhvatili  1,5 milijuna ljudi - samo je kap u moru i brzo će nestati, a o obnovi se još ne može ni razmišljati jer u Port-au-Princu nema prostora, nema građevinskog zemljišta za izgradnju novih kuća i stanova“, pojašnjava Mauro.

Međutim, ni Caritas ni Ansaldi ne odustaju, nego se hvataju ukoštac s ovim izazovom i nastavljaju unatoč trenutnoj bezizglednosti situacije, svjesni kako sve ima smisla ako makar jednoj majci koja svakodnevno dolazi u Caritas da bi ona i njena djeca mogli preživjeti time mogu umanjiti patnju.

Iz Port-au-Princea izvještava Christine Decker, travanj 2010.

// 06. 05. 2010

Crkveni obiteljski savjetovatelji promiču obiteljske vrijednosti u Hrvatskoj

Na radnom sastanku crkvenih obiteljskih savjetovatelja iz Zagreba, Osijeka, Varaždina i Zadra održanom 23. travnja 2010.g. u prostorijama Hrvatskog Caritasa u Zagrebu, savjetovatelji su zajednički razmišljali o problemima hrvatskih obitelji te krizi koja se odrazila i na povećane probleme s kojima se obitelji suočavaju.

Savjetovatelji su osobito istaknuli važnost obiteljskih vrijednosti i podršku koju ona pruža njenim članovima te nužnost ulaganja u zajednicu u cilju preveniranja različitih socijalnih problema. Siromaštvo i socijalna isključenost sastavni su dio problema pojedinaca i obitelji, a Hrvatski Caritas - kao dio aktivnosti obilježavanja Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti - posebnu pažnju pridaje radu savjetovališta.

Crkvena obiteljska savjetovališta pružaju pomoć pojedincima i obiteljima u prevladavanju psiholoških problema, problema u komunikaciji i rješavanju svakodnevnih poteškoća vezanih uz brak i obitelj, skrb o djeci te posebnih životnih poteškoća povezanih sa bolesti, starosti ili invaliditetom.

Naglašena je važnost cjeloživotnog obrazovanja savjetovatelja, a savjetovatelji će promicati rad i aktivnosti savjetovališta na unapređenju kvalitete i kulture predbračnih, bračnih i obiteljskih odnosa u Hrvatskoj.

Održan je i redovni supervizijski susret kao dio trajne podrške crkvenim obiteljskim savjetovateljima. Aktivnosti su dio projekta Hrvatskog Caritasa kojega podupire Zaklada Adris.

// 26. 04. 2010

U akciju Hrvatskog Caritasa prikupljanja pomoći stradalima u potresu u Kini uključila se Vlada RH donacijom 500.000 kuna

Pogledajte fotografije

U akciju prikupljanja pomoći stradalima od potresa u sjeverozapadnoj kineskoj pokrajini Qinghai u blizini Tibeta, pokrenutoj 15. travnja nakon snažnog potresa u kojem je poginulo najmanje 2.000 ljudi, a više je od 12.000 ozlijeđenih, uključila se Vlada RH donacijom 500.000 kuna. Odluku o odobrenju novčane pomoći stradalima u klineskoj provinciji Qinghai Vlada je donijela na sjednici održanoj 22. travnja 2010. 

Hrvatski Caritas zahvaljuje Vladi na spremnosti da podrži i ovu, kao i brojne druge akcije žurne pomoći na međunarodnom planu.

Iz izvještaja lokalnoga Caritasa - Jinde Charities, saznaje se kako preživjelima stiže humanitarna pomoć unatoč vremenskim neprilikama, snijegu, velikoj udaljenosti i nadmorskoj visini koji otežavaju prijevoz. Tri organizacije: Sečuanski Caritas (Jinde Charities), Njemački Caritas i Katolički centar za socijalnu pomoć Xi'ana osobito su usredotočene na skrb o radnicima, doseljenicima smještenima u selu Daizha. Doseljenici, koji i inače žive u iznimno teškim uvjetima, budući nemaju registriran boravak i prijavljeno boravište, ne mogu ostvariti pravo na pomoć.

Hrvatski Caritas poziva sve građane i tvrtke u Hrvatskoj da iskažu solidarnost s postradalima u potresu i svojim novčanim prilozima pomognu unesrećenima.

    U akciju se moguće uključiti:

  • uplatama na ž. r. HC-a kod PBZ-a 2340009 – 1100080340, poziv na broj 15
  • pozivom na telefon 060 9010 (cijena poziva 6,15 kn, PDV uključen)
  • priloge je moguće predati i u župama diljem Hrvatske
  • online uplatama

Prikupljenu će pomoć Hrvatski Caritas putem Njemačkog Caritasa koji surađuje s  lokalnim Caritasom uputiti u potresom pogođeno područje.

Foto: Caritas

// 23. 04. 2010

Unatoč vremenskim neprilikama preživjelima u potresu u Kini stiže humanitarna pomoć

Među preživjelima najteže je doseljenicima koji ne mogu ostvariti pravo na pomoć jer nemaju prijavljeno boravište.

Nakon potresa koji je 14. travnja pogodio provinciju Qinghai u sjeverozapadnoj Kini i u kojem je smrtno stradalo najmanje 2.000 ljudi, a više je od 12.000 ozlijeđenih, preživjelima unatoč vremenskim neprilikama, snijegu, velikoj udaljenosti i nadmorskoj visini koji otežavaju prijevoz - stiže nužna humanitarna pomoć.

Tri organizacije, Sečuanski Caritas (Jinde Charities), Njemački Caritas i Katolički centar za socijalnu pomoć Xi'ana osobito su usredotočene na skrb o radnicima, doseljenicima smještenima u selu Daizha. Doseljenici, koji i inače žive u iznimno teškim uvjetima, budući nemaju registriran boravak i prijavljeno boravište, ne mogu ostvariti pravo na pomoć. Odmah nakon potresa i Caritas iz Tajvana je reagirao i preživjelima uputio humanitarnu pomoć u prekrivačima, zimskoj odjeći i obući.

„Snijeg pada, ceste su skliske, a temperatura je ispod nule što značajno otežava dostavu potrebne pomoći ljudima koji su već iscrpljeni. Unatoč ovim neprilikama pomoć stiže, pa i u najudaljenija mjesta. U selu Daizha živi oko 12.000 radnika, uglavnom doseljenika, a u potresu je poginulo najmanje stotinu. Uvjeti u kojima ovi radnici žive iznimno su loši i većina je kuća u potresu razrušena“, pojašnjava vlč. Paul Han, zamjenik ravnatelja Sečuanskog Caritasa. U Sečuanu je prije dvije godine u potresu smrtno stradalo oko 90.000 ljudi.

„Na potresom pogođenu području trenutno se nalazi tim od osam naših djelatnika – stručnjaka za rad sa žrtvama potresa. Nakon potresa u Sečuanu većina je nas stekla ovo dragocjeno iskustvo. U timu upućenom na teren nalaze se i časne sestre koje su educirane za medicinsku pomoć i psihološko – savjetodavni rad“, nastavlja vlč. Han.

Foto: Caritas

// 22. 04. 2010

Preživjelima u potresu u Kini potrebni hrana, šatori, topla odjeća…

Nakon potresa koji je 15. travnja 2010. pogodio Tibetansku autonomnu prefekturu Yushua u pokrajini Quinghai spasioci izvlače ozlijeđenog čovjeka iz ruševina. Broj mrtvih u ovome rijetko naseljenome i planinskome kraju prema trenutno poznatim podacima iznosi više od 600, a ranjenih je više od 10.000, izvještava novinska agencija Xinhua.

„Naučili smo mnogo nakon potresa u Sečuanu“, kaže zamjenik ravnatelja  Sečuanskoga Caritasa (Jinde Charities) vlč. Paul Han „ i zato smo nakon ovoga potresa bili spremni odmah reagirati.“

Iako su svi iz Sečuanskog Caritasa nadali kako novostečeno znanje neće uskoro koristiti, potres u pokrajini Qinghai koji se dogodio u srijedu 14. travnja promijenio je njihova očekivanja.

„Trenutno tražimo prostor za smještaj iz kojega ćemo pružati pomoć stradalima u pokrajini Qinghai. Budući je većina zgrada porušena u potresu to je pravi izazov. Uputili smo jedan manji tim stručnjaka koji će izvršiti procjenu situacije i istovremeno pružiti primarnu, najosnovniju pomoć“, kaže vlč. Paul, trenutno smješten u pokrajini Hebei. 

Qinghai je slabo naseljeno planinsko područje na sjeverozapadu Kine u blizini Tibeta. Vlč. Paul kaže kako su udaljenost, izoliranost i velika  nadmorska visina toga kraja dodatni izazov za sve koji žele pomoći, a iz istih razloga nije još nije moguće procijeniti razmjer potresa pa bi, strahuje, broj poginulih i ranjenih mogao biti znatno veći. Čim Sečuanski Caritas stekne uvid o broju onih kojima je potrebna pomoć, započet će mobilizirati i koordinirati vjernike za dostavu humanitarne pomoći u Qinghai.

„U tom je kraju uvijek hladno, a temperature su noću uglavnom ispod nule. Preživjeli spavaju vani, na otvorenome, zato je iznimno važno da im što žurnije dostavimo hranu, šatore, vodu, medicinske potrepštine i toplu odjeću“ nastavlja vlč. Paul.

„Nakon potresa Caritasi iz zemalja cijeloga svijeta nas nazivaju raspitujući se za situaciju, zbog čega smo zahvalni jer u ovakvim situacijama, nakon osiguravanja  osnovnih životnih potreba preživjelima, mnogo pomaže spoznaja da se šira Caritasova mreža angažirala i da nismo sami. No, strahujem kako će kroz duže vrijeme biti potrebna financijska pomoć drugih“, pojašnjava vlč. Paul.

„Nakon potresa u Sečuanu, Caritasova međunarodna mreža pomogla nam je, prije svega podučavajući nas kako reagirati u ovakvim situacijama; naučili smo kako napraviti dobru procjenu nakon katastrofe, kako nadgledati proces spašavanja i pružanja pomoći te kako rad učiniti strukturiranim i efikasnim. To nam je iskustvo bilo dragocjeno“, završava vlč. Paul.

Foto: REUTERS/ Stringer

// 16. 04. 2010

Hrvatski Caritas pokrenuo akciju prikupljanja pomoći stradalima u potresu u Kini

100.000 kn interventnih sredstava za lijekove i skloništa

Hrvatski  je Caritas u četvrtak 15. siječnja 2010. pokrenuo akciju prikupljanja pomoći stradalima od potresa u sjeverozapadnoj kineskoj pokrajini Qinghai u blizini Tibeta. Nakon snažnog potresa, u kojem su, prema prvim procjenama, poginule stotine osoba, desetak je tisuća ranjenih a bojazan je da su mnogi još zatrpani u ruševinama – područje je još teško dostupno zbog odrona koji su blokirali ceste i prekinuli telefonske veze.  

Hrvatski Caritas poziva sve građane i tvrtke u Hrvatskoj da i u ovoj tragičnoj katastrofi koja je pogodila stanovnike Kine iskažu solidarnost s postradalima u potresu i svojim novčanim prilozima pomognu pravodobnoj pomoći. Premda svjesni da i u Hrvatskoj živimo u teškim okolnostima, boreći se s posljedicama krize, vjerujemo da je važno da poruka sućuti, utjehe, djelatne pomoći i ohrabrenja i iz naše domovine stigne unesrećenim ljudima u Kini.

    U akciju se moguće uključiti:

  • uplatama na ž. r. HC-a kod PBZ-a 2340009 – 1100080340, poziv na broj 15
  • pozivom na telefon 060 9010 (cijena poziva 6,15 kn, PDV uključen)
  • priloge je moguće predati i u župama diljem Hrvatske
  • online uplatama

Hrvatski će Caritas iz Interventnog fonda poslati 100.000 kn za potrebe žurne medicinske pomoći i privremenih skloništa za stradale.

Pomoć prikupljenu u Hrvatskoj putem mreže Caritasa Internationalis – koja obuhvaća nacionalne Caritase iz 162 zemlje te osigurava logističku i operativnu podršku u pružanju pomoći i obnovi – Hrvatski će Caritas poslati u potresom pogođeno područje, gdje se već nalazi ekipa Njemačkoga Caritasa koja djeluje u suradnji s lokalnom organizacijom Jinde Charities.

Kao i u brojnim drugim akcijama žurne pomoći na međunarodnom planu Hrvatski se Caritas obratio i Vladi RH za novčanu pomoć postradalima.

// 15. 04. 2010

Haiti - tri mjeseca nakon potresa

Tri mjeseca nakon katastrofalnog potresa u Haitiju u kojem je smrtno stradalo 230.000 ljudi, infrastruktura zemlje potpuno uništena, a tri milijuna stanovnika ostalo bez doma - vidljiv je napredak!

Caritasova je pomoć stigla do više od milijun i pol pogođenih potresom. Caritasi iz više od 60 država svijeta uputili su Haitiju pomoć za nabavku hrane i pitke vode, izgradnju skloništa za ljude koji su ostali bez svojih domova, izgradnju skloništa u kojima se djeca mogu igrati i učiti, zdravstveno osiguranje te za psihološko – savjetodavni rad sa stradalima od PTSP-a.

Ti su Caritasi već do sada Haitiju uputili više od 14 milijuna USD (10 milijuna eura) pomoći, a kako bi „stala na svoje noge“ ovoj siromašnoj zemlji namjeravaju pomagati još najmanje 5 godina.

Caritas svakodnevno osigurava hranu za milijun i pol stanovnika Haitija, pitku vodu za četiri privremena kampa u kojima k tome skrbi za izgradnju i održavanje sanitarnih čvorova, higijenske pakete i pročišćavanje voda. Pored toga, Caritas je osigurao šatore za više od 100.000 smještenih u privremenim kampovima.

U okviru Caritasova programa 'Rad za gotovinu' već se do sada zaposlilo 2000 Haićana. Zapošljavanje domaćeg stanovništva, primjerice u okviru ovoga programa, sredstvo je „ulijevanja“ gotovine u domaće, i prije potresa, gotovo nepostojeće gospodarstvo. Također, do sada je u neki oblik Caritasove zdravstvene pomoći uključeno najmanje 350.000 ljudi. Ti su zdravstveni programi raznoliki; primarna medicinska skrb u bolnicama i ambulantama, kirurški zahvati, savjetodavna pomoć stradalima od PTSP-a, podjela lijekova te javna kampanja kojom se u cilju prevencije bolesti i zaraza stanovništvo potiče na pranje ruku. Jedan je takav pothvat uključio i Jerrya Rosemberta, umjetnika koji je grafitima s tom porukom oslikao javne prostore.

Caritas je organizirao i dva sajma na kojima su poljoprivrednici mogli besplatno dobiti sjemenje i gnojivo. Rad s poljoprivrednicima važan je jer se, poticanjem poljoprivredne proizvodnje, obrade zemlje i sadnjom voćaka nastoji spriječiti odronjavanje zemlje.

U cilju normaliziranja života za više od 2000 djece, smještene u privremenim kampovima, Caritasovi su djelatnici omogućili savjetodavni rad, a započeo je i program spajanja obitelji, u kojem se djeci, odvojenoj od obitelji nakon potresa, pokušavaju pronaći roditelji. Osim toga je Caritas, kako bi se život djece što prije vratio u normalne tokove, osigurao povratak djece u školu i nastavak školovanja pokrenuvši „škole - šatore“ za koje je osigurao potreban školski materijal i pribor.

Foto: CARITAS / Mathilde Magnier, Caritas Internationalis.

// 14. 04. 2010

Na Haitiju velik broj izbjeglica

Nakon potresa više je od 600.000 stanovnika napustilo Port-au-Prince, glavni grad Haitija, u potrazi za skloništem i hranom. 160.000 ljudi prešlo je granicu i izbjeglo u Dominikansku Republiku. Velik broj izbjeglica postaje sve veći problem za krajeve u koje su se doselili.

Iako nema prenapučenih privremenih kampova kao u Port-au-Princeu, u malom obalnom gradiću Jérémie na jugu Haitija situacija je osobito teška, a i domaće je stanovništvo zabrinuto. Cijena hrane, osobito šećera i riže značajno je porasla, udvostručena je nakon potresa.

„U ovoj kući sa samo dvije sobe već dva mjeseca živi nas dvanaestoro. Ne znam koliko dugo supruga i ja možemo hraniti sve nas“, kaže Willine Janvier, otac četvero djece. Nakon potresa njegova starija djeca, koja su živjela u Port-au-Princeu, počela su se vraćati roditeljima. “Međutim, nijedno od njih ne može ovdje pronaći zaposlenje, pa suprug i ja, koji jedini privređujemo, ne zarađujemo dovoljno za sve nas“, objašnjava njegova supruga, koja izgleda zabrinuto i umorno.
„A nas je u kući osamnaest, uz moju djecu, tu su sinovi i snahe koji su došli iz Port-au-Princea sa svojih sedmero djece“, kaže Georgette Benoit. „Kako bi svi stali, morali smo iz kuće izbaciti sav namještaj, a za one koji nisu stali u kuću razapeli smo nekoliko cerada, pa spavaju vani. Ja sam trgovkinja, a suprug je poljoprivrednik. Naše plaće nisu dovoljne za uzdržavanje ovako velike obitelji“, žali se Georgette.  

Na šire područje na jugu otoka, u okolicu gradića Jérémie nakon potresa doselilo se oko 120.000 ljudi. Mnogi su od njih porijeklom iz ovih krajeva pa se moglo i očekivati kako će tu potražiti sklonište. Njihove obitelji spremno su ih primile, ali situacija postaje sve složenija. I preporuka lokalnih vlasti i nevladinih udruga glasila je kako je nabolje da se svi koji mogu smjeste u obitelji ili udomitelja u cilju očuvanja minimalnih životnih standarda.

Budući je cijena hrane gotovo udvostručena, ljudi se hrane onime što zemlja daje, pa im ne preostaje ništa za prodaju. Trgovina na malo ovdje je glavna djelatnost. Pored toga, ove je godine jug otoka pogođen i sušom.

„S ovakvim cijenama ne mogu kupiti istu količinu hrane kao prije, a broj onih koje moram nahraniti porastao je, pa jedva sastavljamo kraj s krajem“, kaže trgovac Pierrot Joassaint, čija se obitelj trenutno sastoji od 25 člana. „Premalo je humanitarne pomoći stiglo u ove krajeve, pa se osjećamo kao da smo zaboravljeni. Za sada je jedino Caritas dijelio hranu: ulje, rižu, šećer i kukuruz za više od 800 obitelji“, kaže vlč. Saint-Alphonse, predsjednik Caritasa Jérémiea.

“Pored toga teško je pronaći makar kakav posao, a ne želim zauvijek ostati na teret svoje obitelji. Morat ću se brzo vratiti u Port-au-Prince”, objašnjava građevinar Lionel Roge, koji je privremenu kućicu koju je nakon potresa sagradio u naselju Champ de Mars u Port-au-Princeu, ostavio kako bi se pridružio obitelji svoje supruge na jugu zemlje.

Zbog ovih će se poteškoća mnogi koji su se nakon potresa doselili na jug zemlje vratiti u glavni grad iako međunarodne agencije i Vlada Haitija savjetuju kako je nužno da se u njemu, osobito u prenapučenim kampovima, smanji broj ljudi.

Iz Port-au-Princeu izvještava Mathilda Magnier. Foto: Mathilde Magnier/Caritas.

// 07. 04. 2010

Djeca IV. osnovne škole iz Varaždina sakupljala
pomoć za djecu Haitija

Pogledajte fotografije

Učenici i učenice od četvrtog do šestog razreda IV. osnovne škole iz Varaždina u četvrtak 30. ožujka 2010. organizirali su humanitarnu akciju - prodaju prigodnih uskrsnih ukrasa od tijesta i kolača u cilju prikupljanja pomoći za Haiti.

Pod vodstvom učiteljica Sofije Fruk, Silvije Hrnčić i Dijane Gašparac te tajnice škole Ivke Hrg, u okviru projekta „Za djecu Haitija“ dva su tjedna ovi razredi izrađivali ukrase od slanoga tijesta i pekli kolače, a od prodaje je ukupno prikupljeno 1600 kuna, koje će biti uplaćene na žiro račun Hrvatskoga Caritasa za pomoć djeci Haitija.

Hrvatski Caritas zahvaljuje učiteljicama i ravnateljici Jasmini Dvorski na entuzijazmu, a učenicima IV. OŠ iz Varaždina na solidarnosti iskazanoj za postradale vršnjake s Haitija.

// 01. 04. 2010

Caritasovi programi za Haićane „Gotovina za rad“
i „Hrana za rad“

Većina Haićana preživjelih u potresu, u kojemu je 225.000 ljudi smrtno stradalo, ostala je bez posla. Dva mjeseca nakon potresa pronaći posao jedan je od najakutnijih problema Haićana. Jedan od najvažnijih izvora prihoda u zemlji u kojoj je nezaposlenost i prije potresa bila 70% Caritasovi su programi „Gotovina za rad“ (cash for work) i „Hrana za rad“ (food for work) kojima se stotinama Haićana omogućava privremeno zapošljavanje.


„Kvalificirana sam medicinska sestra i čini se paradoksalno da u zemlji u kojoj je tolikim ljudima potrebna medicinska pomoć trenutno ne mogu pronaći zaposlenje“, objašnjava 37-godišnja Belonise Edouar, majka troje djece. „Poslala sam više desetaka molbi, ali nema odgovora. Jedina nada trenutno mi je program „Gotovina za rad“, dodaje Belonise, koja se prijavila za rad u Caritasovu programu započetom krajem siječnja. Belonise pomaže pri podjeli hrane u naselju Pétionville.

I 45-godišnji Jean-Pierre Bouves u sličnoj je situaciji. „Kao odvjetnik godinama sam radio u svojoj struci, ali sada ne mogu pronaći posao. Potres je odnio sve što sam imao“, kaže Bouves, koji trenutno u okviru programa „Gotovina za rad“, vodi tim za sigurnost i zaštitu pri raspodjeli hrane u Pétionvilleu.

“Iako zarađujem manje od 200 gourdea na dan (manje od  5 USD), „Gotovina za rad“ trenutno mi je jedina mogućnost da zaradim makar nešto, jer je i ovo bolje nego ništa. Ali još je važnije biti angažiran oko nečega“, objašnjava Jean-Pierre, gledajući u mnoštvo onih koji nisu imali sreće kao on, te dane provode u čekanju. „Uz plaću  dobijemo i obrok“, nadodaje 22-godišnji Marlon Seriphia, koji pomaže pri istovaru kamiona.

Caritasovim programima pokrenutima krajem siječnja Haićani za pomoć pri izgradnji privremenih skloništa pri bolnicama, prilikom raspodjele hrane, prilikom utovara ili istovara robe s kamiona u Caritasovim skladištima dobivaju plaću. Plaću, tj. gotovinu, dobivaju i za pomoć u otkopavanju ruševina, premještanju ljudi iz privremenih skloništa na nove lokacije, pročišćavanju vode i odvoda, iskopavanju septičkih jama u naseljima i za druge slične poslove. Svaki zaposlenik prima 180 gourdea na dan, što iznosi oko 4,5 USD. Svatko ima mogućnost rada samo dva tjedna, kako bi što više Haićana došlo do, makar i malih, financijskih sredstva jer drugi izvori financiranja u zemlji jednostavno ne postoje. 

Za Duncana program „Gotovina za rad“ znatno je više od novca koji je zaradio: „Drago mi je što sam imao priliku priključiti se programu u okviru kojega sam pomogao izgraditi sanitarni čvor i tako pridonio poboljšanju životnih uvjeta u kampu“, kaže 19-godišnji student, koji je zajedno s prijateljem Davidom u kamp Acra stigao nekoliko tjedana nakon potresa, gdje je pomažući Caritasovom timu za sanaciju proveo dva tjedna.

U sklopu ovih programa do početka ožujka zaposleno je više od 70.000 Haićana, a cilj UNDP-a je do kraja 2010. obuhvatiti više od 400.000 ljudi, čime će indirektno pomoć primiti dva milijuna Haićana.

// 01. 04. 2010

Nakon potresa u Čileu u mjesec dana Caritasova pomoć
stigla u 200.000 obitelji

Mjesec dana nakon snažnog potresa koji je 27. veljače gotovo potpuno razorio grad Concepción u Čileu, a plimni val dodatno razorio priobalje Čilea i pogodio dva milijuna ljudi, Caritasova pomoć stigla je u 200.000 obitelji.

Unatoč činjenici da je polovica crkava u Čileu oštećena potresom i plimnim valom župni su caritasi uspješno distribuirali pomoć: hranu, krevete, odjeću, lijekove i ostalo nužno za privremeni smještaj. No, osim žurne pomoći, pokrenute su i brojne inicijative, poput „Karavane humora“, koja ima cilj pomoći žrtvama potresa i plimnog vala, a ponajviše traumatiziranoj djeci.

„Ovo je hrabar, marljiv i pošten narod koji se izdiže iznad vlastite tuge“, kazao je vlč  Rodrigo Tupper, predsjednik Caritasa Santiago za vrijeme svoje posjete pogođenim selima.
„Ljudima treba pomoći da bi se ponovo mogli smijati, pa s tim ciljem podržavamo projekt „Karavana humora“. Ovo je samo jedan od načina kojima nastojimo očuvati dostojanstvo ljudi koji su pretrpjeli mnogo više od materijalnih gubitaka“, pojašnjava Manuel Camilo Vial, biskup Temucoa.

I Caritas Argentina sličnim inicijativama nastoji pomoći ljudima u Čileu da ne klonu duhom. Caritas Argentina 29. ožujka organizirao je u Buenos Airesu humanitarnu nogometnu utakmicu „Svi za Čile“ u kojoj su igrale i neke od najpoznatijih nogometnih zvijezda, među kojima i kapetan čileanske reprezentacije Iván Zamoran.

Ulaznice za utakmicu plaćale su se brašnom, rižom, šećerom, mlijekom u prahu ili novčanim prilozima. Utakmicu je prenosila i državna televizija, a prikupljena pomoć uputit će se u selo Villa Prat s 2500 stanovnika, jedno od najteže stradalih u potresu.

// 01. 04. 2010

Kiše onemogućavaju distribuciju pomoći u kampovima
u Port-au-Princeu

Prve obilne kiše u ožujku poplavile su ceste, kuće i mnoga privremena, uglavnom šatorska, naselja u Port-au-Princeu i njegovoj okolici. U šatorskom naselju Pétionville - a radi se o velikom terenu na kojem se nakon potresa u šatorima ili sličnim skloništima smjestilo oko 40.000 ljudi - situacija je dramatična.

Velike kiše uobičajene su za Haiti u kišnoj sezoni, no kamp nije adekvatan, pa je kiša, koja je padala cijelu noć, poplavila kamp i vanjske sanitarne čvorove, a nekoliko se skloništa pod teretom vode jednostavno urušilo. Vlaga u zraku, vrućina i smrad sanitarnih čvorova čiji se sadržaj izlio nepodnošljivi su, pa većina smještenih u ovom i sličnim naseljima razmišlja kako pronaći bolji smještaj.

Glavna cesta koja prolazi kroz Pétionville zbog blata i vozila koja se teško probijaju gotovo je zakrčena. Odjeća i otpad zajedno leže u vodi, a svinje i psi slobodno lutaju naokolo. Upravo je zato Pétionville dobio prioritet za premještaj, a Haićanska je Vlada odredila pet alternativnih lokacija, i u sljedećih nekoliko tjedana započet će i premještaj ljudi.

“Blato….Gdje god se okrenem - blato!“ kaže Guylaine čije su noge prekrivene blatom jer je kiša omekšala tlo. Starica gotovo izgubljeno gleda u ostatak svoga nova „doma“, a radi se o skloništu za nešto stare odjeće koje prekriva plahta. Sada i ono malo stvari koje su ostale sačuvane nakon potresa leži na tlu u lokvi vode.  

„Nemoguće je nastaviti s podjelom hrane jer tačke ne mogu proći zbog blata“, kaže Marie Mackenzie, voditeljica kampa. „Zbog tolike količine vode morali smo tražiti nove lokacije za distribuciju hrane zaštićene od poplava. Sve zalihe koje smo imali – propale su! Imali smo dosta kukuruza i graška, koji su sada pod vodom pa će istrunuti. Bojim se da će se nakon nekoliko ovakvih oluja kamp pretvoriti u močvaru“, kaže Marie.

Pokazuje smočene vreće na zemlji rasute na pragu njena skloništa. Iako se ljudi u naselju pokušavaju pripremiti za sljedeće kiše iskopavajući rovove golim rukama kako kiša ne bi ulazila u skloništa, nema velike koristi od toga jer zemlja jednostavno ne može upiti toliku količinu vode.

// 31. 03. 2010

Hrvatski Caritas na sajmu "Proizvodi hrvatskog sela"
predstavio kampanju "Nula siromaštva"

Pogledajte fotografije

Na ovogodišnjem sajmu PROIZVODI HRVATSKOG SELA, devetom po redu, koji se od 26. do 28. ožujka 2010. održava u Boćarskom domu Zrinjevac u Zagrebu, sudjelovat će i Hrvatski Caritas predstavljajući kampanju „Nula siromaštva“, rečeno je na konferenciji za novinare održanoj u četvrtak 25. ožujka 2010. u prostorima Zagrebačke gradske uprave.

Na konferenciji su se novinarima obratili predstavnici suorganizatora sajma g. Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, g. Milan Tuk, pročelnik Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo, dr. sc. Damir Kovačić direktor „Agrarnog savjetovanja“, te Ivan Milovčić, ravnatelj Hrvatskog Caritasa.

U okviru Sajma Hrvatski Caritas predstavit će kampanju „Nula siromaštva“ (Zero Poverty), koju zajedno s Caritasima europskih zemalja provodi tijekom 2010. - Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Osnovna ideja Caritasa Europe jest da se potaknu sve europske vlade na suočavanje s uzrocima siromaštva. Caritas Europe pokrenuo je i inicijativu potpisivanja peticije „Nula siromaštva“ s ciljem da se prikupi milijun potpisa kako bi njene ciljeve predstavio relevantnim europskim institucijama. Potpisnici peticije zalažu se za: ukidanje dječjeg siromaštva u Europi, osiguranje minimalne razine socijalne zaštite svakomu, povećanje socijalnih i zdravstvenih usluga te  osiguranje pristojnih poslova za sve.

„Djelatnici i volonteri Hrvatskog Caritasa i Caritasa Zagrebačke nadbiskupije posjetitelje će sajma poticati na potpisivanje Peticije „Nula siromaštva“, pojasnio je Milovčić. „Kampanjom Nula siromaštva osmišljavamo različite projekte tijekom 2010. - Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti kojima je cilj potaknuti socijalnu osjetljivost građana za ljude u potrebi i socijalno isključene te im pružiti konkretnu pomoć. U suradnji s gradom Zagrebom koji je predvodnik modernih socijalnih ideja i naš partner jer otvara prostor za inicijative u području gospodarstva, odgoja djece i mladih, socijalne skrbi i zaštite obitelji želimo mijenjati „lice“ siromaštva u Zagrebu i Hrvatskoj“, nastavio je Milovčić.

Na svečanosti otvaranja u petak 26. ožujka u 12 sati zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i dr.sc. Damir Kovačić iz „Agrarnog savjetovanja“ darovat će Hrvatskom Caritasu proizvode sa sajma u vrijednosti od 10.000 kuna, a proizvođače, izlagače na Sajmu poticat će da i sami daruju svoje proizvode.

„Sajam PROIZVODI HRVATSKOG SELA, prema broju izlagača i ostvarenim rezultatima jedan je od najznačajnijih seljačkih sajmova u Hrvatskoj. Ove godine na Sajmu izlaže rekordnih 370 izlagača iz svih krajeva Hrvatske. Izlagači su mali obrtnici i proizvođači te seljačka gospodarstva. Slične sajmove nalazimo u većem broju europskih zemalja, no gotovo niti jedan nema ovako veliki broj izlagača. Do sada je na Sajmu izlagalo ukupno oko tisuću i pol proizvođača, a posjetilo ga više od trideset tisuća potrošača“, rekao je Milan Tuk, pročelnik Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo.

„Sajam je posebno atraktivan posjetiteljima jer pored tradicionalnih prodajnih izložbi hrane, pića, rukotvorina i suvenira, organiziramo i IV. izložbu hrvatskih pasmina domaćih životinja „II Bambino kup“ te ocjenjivanje hrvatskih tradicijskih proizvoda. A za sladokusce, vjerujemo, bit će atraktivno i pripremanje tradicionalnih hrvatskih jela. Proizvodi koji će se prodavati na Sajmu osobito su traženi, jer se, iako visoke kvalitete uz odgovarajuću cijenu, uglavnom ne mogu pronaći na policama trgovačkih lanaca“, izjavio je Kovačić iz „Agrarnog poslovanja“.

„U želji da se ne zaboravi kultura i tradicija hrvatskog sela, sajmom promoviramo proizvode hrvatskog sela, a potrošačima istovremeno omogućujemo da kvalitetne proizvode pronađu na jednom mjestu. Zadovoljni smo što ćemo veliku posjećenost ovako uspješnog Sajma „iskoristiti“ kako bi Hrvatski Caritas posjetitelje upoznao s ciljevima kampanje „Nula siromaštva“ koju Caritasova mreža provodi u velikom broju europskih zemalja. I Grad Zagreb želi se pridružiti ostvarenju pravedne, socijalne i sretne zemlje za sve njene građane“, izjavio je zagrebački gradonačelnik.

// 19. 03. 2010

U subotu 20. ožujka na Križnom putu za mlade u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji u Hrvatskoj predstavljena kampanja "Nula siromaštva"

Pogledajte fotografije

Senzibiliziranje mladih za 2010. – Europsku godinu borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti

IU subotu 20. ožujka 2010. na Petom križnom putu za mlade koji se organizirao u okolici Đakova, sjedištu Đakovačko–osječke nadbiskupije u Hrvatskoj, Caritasove nadbiskupije predstavljena je kampanju "Nula siromaštva".

U povodu 2010. - Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, mladi koji su sudjelovali u križnom putu pobliže su se informirali o ciljevima kampanje "Nula siromaštva"; izbaci ovo: te kako senzibilizirati javnost, potaknuti institucije i pojedince na zauzetu borbu protiv siromaštva u Hrvatskoj i u cijeloj Europi.

Na Križnom putu sudjelovalo je oko 2200 mladih koji su prohodali u molitvi 28 km - udaljenost između mjesta Lipovac i Otok. Svi prisutni su bili pozvani i na potpisivanje peticije "Nula siromaštva

Osim toga, sudionici križnog puta dobili su i naljepnice za štap - simbol križnog puta jer pomaže u hodu - sa oznakom "Nula siromaštva", a nosili su i bedževe s istim natpisom.

// 19. 03. 2010

Uz Svjetski dan socijalnog rada u Zagrebu i Zadru potpisivanje peticije „Nula siromaštva“

Pogledajte fotografije

Hrvatski Caritas i Caritas Zagrebačke nadbiskupije (CZN) pridružit će se obilježavanju Svjetskog dana socijalnog rada., koji se ove godine provodi uz slogan „Učinimo ljudska prava stvarnima“.

Tim će povodom na Cvjetnom trgu u Zagrebu u utorak 16. ožujka od 10 do 15 sati socijalni radnici predstaviti vlastiti rad u različitim sektorima socijalne skrbi, lokalne uprave i organizacija civilnog društva, a djelatnici CZN-a poticat će građane grada Zagreba na potpisivanje peticije „Nula siromaštva“. Peticija je dostupna i putem Interneta na www.caritas.hr i www.zeropoverty.org

Istovremeno, i Caritas Zadarske nadbiskupijeu suradnji s Udrugom socijalnih radnika Zadra u utorak 16. ožujka organizira potpisivanje peticije „Nula siromaštva“ na Narodnom trgu u Zadru, gdje će se prigodno prodavati i rukotvorine Caritasovih volontera.

Ovogodišnje obilježavanje „Svjetskog dana socijalnog rada“ organizirano je u suradnji  Udruga socijalnih radnika grada Zagreba, Zagrebačke županije i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Svrha je promocija i zaštita prava pojedinaca, obitelji i zajednica, posebno u područjima u kojima su građanska, politička, ekonomska, kulturna i socijalna prava ugrožena ili zanemarena.

Caritasova se mreža u Hrvatskoj, kao i mreža Caritasa iz 25 europskih zemalja, uključila u kampanju Caritasa Europe „Nula siromaštva“ (Zero poverty), kojom se osmišljavaju brojni projekti tijekom 2010. - Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Osnovna ideja jest da se potaknu sve europske vlade na suočavanje s uzrocima siromaštva.

U okviru kampanje caritasova mreža u europskim zemljama potiče građane u svojim zemljama na potpisivanje peticije „Nula siromaštva“. Hrvatski Caritas potpisivanjem peticije „Nula siromaštva” poziva sve - posebice one koji sudjeluju u donošenju odluka na svim razinama društvenog života - da doprinesu prikupljanju milijun potpisa kako bi ju Caritas Europe predstavio relevantnim europskim institucijama. Hrvatski Caritas i brojnim projektima, programima i akcijama želi potaknuti socijalnu osjetljivost građana u Hrvatskoj za ljude u potrebi i socijalno isključene te pružiti konkretnu pomoć putem mreže biskupijskih i župnih caritasa.

// 15. 03. 2010

3.000 obitelji pronaći će novi dom u Caritasovim kućicama

Iloca je prelijepo malo selo udaljeno oko 100 kilometara od Talca, glavnoga grada regije Maule u Čileu. Ljeti ovdje osobito rado navraćaju turisti. Plave, crvene i žute kuće sagrađene su na stupovima i prostiru se do obala Tihog ocena, gdje se rijeka ulijeva u more. Selo je od Tihog oceana zaštićeno pješčanim nasipima. Međutim, u subotu  27. veljače sve se promijenilo.

„Odmah smo znali da se moramo skloniti na neko povišeno mjesto“, kaže Mavet Rivera, koja je nedaleko plaže imala malu ribarnicu. Svoja je tri sina ugurala u automobil, popela se na brdo, a onda je stiglo more. “Iako su nas putem radija uvjeravali da neće biti plimnog vala, svojim sam očima gledala kako se more diže, a zatim su tri vala odnijela cijelo selo u more“, kaže ona.

Val koji je stigao sa strane odnio je njenu kuću, koja je poput drugih kuća u selu bila na stupovima, a potom srušio i ribarnicu. Danas više nema ni rijeke koja se pored sela ulijevala u more. Nestala je kao što su nestali  i pješčani nasipi na kojima su turisti ležali na suncu. Tihi se ocean snažno okomio na selo i obalu.

Mavet stoji pored mjesta gdje je prije bila njena kuća i gleda u ocean. Pored nje je mali hladnjak, koji je izvukla iz blata i očistila, ali ne radi. Našla je i svoj gramofon, koji također ne radi. Našla je i sliku dva konja za koju kaže: „Nekad je ukrašavala moj dom i zato će ponovno visjeti na zidu u mojoj novoj kući.“

Caritas trenutno procjenjuje štetu na području Maulea, popisujući moguće primatelje – one kojima je more odnijelo sve, a takvih je nažalost jako mnogo.

„Usredotočeni smo na područja kao što su ova uz obalu u kojima je većina sela stradala. Do sada još nitko nije došao posjetiti ove krajeve da bi se dobio uvid u stanje“, kaže Jorge Brito, izvršni direktor Caritasa Maulea.

Šatori su, kao privremeni smještaj, nepogodni za ovu klimu, pa Caritas namjerava sagraditi čvršće nastambe, nekoliko tisuća kuća poput ove na slici, ovisno o potrebama. Ove drvene kuće moguće je izgraditi za samo nekoliko sati. Radove će obavljati volonteri.

„Ovakve drvene kuće već su se koristile u Talci 1985. godine kada je potres pogodio ovo područje. U njima još i danas žive neke obitelji. Cijena jedne kuće je 3.500 USD. Grade se na stupovima kako ih kiše ne bi oštetile. Kuća se sastoji od jedne dnevne i dvije spavaće sobe. Limeni krov i dobra izolacija pružaju zaštitu od niskih temperatura zimi. Dodatna je prednost što se, u potrebi, kuće mogu proširiti s još dvije spavaće sobe. A svaka kuća ima i malu terasu. Ovi su detalji važni kako bi se ljudima olakšalo prilagođavanje novim okolnostima. Ali, nove se kuće neće graditi tako blizu mora, nego na uzvisinama, dale od smrtonosnog mora“, napominje Jorge.

Iz Čilea izvještava Andreas Lexer, Caritas Internationalis.

// 11. 03. 2010

U Maule, najviše pogođeno područje Čilea, stiže pomoć

Pogledajte fotografije

Maule je jedno od najsiromašnijih područja u Čileu. Ovdje živi oko milijun stanovnika, a više od 20% je siromašno. Maule je ujedno i među najviše stradalim područjima u Čileu. Većina je kuća, zbog siromaštva, umjesto od drva ili cigle, građena od jeftinog materijala i stoga nisu izdržale potres snage 8,8 po Richteru. Nažalost, u potresu su stradale i brojne kuće koje su predstavljale povijesnu jezgru Talca, glavnoga grada ove regije.

Mnoga su sela, ali i veća mjesta u potpunosti razrušena, nestala su. Jako je razoren i grad Constitución sa 30.000 stanovnika, inače turističko odredište, kojemu su nakon potresa dodatnu štetu nanijela tri velika plimna vala, koji su doprli do samog središta grada.

Među stradalima je bilo onih koji nisu znali da je nakon potresa, osobito snažnoga kao što je bio ovaj, najbolje pobjeći na što je moguće više područje. U blizini obale čak su neki turisti kampirali čekajući slijedeće jutro kada se trebao proslaviti Dan grada. Valovi su ih odnijeli. Većinu još nisu pronašli, niti se točno zna koliko ih je bilo.

„Probudio nas je potres. Znali smo da moramo odmah pobjeći“, kaže Jasmin Salas dok istovremeno izvlači ruž iz blata, visokog pola metra, koje prekriva pod u njenoj spavaćoj sobi u kućici u blizini plaže.

„Na ovom je području poginulo više od 400 ljudi, više nego u bilo kojem drugom kraju Čilea. Procjenjuje se kako je razrušeno oko 20.000 kuća, ali postoji opravdana bojazan da bi brojka mogla narasti i do 30.000 “, kaže Jorge Brito, izvršni direktor Caritasa. „Osim toga, više od 150.000 kuća oštećeno je do te mjere da se u njima više neće moći živjeti, baš kao što je i Caritasova zgrada u Talci. Sve će se morati srušiti“, nastavlja Jorge.

Ispred Caritasovog ureda mladi volonteri pomažu kod slaganja plastičnih folija koje će se koristiti kao privremeni pokrivači, umjesto krovova.

„Trenutno je to najtraženiji proizvod. Na početku je najnužnija bila odjeća jer se potres dogodio usred noći i ljudi su izašli na ulice samo u pidžamama ili potpuno goli. Nakon toga bilo je potrebno osigurati hranu. Do sada smo već podijelili između 30.000 i 40.000 paketa hrane koji su stigli iz Santiaga. Sada su najpotrebniji ovi plastični pokrivači za zaštitu šatora i drugih privremenih skloništa od kiše koja se predviđa sljedećega tjedna“, pojašnjava Jorge.

Iz Čilea izvještava Andreas Lexer, Caritas Internationalis

// 11. 03. 2010

Čile pomaže Čileu

Naselje Santa Clara u Talcahuanu, gradu koji je stradao u potresu, a ono što nije stradalo u potresu, oštetili su plimni valovi. Ovih se dana u Čileu mnogo govori  o solidarnosti među njegovim građanima. „U ovim izvanrednim okolnostima građani Čilea pokazali su snažnu osjetljivost za potrebne. Mobilizirali su se i pokušavaju pomoći jedni drugima koliko god je to moguće. To je dragocjena, posebna snaga građana ove zemlje“, kaže Gabriela Gutierrez, izvršna tajnica Caritasa Concepción.

„Čini se kao da građani samo čekaju da ih netko pozove upomoć. Potrebno je svega nekoliko riječi na Facebooku i sljedećeg se dana u našem uredu prijavi na desetine volontera u želji da pomognu. Imali smo brojne situacije kad se prvoga dana pojavilo 50-60 volontera, a već drugoga više od stotinu onih koji žele pomoći“, nastavlja Gabriela.

Među volonterima su i studenti Dario Ferrada te Luis Zamorano, koji su se pridružili Caritasovu timu, pomažući pakirati odjeću i hranu koji će se kasnije distribuirati.
„Ostat ćemo koliko god bude potrebno, odnosno koliko nas Caritas bude trebao“, kaže Luis.

Putujući autocestom iz Santiaga prema jugu Čilea, susreli smo velik broj kamiona, kombija, ali i obične osobne automobile s natpisima “Vamos Chile” i “Chile helps Chile”, napunjene hranom, dekama i higijenskim potrepštinama za ljude na stradalim područjima, pogođenima ne samo potresom, nego i plimnim valovima.

U jednom kombiju sjedi Roberto Pereira, koji je iz Concepcióna krenuo prema oko 500 km udaljenom San Fernandu. Od svojih je prijatelja, susjeda i znanaca sakupio sve što su mu mogli dati, potom svu prikupljenu robu natovario u kombi i krenuo prema jugu. Prvim stradalim obiteljima koje je susreo predao je prikupljenu robu i zaključio: „Nisam znao da je stanje tako loše. Ponovo ću natovariti kombi i opet se vratiti ovamo.“

Potres snage 8,8 prema Richteru koji je 28. veljače pogodio Čile u malom selu Dichato u blizini Concepcióna, omiljenom turističkom mjestu, nije prouzročio veliku štetu. Dichato je više stradao zbog plimnih valova koji su nakon potresa uništili gotovo sve. U samo nekoliko sati pet plimnih valova pogodila su Dichato, ulazeći čak i do petsto metara u kopno.

Victor Chandia stoji pred ruševinama svoje nekada žute kuće, kojoj je voda odnijela prozore, vrata  i dio krova. Zidovi i stubište kuće, zbog mulja koji je plimni val donio, sada su smeđi. Victor pokazuje crnu crtu na fasadi kuće, u visini četiri metra, pojašnjavajući dokle je plimni val došao. Kaže kako je u svojoj spavaćoj sobi pronašao dvije velike ribe, ali je izgubio sve što je imao.

„Najveću štetu prouzročio je tek treći val. I ostale kuće u selu potpuno su srušene ili će se svakoga trena urušiti. Ulice su pune smeća, blata, drveća, svega što je more nanijelo. Kada se ono povuklo, ostalo je smeće. Ljudi koji su ostali bez vlastitih kuća smjestili su se u dvorištima susjeda ili prijatelja čije su kuće na uzvisinama, pa nisu stradale. Pomažemo jedni drugima, razmjenjujemo i posuđujemo sve što nam je potrebno; u ovakvim vremenima jedino što nije stradalo jest – uzajamna skrb“, zaključuje Victor.

// 10. 03. 2010

Mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij i član Komisije HBK za Hrvatski Caritas nazočio Skupštini Gastro Grupe

Mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij i član Komisije HBK za Hrvatski Caritas 8. ožujka 2010. nazočio je skupštini Gastro Grupe zahvalivši pritom članicama ove grupacije za donaciju od 150.000 kuna. Donacija Gastro Grupe, u okviru akcije prikupljanja pomoći za najpotrebnije obitelji u Hrvatskoj „Za 1000 radosti“, usmjerena je za pomoć 25 obitelji u Hrvatskoj.

„U obitelji sa šestero djece samo je otac zaposlen. A njegova plaća, koja je ujedno i jedini prihod u obitelji, još je i opterećena kreditima. Stalne selidbe i podstanarstvo dodatno su financijski iscrpili ovu obitelj koju bi, u skorijoj budućnosti, pod svoj krov mogla primiti rodbina, ali uz uvjet da smogne sredstva za adaptaciju tavanskog prostora. Sredstva iz Vaše donacije bit će usmjerena upravo za tu adaptaciju.“,Tim je riječima mons. Jezerinac opisao samo jednu životnu priču, priču obitelji kojoj će donacija Gastro Grupe olakšati teške životne uvjete.

I preostale obitelji korisnici donacije žive u teškim životnim okolnostima; neke su  ostale bez doma uslijed požara ili poplave ili se radi o obiteljima s jednim ili više teško bolesnih članova, o višečlanim obiteljima s malom djecom te obiteljima koje žive u uvjetimanedostojnim čovjeka.

„S radošću smo dočekali vijest kako je Gastro Grupa prepoznala Hrvatski Caritas kao mogućeg nacionalnog, strateškog partnera te da je ovo samo početak jedne lijepe suradnje te poticaj i drugima na uključenje u slične dobrotvorne akcije“, rekao je biskup Jezerinac prisutnim članovima Gastro Grupe zahvaljujući im što uz značajan gospodarski uspjeh, ne zaboravljaju potrebne potvrđujući time svoju socijalnu osjetljivost.

„Želim Vam da se ne umorite činiti dobro. Neka dragi Bog bude uz Vas u širenju dobrote i, kao što i slogan akcije poručuje, tako i ja prenosim ovu poruku svim darovateljima u Hrvatskoj: NEKA BUDE VIŠE SVJETLA!“, kazao je na kraju mons. Jezerinac.

Potaknut teškom ekonomskom situacijom u zemlji te činjenicom da je 2010. Europska godina borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, Hrvatski je Caritas akciji „Za 1000 radosti“, koja tradicionalno započinje u predbožićno vrijeme, ove godine „produžio“ trajanje na cijelu godinu.

// 09. 03. 2010

Vlada RH podržala akciju pomoći Čileu donacijom
od 500. 000 kuna.

Na sjednici održanoj 4. ožujka 2010. Hrvatska je vlada odobrila 500.000 kuna Hrvatskom Caritasu u svrhu pomoći stradalima od potresa u Čileu.

Iz Caritasa Čile saznajemo kako je s uspostavom komunikacijskih veza na pogođenim područjima slika o oštećenjima od potresa sad malo jasnija. Od ukupno 27 biskupija u Čileu, 8 je pogođeno potresom.

ICaritasov je ured u Concepciónu razrušen, pa njegovi djelatnici trenutno rade u prostoru Biskupije. Nacionalni je Caritasov ured također djelomično oštećen u potresu, ali je i dalje u funkciji. Caritas je do sada u Concepciónu uspostavio tri lokacije za primanje i distribuciju humanitarne pomoći te je podijelio hranu za tisuću ljudi.

Hrana i druga pomoć ne distribuira se samo u Concepciónu nego se kamionima transportira i u grad Talca, koji se nalazi 400 km južnije od glavnoga grada Santiaga. No prijevoz još uvijek predstavlja velik problem jer su ceste razrušene ili znatno oštećene. Usprkos tome, iz glavnoga će grada u Concepción bit upućeni kamioni s 15 tona hrane: obiteljskim paketima koji sadrže mlijeko u prahu, ulje, šećer, sol, čaj, rižu, tunjevinu i osnovne higijenske namirnice.

„Caritasova pomoć stiže iz cijeloga svijeta. Caritas je hitro i učinkovito reagirao, ne pružajući nam samo materijalnu pomoć nego i osiguravajući nužno potrebno psihološko savjetovanje i duhovnu pomoć preživjelima. To ljudima daje nadu“, kazao je glavni tajnik Nacionalnog ureda Caritasa Čile Lorenzo Figueroa León. 

// 05. 03. 2010

Hrvatski Caritas pokrenuo akciju prikupljanja pomoći stradalima od potresa u Čileu

Pogledajte fotografije

Hrvatski Caritas pokrenuo je akciju prikupljanja pomoći u Hrvatskoj za stradale od potresa koji je jačinom 8,8 prema Richterovoj ljestvici pogodio središnji Čile.

U potresu, najvećem zabilježenom od 1960. godine do danas, smrtno je stradalo, prema trenutno poznatim podacima, oko 700 ljudi, no strahuje se kako će taj broj još rasti.

Caritas Internationalis (međunarodna mreža nacionalnih Caritasa, koju čini i Hrvatski Caritas, čiji predstavnici u situacijama žurne pomoći pružaju logističku i operativnu podršku pogođenim zemljama) odmah je uputio u Čile ekipu za kriznu pomoć.

    U akciju se moguće uključiti:

  • uplatama na ž.r. HC-a kod PBZ-a 2340009 – 1100080340, poziv na broj 57
  • online uplatama
  • pozivom na telefon 060 9010 (cijena poziva 6,15 kn, PDV uključen)

Alistair Dutton, direktor za žurnu pomoć u Caritasu Internationalis, uputio se iz Haitija u Čile, zajedno s timom stručnjaka za potrese iz Meksika i Perua.

„Ovo je bio ogroman potres pa se, nažalost, mogu očekivati znatne štete, no trenutno je nemoguće procijeniti njihov stvarni razmjer. Caritasova se mreža mobilizirala i priprema se za veliku akciju spašavanja i pomoći“, izjavio je Dutton.

// 01. 03. 2010

U akciji Hrvatskog Caritasa za pomoć Haitiju do 26. veljače prikupljen0 4,2 milijuna kuna

U akciji Hrvatskog Caritasa prikupljanja pomoći stradalima od potresa u Haitiju do 26. veljače 2010. prikupljena su 4,2 milijuna kuna. Hrvatski je Caritas akciju pokrenuo 13. siječnja, dan nakon razornog potresa, u kojemu je, prema trenutno poznatim podacima, smrtno stradalo najmanje 230.000 ljudi.

Istoga je dana Hrvatski Caritas pokrenuo i akciju prikupljanja pomoći stradalima od poplava u RH, u Lici i dolini Neretve, u kojoj je do danas prikupljeno 390.000 kuna.

Akcija prikupljanja pomoći za stradale od potresa u Haitiju i dalje je otvorena, pa Hrvatski Caritas i nadalje poziva građane i tvrtke u Hrvatskoj na uključenje:

  • uplatama na ž.r. HC-a kod PBZ-a 2340009 – 1100080340,
    za Haiti poziv na broj 10, a za poplave poziv na broj 13
  • online uplatama
  • pozivima na donacijski telefon 060 9010 (cijena poziva 6,15 kn)
  • vjernici priloge mogu predati i u svim župama diljem Hrvatske

Od Caritasa Internationalis (mreža nacionalnih Caritasa čiji djelatnici borave u Haitiju pružajući logističku i operativnu podršku u obnovi) saznajemo kako je Vlada Haitija započela proces hitnog razvlaštenja  privatnog zemljišta u okolici glavnoga grada i pronalaženja novih lokacija za smještaj oko pola miljuna ljudi. Naime, stanovništovo Haitija, Caritas i druge humanitarne agencije stavljeni su pred još jedan velik izazov – početak kišne sezone, koja bi ove godine mogla započeti ranije nego je uobičajeno, potkraj veljače. Caritas i ostale međunarodne humanitarne organizacije surađuju s Vladom i čelnim ljudima regionalne vlasti oko pitanja razmještaja ljudi smještenih u nesigurnim i prenapučenim kampovima na nove lokacije, sigurne od poplava i dovoljno prostrane u odnosu na broj korisnika.

// 26. 02. 2010

Kišni oblaci nad Haitijem

„Život u kampovima s kišom će postati nepodnošljiv!“

Mjesec dana nakon potresa koji je razorio glavni grad Haitija pred Caritasom, ali i drugim humanitarnim agencijama, našao se još jedan velik izazov - kišna sezona. Svakodnevni popodnevni pljuskovi u Port-au-Princeu sve su češći, pa se pretpostavlja da bi kišna sezona ove godine mogla započeti i ranije nego je uobičajeno, već potkraj veljače.

Nakon potresa većina je preživjelih smještena u prenapučene privremene kampove. Najčešće su to obične drvene barake natkrivene plahtama ili plastičnom folijom. Kvalitetniji i trajniji smještaj uz rješenje sanitarnih uvjeta, zbog nailazeće kišne sezone, uistinu predstavlja veliki izazov, ali izaziva i znatnu zabrinutost. U privremenim kampovima u kojima boravi više od 500.000 ljudi, strahuje se, mogle bi se pojaviti zarazne bolesti poput tifusa, salmonele i dijareje. Caritas je do sada u tri grada, Port-au-Princeu, Jacmelu i Léogâneu,već podijelio 11.000 paketa s opremom za privremena skloništa te više od 5.000 šatora.

Osim što na 10 različitih lokacija, tj. kampova skrbe o rješavanju sanitarnih problema, a šest lokacija u Port-au-Princeu opskrbljuju mobilnim spremnicima s vodom, Caritasovi stručnjaci za higijenska pitanja i pročišćavanje vode već su u Champs de Mars, jedan od najvećih kampova, dostavili 400 mobilnih sanitarnih čvorova.

«Veliki kampovi u urbanom dijelu Port-au-Princea, poput Champs de Mars ili Petionville Club, koji su se nakon potresa spontano formirali, neće više biti sigurni kada započnu kiše» kazao je Isaac Boyd, savjetnik za pitanja smještaja u akcijama žurne pomoći američkoga Caritasa (Catholic Relief Services).

„U većini kampova jednostavno nedostaje fizičkog prostora za organiziranje dovoda pitke vode, za kvalitetnije rješavanje sanitarnih uvjeta, ali i rješavanje eventualnih opasnosti od požara. No, i manji kampovi, a ne samo ovi najveći, suočeni su s istim problemima. Bojim se kako će život u kampovima s početkom kišne sezone postati nepodnošljiv“, dodao je Boyd.

U cilju pronalaženja dugoročnih i kvalitetnih rješenja za smještaj iznimno velikog broja ljudi, Caritas i ostale međunarodne humanitarne organizacije surađuju sa čelnim ljudima regionalne vlasti oko pitanja razmještaja, a haićanska je vlada započela proces hitnog razvlaštenja prikladnog privatnog zemljišta u okolici glavnoga grada i pronalaženja novih lokacija koje će istovremeno biti sigurne od poplava i prenapučenosti.

Iz Port-au-Princea izvještava Mathilde Magnier, Caritas Internationalis.

// 25. 02. 2010

Biskup Mrzljak uputio pismo sućuti i podrške predsjedniku Caritasa Portugal

Poštovani predsjedniče Fonseca,
Pozorno pratimo događanja na Vašem otoku Madeira. U svojim molitvama pratimo žrtve pogođene ovom prirodnom katastrofom.

Žao nam je zbog smrti i brojnih ozljeda, a i onih koji su ostali bez svojih domova i sada žive kao beskućnici. Takvima je Caritas sada utjeha, nada i vjera.
Vama, i napose lokalnom Caritasu Funchal, želimo obilje Božjeg blagoslova,

S vama u molitvi,

Mons. Josip Mrzljak
predsjednik Hrvatskog Caritasa, biskup varaždinski

// 24. 02. 2010

Hrvatski Caritas sudjelovao u međunarodnom događaju Pechakucha Night za Haiti u Muzeju suvremene umjetnosti
u Zagrebu

Pogledajte fotografije

U subotu 20. veljače u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti Hrvatski je Caritas sudjelovao u međunarodnom događaju PechaKucha Night.

Ovogodišnji je PechaKucha Night,  globalni događaj koji se odvija simultano u 200 gradova svijeta s početkom u 20 sati po lokalnom vremenu, a u kojem se na jednome mjestu na sažet način predstavljaju kreativni pojedinci i grupe iz raznih područja umjetnosti, kulture i stvaralaštva, imao humanitarni karakter, a cilj je bio prikupiti pomoć za stradale u Haitiju.

Boris Peterlin, voditelj Odjela za pravdu i mir u Hrvatskom Caritasu, u formatu zadanom svakom prezenteru: 20 vizuala u 20 sekundi, u ukupnih 6 minuta i 40 sekundi, predstavio je akciju Hrvatskog Caritasa prikupljanja pomoći stradalima u Haitiju, motovirajući prisutne za uključenje u akciju. U 5. zagrebačkom događaju PechaKucha Night održanom u subotu navečer sudjelovalo je oko 1000 posjetitelja, što je najveća posjećenost od kada je pokrenut u siječnju 2009. godine. Ostali prezenteri bili su Petar Mišković, Ana Hušman, Marko Tadić, Damir Martinović Mrle, Dejan Dragosavac Ruta, Antonija Majača i Ivana Bago, Montažstroj, I-gle, Tomislav Torjanac, Braco Dimitrijević i Valerij Jurešić.

PechaKucha Night Zagreb dio je međunarodne PechaKucha mreže od 277 gradova na svim kontinentima. PechaKucha gradovi diljem svijeta kreirali su 24-satno izdanje PechaKuha Night, koje je krenulo iz Tokija, gdje je PechaKucha Night osnovan kao Udruga, te se nastavilo prema istoku s gradovima koji su se predstavljali jedan po jedan. Prolazeći vremenske zone i kulture, događaj je prikazivanjem  putem interneta nakon 24 sata završio gdje je i krenuo – u Tokiju.

PechaKucha Zagreb team čine Davor Bruketa, Lana Cavar, Tina Fras, Jelena Mihelčić te Silvije Novak.

PechaKucha Night osmislili su arhitekti Astrid Klein i Mark Dytham u Tokiju 2003., a naziv potječe od japanske riječi za čavrljanje. PechaKucha večeri  neprofitnog su karaktera, i funkcioniraju na način da se okupljenoj publici predstavi desetak kreativnih ljudi, neovisno o području djelovanja. Ideja je da pobliže ispričaju što rade i što ih inspirira. Ključ uspješnosti ovakvih prezentacija su pravila koja kazuju da svatko tko se predstavlja na raspolaganju ima točno 20 svojih vizualnih materijala i 20 sekundi za priču o svakoj od njih, odnosno točno 6 minuta i 40 sekundi “slave” prije nego što na red stiže sljedeći. Navedena pravila čine prezentacije sažetima, razinu interesa stalno drže na vrhuncu, a većem se broju ljudi pruža prilika da se predstave u istoj večeri.

Novac prikupljen od ulaznica namijenjem je organizaciji Architecture for Humanity koja se aktivirala u obnavljanju Haitija razorenog potresom. Architecture for Humanity volonterska je i neprofitna organizacija posvećena održivoj gradnji, a djeluje od 1999. Svojim uslugama u arhitekturi i izgradnji pomaže najpotrebnijima, poput obnove krajeva zahvaćenih tsunamijem i uraganom Katrina.

> Download PechaKucha prezentaciju

// 24. 02. 2010

Na poziv Hrvatskog Caritasa zagrebački gradonačelnik Milan Bandić potpisao peticiju “Nula siromaštva”

Pogledajte fotografije

Potpisivanjem peticije „Nula siromaštva” građani Hrvatske pridružuju se socijalno angažiranim građanima Europe

Na poziv Hrvatskog Caritasa u petak 19. veljače 2010. zagrebački gradonačelnik Milan Bandić potpisao je peticiju „Nula siromaštva“. Potpisivanju peticije nazočili su predsjednik Hrvatskog Caritasa (HC) Josip Mrzljak, varaždinski biskup i Ivan Milovčić, ravnatelj HC-a. Potpisivanje peticije upriličeno je uoči „Svjetskog dana socijalne pravde“ koji se obilježava 20. veljače.

Hrvatski Caritas se, uz nacionalne Caritase iz 25 europskih zemalja, uključio u kampanju Caritasa Europe „Nulasiromaštva“ (Zero poverty) kojom se osmišljavaju brojni projekti tijekom 2010. - Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Osnovna ideja Caritasa Europe jest da se potaknu sve europske vlade na suočavanje s uzrocima siromaštva.

U okviru kampanje nacionalni caritasi europskih zemalja potiču građane i građanke u svojim zemljama na potpisivanje peticije „Nula siromaštva“. U tom se smislu Hrvatski Caritas još 27. siječnja obratio najširoj javnosti u Hrvatskoj Otvorenim pismom i peticijom „Nula siromaštva”, pozvavši sve - posebice one koji sudjeluju u donošenju odluka na svim razinama društvenog života - da potpisivanjem Peticije doprinesu prikupljanju milijun potpisa kako bi ju predstavio relevantnim europskim institucijama.

Pored motiviranja građana Hrvatske na potpisivanje Peticije, Hrvatski Caritas različitim projektima, programima i akcijama želi potaknuti socijalnu osjetljivost građana u Hrvatskoj za ljude u potrebi i socijalno isključene te pružiti konkretnu pomoć putem mreže biskupijskih i župnih caritasa.

Biskup Mrzljak, pozivajući sve građane u Hrvatskoj, a i društvo u cjelini na kompleksnije poimanje siromaštva, izjavio je:„Preuzimajući odgovornost za naše siromašne sugrađane, kao i sve one koje iz društva isključujemo jer su drukčiji, mi građani i građanke Hrvatske postat ćemo u 2010. - Europskoj godini borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti - dio velike zajednice građana Europe koji svoje sposobnosti, vrijeme i energiju stavljaju u službu dobra“.

„Vjerujem da ćemo nizom aktivnosti u 2010. u suradnji s gradom Zagrebom kao predvodnikom modernih socijalnih ideja mijenjati „lice“ siromaštva u Zagrebu i Hrvatskoj prema viziji pravedne, socijalne i sretne zemlje za sve njezine građane“, izjavio je Ivan Milovčić prigodom potpisivanja peticije gradonačelnika Bandića.

// 19. 02. 2010

Iz korizmene poruke biskupa Pierre Dumasa, predsjednika Caritasa Haiti

Haiti neće umrijeti, već ponovno ustati!

Iskustvo kroz koje narod Haitija trenutno prolazi, slično je Isusovoj patnji i osamljenosti koju je proživljavao na svojem križnom putu, Kalvariji.

Iako je ovo vrijeme - vrijeme patnje, nastavljamo dalje u nadi kako, nakon patnje i tame Velikoga petka - dolazi svjetlo Isusova uskrsnuća i da ćemo se sresti s njime lice u lice i sami obogaćeni iskustvom uskrsnuća.

Vjerujem da će ovaj napaćeni narod izaći iz trenutne patnje i da ima dovoljno vjere i volje za obnovu vlastite zemlje.

// 19. 02. 2010

U akciji Hrvatskog Caritasa za pomoć stradalima u Haitiju do 16. veljače prikupljen0 3,4 milijuna kuna

Caritas u Haitiju pokrenuo zdravstvenu kampanju

U akciji Hrvatskog Caritasa kojom se prikuplja pomoć stradalima od potresa u Haitiju do 16. veljače 2010. prikupljeno je 3, 4 milijuna kuna.

Hrvatski je Caritas akciju pokrenuo 13. siječnja, dan nakon razornog potresa, u kojemu je, prema dosad poznatim podacima, smrtno stradalo najmanje 230.000 ljudi, otprilike koliko je i 2004. godine bilo žrtava tsunamija u desetak zemalja.

Istoga je dana Hrvatski Caritas pokrenuo i akciju prikupljanja pomoći stradalima od poplava u RH u kojoj je do danas prikupljeno 284.000 kuna.

Hrvatski Caritas i nadalje poziva sve građane i tvrtke u Hrvatskoj da, unatoč krizi i recesiji, iskažu solidarnost. U akcije prikupljanja pomoći za stradale od potresa u Haitiju i poplava u RH moguće se uključiti:

  • uplatama na ž.r. HC-a kod PBZ-a 2340009 – 1100080340,
    za Haiti poziv na broj 10, a za poplave poziv na broj 13
  • online uplatama
  • pozivima na donacijski telefon 060 9010 (cijena poziva 6,15 kn)
  • vjernici priloge mogu predati i u svim župama diljem Hrvatske

Iz izvještaja Caritasa Internationalis (mreža nacionalnih Caritasa iz 162 zemlje koja osigurava logističku i operativnu podršku u pružanju kvalitetne pomoći i obnovi) saznajemo kako je, u suradnji s Ministarstvom zdravstva države Haiti, Caritas pokrenuo zdravstvenu kampanju kako bi se izbjegle zarazne bolesti u gusto naseljenim kampovima u kojima su smješteni preživjeli, te će u kamp Champ de Mars koji se nalazi pored ruševina predsjedničke palače u samom središtu Port-au-Princea dostaviti 400 mobilnih sanitarnih čvorova, a na tri lokacije postavlja infrastrukturu za sanitarne čvorove, septičke jame, tuševe, privremenu kanalizaciju te sudjeluje i u izgradnji vodovoda. 

// 16. 02. 2010

Haiti je blizu srca osječkim umirovljenicima

Umirovljenici za Valentinovo skupljali za pomoć stradalim Haićanima

> pogledajte članak

// 16. 02. 2010

Izgubljena djeca Haitija

Siromaštvo Haitija jedno je od najgorih siromaštava na svijetu.

U Haitiju nije lako biti dijete. Haiti ima najveću smrtnost dojenčadi, djece do pete godine života i rodilja u zapadnoj hemisferi. Glavni uzroci smrti su dijareja, respiratorne bolesti, malarija, tuberkuloza i HIV/AIDS.
U potresu 12. siječnja razrušene su tisuće škola, ali je i prije potresa svega polovica djece pohađala osnovnu školu, a samo je jedno dijete od pedeset završilo srednju školu. Cijena hrane nakon potresa strahovito je narasla, oko 30.000 poduzeća je propalo ili prestalo s radom, pa nezaposlenost, koja je prije potresa iznosila 70-80%, i dalje raste.

U Haitiju čak 2.000 djece godišnje završava kao roblje u Dominikanskoj Republici. Nekada roditelji jednostavno nisu u mogućnosti hraniti svoju djecu, pa ih daju u roblje, no djecu nerijetko otimaju kako bi ih učinili robljem. Za djecu koja se zaposle kao služinčad, koja za izrazito male novce pomaže u kućama, može se reći da su sretna. Mnoga, nažalost, završe kao seksualno roblje. Prema podacima UN-a, barem 1000 djece u Port-au-Princeu preživljava radeći kao dostavljači, špijuni ili čak vojnici. 

Za oporavak Haitija bit će potrebno mnogo vremena - možda čak i nekoliko generacija. Najviše vremena bit će potrebno da se oporave najsiromašniji među njima, poput Diega iz ove priče. Poput druge djece koja su, iako nevina, suočena s okrutnošću svijeta.

Diego Jean mali je čovjek od 12 godina. Gleda nas svojim velikim crnim očima, čini se, s dozom straha ili stida. Pogled mu nerijetko bježi. Izgleda kao dijete koje je u svojem kratkom životu previše vidjelo. Svoju je obitelj napustio kada mu je bilo samo deset godina - zbog previše vike, batina i suza te prečestih svađa.

„Majka je bila nasilna, a i otac, koji je često izbivao od kuće i sam je nerijetko dizao ruku na nas“, priča Diego, koji ima petero braće. Jednoga je dana Diegu jednostavno sve dojadilo. Pokupio je svoje stvarčice i sa svojim prijateljem Wendelom otišao od kuće te se pridružio ostaloj izgubljenoj djeci Port-au-Princea. Nekoliko je mjeseci živio pokušavajući isprositi hranu za preživljavanje. Srećom, djelatnici „Centra za djecu ulice Lakoun“pronašli su ga prije nego što je završio među delinkventima i huliganima.

Centar, kojemu je osnivač Caritas, vodi Maud Ernest Lawrence, nježna i prijazna žena koja svako svoje dijete poznaje po imenu, kao što zna i sve njihove životne priče, tj. drame njihovih života, ukoliko je to uopće moguće. Maud nažalost nije u mogućnosti pomoći svima kojima je pomoć potrebna, ali je barem za stotinu njih osigurano noćenje u Centru, kako ne bi, izloženi i nezaštićeni na cesti, pali u ruke kriminalcima, koji ih onda pripremaju za prijestupničku budućnost.

«Od siječnja, tj. nakon potresa, sve nam se češće na pragu pojavljuju djeca koja traže smještaj, medicinsku pomoć ili, jednostavno, traže jesti. Ali nije moguće ni nahraniti ni pružiti utočište svima koji ga traže», kaže Maud.

«U vrijeme potresa sva djeca iz Centra bila su u dvorištu igrajući se i srećom nitko  nije stradao“, kaže Maud. Kada je potres udario i Diego je bio na ulici. Vjerojatno je preživio zahvaljujući toj činjenici. «Kada sam osjetio da se zemlja trese pod nogama, počeo sam trčati želeći pobjeći, ali sam pao. Iako se jedan zid pored mene srušio i skoro me prignječio, uspio sam pobjeći i nastavio dalje trčati“, kaže Diego. Od tada, priznaje, strah ga je napustiti Centar. Zabrinut je i za svoje roditelje unatoč tome što su ga zlostavljali. Majka, koja ga je prije potresa posjećivala u Centru, moleći da se vrati kući, nakon potresa nije došla još niti jednom.

«Nisam stigao do njih», prošaptao je očiju uperenih u tlo. «Ne znam jesu li živi ili ne.» Diego se boji se saznati istinu. Sada mu je, možda i više nego prije, ovaj Centar sve - jer tu dobiva hranu, smještaj i školovanje što mu obitelj ili ulica nisu mogli pružiti.

Centar je jednostavna zgrada, točnije dva dugačka hodnika sa spavaonicama, koje nama 'zapadnjacima' više nalikuju zatvorskim ćelijama. Tu postoji i mala kuhinja za svu ovu gladnu djecu te mala ambulanta koja pruža osnovnu medicinsku skrb i široj zajednici, a ne samo djeci o kojoj skrbi.

Je li bila potrebna prirodna katastrofa - kao ovaj potres - da se svijet probudi?
Ali za kolike je i ovo prekasno?

Iz Port-au-Princea piše Conor O’Loughlin iz Irskog Caritasa.

// 15. 02. 2010

Haiti - mjesec dana kasnije, ali deset godina unazad!

Mjesec dana nakon potresa koji je 12. siječnja razorio Haiti haićanska vlada objavljuje brojke koje potvrđuju zastrašujuće razmjere razaranja.
Broj poginulih veći je od 230.000 – otprilike koliko je i 2004. godine bilo žrtava tsunamija u desetak zemalja. Ruševine se tek sada uklanjaju, pa će broj poginulih biti ipak mnogo veći.

250.000 kuća je srušeno, a 30.000 poduzeća uništeno. Samo u Port-au-Princeu oko pola milijuna ljudi ostalo je bez doma. Sada većina boravi u 322 privremena kampa. Vlada strahuje da će biti potrebno deset godina da se ponovno izgradi Haiti, jedna od najnerazvijenijih zemalja na svijetu, i to do razine od 11. siječnja. Obnova će započeti tek nakon što se dovrši podjela osnovne humanitarne pomoći, ali Haiti se još uvijek nalazi u toj prvoj fazi.

Saniranje i kontrola zaraznih bolesti glavna su briga u mnogim kampovima. Iako još nema epidemije, sve veći broj djece obolijeva od dijareje. Među djecom smještenom u privremenim kampovima provodi se cijepljenje protiv ospica, difterije, rubeole, tetanusa i ostalih dječjih bolesti.
Iako se većina preživjelih nalazi u kampovima, u kućama koje nisu potpuno razrušene boravi i do nekoliko desetaka osoba koje pokušavaju pronaći rješenje  stalnog smještaja. Međutim, to stanje nije održivo i predstavlja veliki izazov za sigurnost tih ljudi.

Obzirom da 75% državljana Haitija živi ispod granice siromaštva, sada su – jer je cijena hrane narasla - suočeni s još težim okolnostima za preživljavanje.

Procjenjuje se kako iz Port-au-Princea treba ukloniti pet i pol milijuna tona ruševina kako bi se moglo pristupiti obnovi. UN je angažirao oko 30.000 ljudi, državljana Haitija, za raščišćavanje ruševina i uklanjanje smeća oko kampova. U ovim organiziranim programima čišćenja prioritet imaju majke, samohrani roditelji te druge i prije potresa siromaštvom pogođene kategorije građana.
Najmanje 300.000 ljudi već je uključeno u neki oblik medicinske skrbi. Nakon potresa izvršeno je više od 1000 amputacija. Većini ranjenih potrebna je stalna medicinska njega, ali zbog okolnosti većina se mora vratiti u svoje zajednice ili kampove u kojima nema adekvatnu skrb.

Caritas je, u suradnji s Ministarstvom zdravstva, krenuo sa zdravstvenom kampanjom kako bi se izbjegle zarazne bolesti i uobičajene teškoće koje se mogu očekivati u  gusto naseljenim područjima. Caritas će, temeljem potpisanoga ugovora, u kamp Champ de Mars pored ruševina predsjedničke palače u samom središtu Port-au-Princea dostaviti 400 mobilnih sanitarnih čvorova. Osim toga, na tri lokacije Caritas postavlja infrastrukturu za sanitarne čvorove i septičke jame, tuševe i privremenu kanalizaciju, a radi i na izgradnji vodovoda. 

Zahvaljujući dobroj organizaciji i pripremi, podjela pomoći u Caritasovim kampovima obavljena je mirno. Caritas je do sada nahranio više od 200.000 ljudi smještenih u kampovima Petionville Club, najvećem kampu u središtu Port-au-Princea te Tabarre, a angažiran je i za procjenu stanja u drugim kampovima izvan glavnoga grada.

Ljudima smještenima u kampu Petionville Club podijeljeno je još i 3.000 kompleta za hitni smještaj sa šatorima i plastičnim plahtama za privremena skloništa, a planira se podjela narednih 7.000 kompleta.

Iz Port-au-Princea piše Conor O’Loughlin iz Irskog Caritasa.

// 15. 02. 2010

14. veljače – u središtu djelatna ljubav

Pogledajte fotografije

Ujutro na Valentinovo u 8.30 nalazim se na rimskom željezničkom kolodvoru „Termini“  i u mnoštvu čekam dolazak pape Benedikta XVI. Rim je bogat grad, ali i u tako bogatom gradu u 21. stoljeću postoje ljudi koji još uvijek žive i umiru na ulicama, zbog hladnoće i nemara. Mnogi se prolazeći kraj njih opravdavaju kako su Crkva ili Caritas zaduženi da im pomognu, često zaboravljajući kako smo Crkva i Caritas svi mi.

2010. je Europska godina borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, pa je Caritas Europe pokrenuo veliku kampanju uz slogan «Nula siromaštva».

Nalazim se u prostorijama za novinare s ostalim Caritasovim suradnicima i novinarima. Papa bi trebao svaki tren proći pored nas. Iako imam visoke pete, još sam uvijek preniska, pa se osjećam kao Zakej, poreznik niska rasta iz Evanđelja koji se popeo na stablo smokve da bi bolje vidio Isusa koji je prolazio gradom. I sama razmišljam da li da se popnem na ogradu ne bi li uslikala Papu za našu web stranicu.

Papa Benedikt posjetit će prihvatilište za siromašne na Valentinovo, pa je tema današnje njegove posjete ljubav.

«Ovaj Caritasov hostel za ovaj je grad mjesto gdje ljubav nije samo izrečena riječ ili osjećaj, nego konkretno djelo koje dopušta da Božje svjetlo uđe u živote cijele naše zajednice», kazao je Papa pri dolasku u hostel.

Hostel je prije 23 godine pokrenuo „čudni“ čovjek imenom don Luigi di Liegro,  utemeljitelj i ravnatelj rimskoga Caritasa. Don Luigi se upustio u borbu protiv  nepravde pokrenuvši ovaj hostel pored glavnog kolodvora, kao i hostel za oboljele od AIDS-a, također u Rimu. Don Luigi je primjer ljubavi na djelu i zato hostel nosi njegovo ime.

Don Luigi smatra kako ljude koji su se našli u poteškoćama nije dovoljno samo nahraniti, odjenuti ili im pružiti sklonište, nego se društvo u cjelini treba zagledati u sebe, pokušavajući pronaći gdje je načinjena greška zbog koje ljudi stradavaju ili se osjećaju iznevjerenima.

Ovo je razmišljanje blisko osnovnoj ideji Caritasa Europe koji je pokrenuo kampanju kako bi potaknuo sve europske vlade na suočavanje s uzrocima siromaštva. Siromaštvo nije samo koncept, ono ima i lice, a očituje se u osobi.

Papa Benedikt pred stotinama je korisnika hostela i Caritasovih volontera kazao: «Nije dovoljno samo nahraniti gladne, potrebno je i upoznati siromašne i sve koji su se našli u ozbiljnoj životnoj teškoći. Valja saznati istinu o njima i vratiti im dostojanstvo.»

Na završetku papa je blagoslovio radove na obnovi prihvatilišta.

Papinu pozivu da se sličnim gestama diljem Europe ukaže na probleme siromaštva i  socijalne isključenosti, a institucije i pojedinci potaknu na zauzetiju borbu protiv siromaštva - odazvale su se i biskupije u Hrvatskoj.

U nedjelju 14. veljače splitsko-makarski nadbiskup dr. Marin Barišić pohodio je Caritasovo blagovalište u Splitu, gdje je i ručao, pažljivo slušajući sudbine ljudi s kojima je stajao u redu za „siromaški ručak“. Na ručku je toga dana bilo oko 70 korisnika, a neki od njih ponijeli su obrok i svojim kućama. Nakon ručka nadbiskup je ostao u razgovoru s djelatnicima Caritasa o programima koje Caritas namjerava provesti na području suzbijanja siromaštva. 

Caritas Zagrebačke nadbiskupije u nedjelju 14. veljače također je organizirao  svečani nedjeljni objed za tridesetsedmero beskućnika smještenih u „Kući za zbrinjavanje beskućnika“ u Rakitju, a nakon objeda organizirana je i tombola.

„Samo u protekla dva mjeseca našem se Caritasu za pomoć obratilo sedam stotina novih obitelji. Unatoč teškoj situaciji u kojoj se nalazi većina građana naše domovine, vjerujem da bi akcijom koja bi zahvatila najširu javnost u Hrvatskoj, mogli učiniti mnogo. I ovaj današnji svečani objed za beskućnike poziv je na solidarnost s bližnjima“, izjavio je tom prigodom Zvonko Erceg, tajnik Uprave zagrebačkog Caritasa.

Tom je prigodom korisnike prihvatilišta posjetio i vlč. Božidar Cindori, upravitelj Župe bl. Alojzija Stepinca Bestovje - Rakitje - Novaki sa župnim vikarom, najavivši kako će i ove godine u župi na čijem se području nalazi Caritasova kuća za beskućnike tijekom Korizme biti organizirana akcija za njihove potrebe.

»Osjećam se kao dio ovog projekta. Sretan sam i ponosan što se sve veći broj župljana uključuje u akciju pomoći Caritasovim beskućnicima«, naglasio je vlč. Cindori, koji je prošle godine pokrenuo akciju da se sve obitelji u župi - koje to mogu - svakog dana odreknu jednog kilograma mesa za potrebe beskućnika.

Ravnatelj Caritasa biskupije Hvar, Franjo Barčot sa župnikom don Josipom u nedjelju 14. veljače posjetio je jednu višečlanu obitelj u Zastražišću na otoku Hvaru.                                             To je obitelj nezaposlenih i ozbiljno bolesnih roditelja sa šestero djece koja živi u vrlo lošim stambenim uvjetima: s krovom koji prokišnjava, bez tekuće vode i kupaonice, a  struja je isključena zbog vlage. Sredstvima Hrvatskog Caritasa prikupljenima u akciji „Za 1000 obitelji“ kojom se prikuplja pomoć najpotrebnijim obiteljima u Hrvatskoj, uredit će se kupaonica, sanirati krov koji prokišnjava, a u dvjema sobama bit će postavljene podne obloge.

U Osijeku je, u Caritasovom Centru za prihvat beskućnika, u nedjelju u 8 sati bio organiziran svečani doručak sa korisnicima i djelatnicima prihvatilišta. Korisnicima prihvatilišta pridružio se vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije sa suradnicima. Vlč. Rebić razgovarao je s korisnicima prihvatilišta o teškoćama koje ih tište, od kojih je najveća nezaposlenost koja im onemogućuje odlazak iz prihvatilišta.

Iz Rima izvještava Michelle Hough, Caritas internationalis

// 14. 02. 2010

Caritas u Hrvatskoj 14. veljače nastavlja aktivnosti u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti

Pogledajte fotografije

Papa Benedikt XVI posjetit će Caritasovu ustanovu za beskućnike u Rimu podupirući 2010. - Europsku godinu borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti

Papa Benedikt XVI u nedjelju, 14. siječnja 2010. posjetit će Caritasovu ustanovu za beskućnike u Rimu, podupirući tom javnom gestom nastojanja europskih Caritasa u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Tim povodom pozvao je na slične geste diljem Europe.

Odazivajući se tom pozivu, u nedjelju 14. veljače 2010. u brojnim biskupijama u Hrvatskoj, u želji da se ukaže na probleme siromaštva i socijalne isključenosti te potaknu institucije i pojedinci na zauzetiju borbu protiv siromaštva - nizom se aktivnosti skreće pozornost na 2010. - Europsku godinu borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. To je nastavak aktivnosti kojima se Hrvatski Caritas, biskupijski i župni caritasi u Hrvatskoj pridružuju drugim europskim caritasima u zajedničkoj kampanji Caritasa Europe „Zero poverty“ (Nula siromaštva).

U Osijeku će, u Centru za prihvat beskućnika Nadbiskupijskog Caritasa, u 8 sati biti organiziran svečani doručak za korisnike prihvatilišta i predstavnike medija kojemu će nazočiti ravnatelj Nadbiskupijskog caritasa (BC) vlč. Ivica Rebić sa suradnicima.

U Varaždinskoj će biskupiji u Klenovniku u Bolnici za plućne bolesti u 16 sati biskup Josip Mrzljak, predsjednik HC-a, služiti sv. misu za bolesnike i osoblje bolnice.

U Gospićkoj će biskupiji djelatnici biskupijskog Caritasa posjetiti Dom za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak u Brlogu te im donijeti prigodne darove.

U Zagrebačkoj se nadbiskupiji, u Kući za zbrinjavanje beskućnika u Rakitju, u 11.30 sati organizira svečani ručak, nakon kojega se nastavlja druženje s korisnicima uz  tombolu.

Ravnatelj BC Hvarske biskupije Franjo Bračot u nedjelju će posjetiti višečlanu obitelj u Zastražišću u središtu otoka i donijeti im dar HC-a za pomoć u izgradnji kupaonice.

Ravnatelj Caritasa Dubrovačke biskupije Darinko Iveković posjetit će tri obitelji sa 6 i više djece i donijeti im prigodne darove.

Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije u nedjelju u 11.30 sati organizira svečani ručak za korisnike Caritasova blagovališta, kojemu će se pridružiti i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji će blagosloviti jelo i blagovati sa siromasima.

Vlč. Josip Šop, ravnatelj biskupijskog Caritasa Rijeka, u nedjelju će u 10.30 sati u župi Svih Svetih slaviti sv. misu za korisnike Doma za beskućnike „Ruže sv. Franje“.

Na području Krčke biskupije u ponedjeljak 15. veljače u 12 sati podravnateljica BC Marica Braut sa suradnicima posjetit će romsko naselje u Omišlju, gdje će 25 obitelji darovati pakete hrane, setove posuđa i prekrivače.

Hrvatski se Caritas u srijedu 27. siječnja 2010., istoga dana kada je Caritas Europe predstavio kampanju Zero poverty (Nula siromaštva) u Europskom parlamentu, obratio hrvatskoj javnosti Otvorenim pismom te pozvao na potpisivanje Peticije „Nula siromaštva“ kojom se građanke i građane Hrvatske poziva na mobilizaciju u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti. 

Prigodom posjeta Hrvatskom Caritasu 28. siječnja snažnu potporu Otvorenom pismu i ciljevima Peticije „Nula siromaštva“ izrazio je i novoizabrani Predsjednik RH dr.sc. Ivo Josipović.

Više o kampanji na www.zeropoverty.org  te www.caritas.hr

// 12. 02. 2010

Lesley Anne Knight, glavna tajnica Caritasa Internationalis
u Haitiju

// 12. 02. 2010

Gastro grupa donirala 150.000 kuna Hrvatskom Caritasu za obitelji u potrebi

Pogledajte fotografije

U utorak 9. veljače 2010. mr.sc. Drago Munjiza, predsjednik Uprave Gastro grupe, uručio je mr.sc. Ivanu Milovčiću, ravnatelju Hrvatskog Caritasa donaciju, od 150.000 kuna.

Događaju je nazočio i msgr. Juraj Jezerinac, član komisije Hrvatske biskupske konferencije za Hrvatski Caritas te vojni ordinarij. „U ovako teškim, kriznim vremenima svaka je pomoć više nego dobrodošla. Ona istovremeno oplemenjuje i one koji daju i one koji primaju”, izjavio je tom prigodom biskup Jezerinac.

“Godina koja je iza nas za našu je tvrtku bila teška, ali i lijepa. Teška zbog ekonomske situacije, a lijepa jer smo proslavili 5 godina postojanja! Time smo se i rukovodili kada smo donijeli odluku da će 29 naših članica donirati 150.000 kuna za socijalno najugroženije obitelji u 5 hrvatskih regija. Vjerujem kako je ovo tek početak jedne lijepe suradnje te da će Gastro grupa nastaviti donirati sredstva Hrvatskom Caritasu”, izjavio je g. Munjiza prigodom primopredaje donacije.

Hrvatski Caritas sredstva dobivena od Gastro grupe u sklopu svoje nacionalne akcije „Za 1000 radosti”, koju vodi uz naziv „Neka bude VIŠE SVJETLA”, uputit će u dogovoru s darovateljem u 25 obitelji diljem Hrvatske.

„Po pet obitelji u potrebi iz pet geografskih regija, po preporuci biskupijskih Caritasa, dobit će pomoć u vrijednosti 6.000 kuna. Radi se o obiteljima koje žive u teškim uvjetima i bore se s nezaposlenosti, neprimjerenim stambenim uvjetima, bolesti i siromaštvom”, izjavio je ravnatelj Milovčić zahvaljujući Gastro grupi što je u Hrvatskom Caritasu prepoznala partnera koji pomaže onima kojima je pomoć najpotrebnija, osobito u 2010. - Europskoj godini borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

// 09. 02. 2010

Život i smrt na Haitiju

Vozeći se magistralnom cestom pored mora sjeverno od Port-au-Princea dva automobila dijele nas od šareno oličenog autobusa koji bučno savladava makadamski put. Jedan, a zatim i drugi, automobil pretekao je autobus, pa smo i mi promijenili brzinu i približili mu se na nekoliko metara. A onda smo to uočili …. Njega.

Tijelo čovjeka zaglavljena između zadnjih vrata i ljestava za utovar prtljage, a ponekad i putnika, na krov autobusa. Glava i ruke obješeno su mu visile, a noge strugale ili lupale po cesti.

Netko iz našeg automobila nešto je uzviknuo. Naš je vozač zatrubio vozaču autobusa želeći mu skrenuti pažnju. Nije uspio. Spustio sam prozor, izvukao se, sjeo na rub prozora i počeo mahati putnicima na krovu. Vidjeli su moje mahanje, ali nitko nije reagirao. Zavikao sam, ali se glas gubio u vjetru.

Povećali smo brzinu, dostigli autobus i nastavili voziti usporedo s njime. Vozač nas je pogledao, ali je nastavio voziti ignorirajući naše znakove da zaustavi autobus. Kada je, čini se, shvatio skrenuo, je u desni trak i zaustavio autobus. Odmah smo stali i mi, iskočili i otrčali prema zadnjem dijelu autobusa. Čovjek je još visio. Oči su mu bile zatvorene, a čelo izudarano udarcima u autobus. Pokušali smo pronaći znakove života. Ali ih nije bilo. Podigli smo ga i nježno spustili na cestu.

Putnici su počeli izlaziti iz autobusa. Zapanjilo me što su, činilo se, bili ljutiti kao kada  se autobus mora zaustaviti zbog ispražnjene gume; možda su bili iznenađeni što smo ih zaustavili, ali nisu bili šokirani onim što su vidjeli.

Srećom, kao što se često zna dogoditi baš u ovakvim dramatičnim trenucima, kamion koji je dolazio iz suprotnog smjera naglo je zakočio, a iz njega je iskočio čovjek koji se predstavio kao liječnik. Odmah smo osjetili olakšanje, jer nismo ni sami znali što bismo učinili. Liječnik je nekoliko minuta pregledavao čovjeka, koji je na tren otvorio oči, a onda ih odmah zatvorio. Stavili smo ga u kamion. Liječnik je objasnio kako, ukoliko ze jedan sat stigne do bolnice, možda uspije preživjeti. Zapisali smo njegov broj kako bismo ga kasnije nazvali.

Što znači umrijeti u Haitiju? Što je samo jedan život nakon što su u nekoliko sekundi izgubljene stotine tisuća drugih života?

Nakon što su preživjeli potres, a svakoga dana nakon toga vidjeli mnoge izgubljene živote, ljudi su postali ravnodušni, ne reagiraju na mogućnost gubitka još „samo“ jednog života, i to nepoznate osobe.

Zazeblo me do kostiju. Gledati ovo čemu smo upravo svjedočili kao na „samo“ još jednu smrt, jako me potreslo. Još vidim ono beživotno tijelo i noge koje lupaju po cesti, jedna u nogavici sive trenerke, a druga gola, bosa i krvava.

Iste večeri nazvali smo liječnika. Preživjet će. Sretan sam što je, u okruženju smrti i razaranja u kojem živimo, izbjegnuta makar ta jedna tragedija.

Mislim da smo nekako pridonijeli da spriječimo smrt i to je valjda svrha naše prisutnosti ovdje u ovom teškom trenutku?

Iz Port-au-Princea piše Conor O’Loughlin, Irski Caritas

// 04. 02. 2010

U akciji Hrvatskog Caritasa za pomoć stradalima u Haitiju
do 4. veljače prikupljeno 2,7 milijuna kuna

U akciji Hrvatskog Caritasa kojom se prikuplja pomoć stradalima od potresa u Haitiju do 4. veljače 2010. prikupljeno je 2,7 milijuna kuna.

Hrvatski je Caritas akciju pokrenuo 13. siječnja, dan nakon razornog potresa, u kojemu je smrtno stradalo najmanje 100.000 ljudi, a najveći broj od 3 milijuna stanovnika glavnoga grada ostao je bez doma.  

Istovremeno, u akciji prikupljanja pomoći stradalima od poplava u RH, pokrenutoj također 13. siječna, do 4. veljače prikupljeno je 210.000 kuna.

Hrvatski Caritas i nadalje poziva sve građane i tvrtke u Hrvatskoj da, unatoč krizi i recesiji, iskažu solidarnost. U akcije prikupljanja pomoći za stradale od potresa u Haitiju i poplava u RH moguće se uključiti:

  • uplatama na ž.r. HC-a kod PBZ-a 2340009 – 1100080340,
    za Haiti poziv na broj 10, a za poplave poziv na broj 13
  • online uplatama
  • pozivima na donacijski telefon 060 9010 (cijena poziva 6,15 kn)
  • novčane priloge moguće je predati i u svim župama diljem Hrvatske.

Putem mreže i djelatnika Caritasa Internationalis (mreže nacionalnih Caritasa iz 162 zemlje koja osigurava logističku i operativnu podršku u pružanju kvalitetne pomoći i obnovi) koji se nalaze u Haitiju saznajemo kako je Caritas, sa svojom mrežom, do sada u Haitiju nahranio više od sto tisuća ljudi. Osim toga, Caritas skrbi i za različita sirotišta, bolnice, poljske bolnice i ambulante. Bolnici 'St Francois de Sales' dostavljena je pomoć u medicinskim potrepštinama, hrani i vodi, a upomoć su stigli i volonteri – liječnici i medicinske sestre.

No, osim pomoći u hrani, vodi, smještaju i medicinskoj skrbi, Caritas - svjestan kako u kriznim situacijama najslabiji članovi društva, žene, djeca, stariji i bolesni, postaju još ranjiviji - nastoji doprinijeti uspostavljanju sigurnosti najranjivijih skupina, želeći ih zaštititi od zlostavljanja, nasilja i svakog iskorištavanja.

// 04. 02. 2010

Kako zaštiti najranjivije

Puno se govori o kaotičnom stanju i nasilju u glavnom gradu Port-au-Princeu zbog kojih je otežana dostava humanitarne pomoći.

Uz iznimno veliki broj mrtvih i mnoge koji se još uvijek smatraju nestalima, stotine obitelji izmješteno je iz svojih domova, većinom u nesigurne kampove i šatore. U prenapučenim kampovima koji su „izrasli“ po cijelom Port-au-Princeu može lako doći do razmirica između različitih skupina i obitelji, kao i povećanog nasilja nad ženama. A oružje je ovdje, nažalost, dostupno na svakom koraku. Istovremeno, milijun ljudi sada su beskućnici. Prihodi, zahvaljujući kojima su se ljudi naučili preživljavati, jednostavno su nestali. Brojne su obitelji još uvijek razdvojene, a u većini je obitelji otac bio odgovoran za sav prihod. Nerijetko su djeca, koja čine skoro pola stradalog pučanstva (48%), ali i drugi ranjivi članovi obitelji, prepuštena sama sebi.

Pomoć ipak stiže, brojne su organizacije pristigle upomoć, a Caritas je sam nahranio preko 100.000 ljudi. Iskustvo nas je međutim naučilo da u kriznim situacijama kao što je ova, najslabiji u društvu - žene, djeca, stariji i bolesni - već i ranije izloženi i ranjeni iskorištavanjem, postaju još ranjiviji.

Potrebno se zato usredotočiti na pitanje: kako zaštiti najranjivije članove društva od zloupotrebe? Kako možemo pomoći? Nužno je potrebno da svi mi, međunarodna zajednica, ne pružamo pomoć samo u hrani, vodi, smještaju ili medicinskoj skrbi, već i u uspostavljanju sigurnosti najranjivijim skupinama među preživjelima na Haitiju u cilju zaštite od zlostavljanja, nasilja i svakog iskorištavanja.

Iz Port-au Princea piše Conor O’Loughlin, Caritas Irske

// 03. 02. 2010

Siročad na Haitiju

Istočno od Port-au-Princea, u njegovom predgrađu, situacija je mirnija nego u samome gradu. Pretrpanost glavnoga grada ovdje se manje osjeća, no i razaranje je bilo manje. Ovo je mirno mjesto, koje se uglavnom sastoji od malih farmi s plantažama banana, a uz cestu su postavljeni štandovi. Većina kuća ipak je oštećena u potresu, a svaka treća ili četvrta je i razrušena.

Malo sirotište smješteno je u šumici, na kraju kamenog puta, a može se pronaći slijedeći zahrđali znak, ručno oličen na kojem piše ‘orphelinat‘ (sirotište).

„Kad je potres udario“ priča ravnateljica „sva djeca nalazila su se na prvome katu i gledala dokumentarnu emisiju Kako u Francuskoj djeca žive, a onda se zgrada počela tresti. Starija su zgrabila mlađu djecu i poletjela niz stube.“

Samo nekoliko sekundi kasnije cijela se zgrada urušila. Gledajući ostatke zgrade na podnevnom suncu, pitam se kako je moguće da niti jedno dijete nije stradalo ili ozlijeđeno. Preko puta nalazila se dvokatna školska zgrada čije ruševine još uvijek nose tragove njena prijašnjeg života. Među ruševinama i smećem mogu se vidjeti razbijena školska ploča i bilježnice razbacane po oštećenim klupama.

Caritas već duže vrijeme pomaže ovo sirotište, dostavljajući hranu časnim sestrama koje se brinu za 55ero djece. Ali nakon potresa pojavila su se i neka nova djeca, pa ih sada ukupno ima 96.
«Ljudi nam dovode djecu koju su pronašli, ne znamo ni odakle su ova djeca niti gdje su im roditelji», kaže teta koja radi u sirotištu.

Nachania Merisma živi u Caritasovom sirotištu u predgrađu Port-au-Princea
Nachania Merisma tiha je jedanaestogodišnja djevojčica smještena u Caritasovom sirotištu, koja se, dok čeka hranu, mirno igra sa svojom igračkom. No, nisu sva djeca smještena u sirotištu mirna, neka ne mogu prikriti bol zbog svega što su proživjela u protekla dva tjedna. Mnoga su ostala sama, izgubivši sve što su imala.

Osim brige za potrebe ovoga sirotišta, Caritas sa svojom mrežom do sada je u Haitiju  nahranio više od sto tisuća ljudi te podijelio i druge namirnice za još 22.000 ljudi.

Osim toga, u bolnicu 'St Francois de Sales' Caritas je dostavio pomoć u medicinskim potrepštinama, hrani i vodi, a upomoć su stigli i volonteri – liječnici i medicinske sestre. Uz pomoć Caritasa djeluju još i tri operacijske sale (poljske bolnice) koje u prosjeku obavljaju 12 kirurških zahvata dnevno. Osima kirurških zahvata, tu se još obavljaju i laboratorijske pretrage te rendgen, a postoji i banka krvi, pa se javnost svakodnevno putem letaka i radio postaja poziva na doniranje krvi.

Iz Port-au Princea piše Conor O’Loughlin, Caritas Irske

// 03. 02. 2010

Skandalozno je…

Pogledajte fotografije

Mr. sc. Roberta Brusić, voditeljica odnosa s javnostima Hrvatskog Caritasa sudjelovala je 27. siječnja 2010. godine u Europskom parlamentu u Bruxellesu na promociji kampanje „Nula siromaštva“, koju su zajednički organizirali predstavnici Caritasa Europe i Europske komisije, s ciljem predstavljanja 2010. - Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti:

 

 

SKANDALOZNO JE…

Skandalozno je što 85 milijuna građana Europske unije živi u siromaštvu.

Skandalozno je što svako peto dijete u Europskoj uniji živi u siromaštvu.

Skandalozno je što je svaka četvrta osoba u Europskoj uniji - ako je starija od 65 godina i živi sama - siromašna.

Skandalozno je što 60 milijuna ljudi u Istočnoj Europi i Središnjoj Aziji preživljava s dva eura dnevno.

Skandalozno je što 17% populacije Europske unije živi ispod granice siromaštva.

Skandalozno je što je svaka sedma mlada osoba (od 18 – 24 godine) u Europskoj uniji napustila redovno školovanje.

Skandalozno je što 10% stanovnika Europske unije živi u domaćinstvu u kojem nitko nije zaposlen. 

Skandalozno je što je 7,2 milijuna ljudi u Istočnoj i Središnjoj Europi još i danas nepismeno.

Skandalozno je što svake 3,5 sekunde jedno dijete u svijetu umre zbog bolesti koja je mogla biti izliječena.

Skandalozno je što osmero od desetero romske djece u Europskoj uniji trpi zbog diskriminacije u školi.

Plakati s ovim uznemirujućim brojkama, a koji istovremeno tjeraju na pitanje: „Što ja tu mogu učiniti?“ dočekali su nas na ulasku u zgradu Europskog parlamenta u Bruxellesu, a potom i u dvorani 1 na 5. katu, gdje je u srijedu 27. siječnja 2010. Caritas Europe europskim zastupnicima predstavio kampanju Zero poverty.

Još smo se jučer okupili u uredu Caritasa Europe koji se nalazi u neposrednoj blizini većine važnih Europskih institucija. Nas četrdesetak iz 21 nacionalnog Caritasa radili smo jučer i danas na toj istoj kampanji, prenoseći si međusobno iskustva. Neki su nacionalni Caritasi već jako daleko odmakli u izradi strategije obilježavanja 2010. u svojim zemljama, drugi nešto manje, ali će zato možda nakon ove konferencije „pokupiti“ dobre ideje, a ima ih puno. Atmosfera je vrlo poticajna, puno je i informacija, toliko da nisi siguran hoćeš li biti u stanju prenijeti - sve što je važno - kolegama kada se vratiš kući. Lijepo je što se u tom mnoštvu, za koje ti se čini da želi isto što i ti – da svijet postane bolji – čini kako sve, pa i teškoće s kojima se susreću svi koji rade u Caritasima cijeloga svijeta – ima smisao. 

Domaćin Kick off konferencije kojom je Caritas Europe najavio aktivnosti kojima će obilježiti 2010. - Europsku godinu borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, bila je zastupnica Europskog parlamenta Elisabeth Schroedter. U svom je, prilično uvjerljivom, izlaganju naglasila kako u fokusu interesa europske javnosti siromaštvo i osobe koje žive u teškoćama moraju biti ne samo tijekom ove godine, već i u narednom desetljeću. „A mi, zastupnici u Europskom parlamentu – koji na najvišim političkim razinama možemo i želimo utjecati na promjene – moramo biti još konkretniji u postavljanju naših ciljeva kako bismo izbjegli da oni ne ostanu samo lijepe želje“, izjavila je Schroedter. Možda se tako kritički osvrnula i na ciljeve vezane uz smanjenje siromaštva u Europi, postavljene 2000., a koji nažalost nisu ostvareni? Upravo je suprotno, siromaštvo je u desetljeću koje je iza nas – naraslo, s velikom vjerojatnošću daljnjeg rasta.

Vlč. Enry Gillen, predsjednik Caritasa Europe naglasio je kako želja izražena u nazivu kampanje Zero poverty („Nula siromaštva“)nije samo slogan, nije niti molba ili želja, već odlučan zahtjev upućen svim građanima Europe, osobito donositeljima odluka na svim razinama društva.
„Siromaštvo u Europi u narednim će godinama rasti još i više, ukoliko cijela europska zajednica na promijeni način gledanja i odnošenja prema stvarnosti koju smo nazvali skandaloznom, bez namjere da nekoga posramimo. Uključiti isključene nije samo zadaća koja nas okuplja na traženju boljih rješenja za budućnost, već to mora postati put za izgradnju novog europskog društva“, izjavio je Gillen.

Potom su Paolo Pezzana i Patrizia Cappelletti iz talijanskog Caritasa predstavili dokument naziva Poverty among us… („Siromaštvo je među nama“). Ovaj se dokument sastoji od dva dijela: u prvome su navedene „priče iz života“ koje pokazuju različite dimenzije siromaštva u Malti, Gruziji, Slovačkoj, Grčkoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Ukrajini, Portugalu, Austriji ili Italiji.

Drugi dio donosi i određenu teoretsku podlogu za razumijevanje ovog složenog fenomena s nekoliko različitih pristupa za njegovo rješavanje. Paolo i Patrizia pojasnili su kako je svrha ovog dokumenta /priručnika i da pomogne svima da „otvore oči i uši“, kako bi razumjeli da je siromaštvo znatno šire, više i kompleksnije od ne-imanja dovoljno sredstava za život. Ono dramatično utječe na cjelokupni život čovjeka, ono ga dira ili razara, oduzimajući mu dostojanstvo, slobodu, sigurnost i moć. Ovaj je materijal ustvari nastojanje Caritasa Europe da omogući drugačije gledanje na siromaštvo i socijalnu isključenost.

Nakon toga razvila se rasprava u koju su se uključili i drugi zastupnici Parlamenta, ohrabrujući inicijativu pokrenutu od Europskog Caritasa kojom se 26 nacionalnih Caritasa iz europskih zemalja aktivno uključuje u obilježavanje 2010.   

Na kraju je vlč. Gillen pozvao zastupnicu Schroedter i druge prisutne zastupnike i zastupnice, koje je zamolio da ovu poruku prenesu i svim ostalim zastupnicima, da već sada učine nešto – da potpišu Peticiju (koju i vi, dragi posjetitelji, možete potpisati jer se na našoj stranci nalazi link prema stranici Caritasa Europe, www.zeropoverty.org/en/petition).  

Ona je to sa zadovoljstvom učinila potvrđujući svoju predanost rješavanju stvarnosti – koju smo na početku priče nazvali skandaloznom.

Iz Brisela izvještava Roberta Brusić 

// 01. 02. 2010

Misionari - prvi humanitarci na Haitiju

U maloj zidanoj kućici u sjeni crkve Louis Marie de Montfort u Port-au-Princeu žive tri časne sestre. Njihova se kućica nalazi pored zračne luke, pa stalna buka helikoptera koji neprestano prolaze iznad njihovih glava ometa ranjena srca stradalnika.

Ove tri časne sestre već dugo žive u toj kućici u glavnom gradu Haitija posvećujući svoje vrijeme i ljubav siromašnima i radeći na programu prehrane za najsiromašniju djecu predškolske dobi u svojem susjedstvu. Prije potresa svakoga je dana stotinjak djece dolazilo u njihov Centar, gdje su pohađala predškolsku nastavu te dobivala po jedan obrok dnevno. Osim toga, sestre su svakom djetetu i kasnije, tijekom osnovne škole - jer većina Haićana nije u mogućnosti osigurati pohađanje škole svojoj djeci - pronalazile sponzore i omogućavale školovanje.

“Ljudi su ovdje jako siromašni”, kaže s. Helena Ryder iz reda La Sainte Union iz Offalya u Irskoj. “Uvijek postoje siromašni, ali na Haitiju uvijek ima netko još siromašniji od najsiromašnijeg.”
Njena susestra, s. Maria Hawkes priča o trenutku kada se potres dogodio: “U vrijeme potresa, bilo je to oko 16,45 sati, bila sam u svojoj sobi, sjedeći pored kreveta i čitajući. Videći kako se zid trese, a krevet “pleše po sobi”, brzo sam ustala postajući svjesna kako će ovo biti katastrofa širokih razmjera. Kuće su se rušile poput špila karata. Žurno smo izašle iz kuće i otišle na otvoreni prostor, a vratile se sljedećeg jutra. Ležeći cijelu noć na tlu, osjećale smo u kralježnici kako se zemlja nastavlja tresti. “

S. Helena priča o uvjetima u kojima Haićani žive. “Četiri ciklona koja smo imali prošle godine sada se čine poput sitnice, iako su i tada razaranja bila velika. Dok se ovo nije dogodilo - činilo nam se da je to najgore što nas može zadesiti.”

Nakon potresa nisu mogle otvoriti svoj Centar za pomoć djeci jer su, pomažući odmah nakon potresa stradalima iz susjedstva, potrošile svu gotovinu kojom su raspolagale. Iako njihov Centar nije srušen, bilo je potrebno dobro pregledati zgradu i sanirati ju prije nego što se dopusti djeci da se ponovno vrate. 

Maurice McQuillan, direktor programa žurne pomoći pri Irskom Caritasu (Trócaire) posjetio je časne sestre, a potom pregledao zgradu kako bi se napravila procjena potrebnih ulaganja u Centar kako bi čim prije mogao biti otvoren.  

Treća sestra iz zajednice, s. Eileen Davey iz New Yorka kaže: “U posljednja dva tjedna djeci, koja nastavljaju dolaziti k nama, jednostavno nismo imali išta dati za jelo. A najvjerojatnije već danima gladuju, a onda postaju i podložna zarazama, što nas uvijek zabrinjava.”

McQuillan je časnim sestrama obećao kako će im, iz sredstava prikupljenih u akciji caritasove mreže za pomoć Haitiju, dostaviti pomoć kako bi se zgrada stavila u funkciju te osigurale zalihe hrane. 
“Davno prije nego su nikle brojne međunarodne agencije za pomoć, misionari - puput ovih triju časnih sestara - opredijelili su se za pružanje pomoći najsiromašnijima među siromašnima”, rekao je g. McQuillan.

“One, misionarke - prvi su humanitarci na ovom području. Hodajući susjedstvom uviđam koliko ljudi cijene napore ovih žena. Mi u Trócaireu, ali i drugi Caritasi, podržat ćemo njihov rad jer je pomoć koju donose ovom napaćenom narodu neprocjenjiva.”

Port-au-Prince, 29. siječnja 2010., za Caritas Internationalis
piše Conor O’Loughlin iz Irskog Caritasa.

// 01. 02. 2010

Socijalna solidarnost povezuje novoizabranog predsjednika RH i Hrvatski Caritas u službi općeg dobra

Pogledajte fotografije

Novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipović u četvrtak 28. siječnja u 16 sati posjetio je Hrvatski Caritas (HC) povodom uključivanja Hrvatskog Caritasa u kampanju „Nula siromaštva“, kojom Caritas Europe osmišljava 2010. - Europsku godinu borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Predsjednika Josipovića primili su predsjednik Hrvatskog Caritasa mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski, i ravnatelj HC-a Ivan Milovčić. U kraćem razgovoru, u kojem su sudjelovali i predstojnik Ureda novoizabranog predsjednika RH Mirando Mrsić i Boris Peterlin, voditelj Odjela za socijalnu pravdu i mir HC-a, mons. Josip Mrzljak izrazio je dobrodošlicu novoizabranom predsjedniku RH i upoznao ga s poslanjem, ciljevima i načinom djelovanja Hrvatskog Caritasa kao tijela Hrvatske biskupske konferencije.

Hrvatski Caritas unutar zemlje različitim projektima, programima i akcijama potiče socijalnu osjetljivost građana za ljude u potrebi te pruža konkretnu pomoć putem mreže biskupijskih i župnih caritasa. „Iako je naša prvotna odgovornost za Hrvatsku, Hrvatski Caritas – kao što je vidljivo upravo u ovo vrijeme – mobilizira i usmjerava zauzetu i djelatnu solidarnost hrvatskih građana, pojedinaca, udruga, jedinica lokalne uprave i samouprave te poslovnih subjekata na žurnu pomoć u slučajevima prirodnih katastrofa i ratova diljem svijeta“, naglasio je biskup Mrzljak. Spomenuo je i kako se, putem članstva u Caritasu Europa i Caritasu Internationalis i mreže diljem zemlje, Hrvatski Caritas smatra dijelom velike obitelji Caritasa spremne u svakom trenutku pomoći bilo gdje u svijetu. 

Novoizabrani predsjednik RH Ivo Josipović naglasio je da mu ovo nije prvi susret s Caritasom. Tijekom svoje predsjedničke kampanje gdje je više puta proputovao cijelom Hrvatskom, postao je neposredno svjestan problema s kojima se ljudi susreću: nezaposlenosti, problema mladih i neiskorištenih potencijala hrvatskih regija, napose Slavonije. Predsjednik podupire ciljeve Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, Peticiju i Otvoreno pismo koje je Hrvatski Caritas uputio javnosti, a posebno jer je svjestan plemenitosti rada Hrvatskog Caritasa. Odgovarajući na pitanja novinara, Predsjednik je naglasio da su njegova vrata uvijek otvorena za dobre prijedloge - gdje Hrvatski Caritas ima posebnu ulogu.

Ravnatelj HC-a Ivan Milovčić potom je kratko predstavio trenutne akcije Hrvatskog Caritasa: „Za 1000 radosti“, tradicionalnu akciju prikupljanja pomoći najsiromašnijim obiteljima u Hrvatskoj, akciju pomoći stradalima u poplavama u dolini Neretve i u Lici, kao i veliku akciju pomoći stradalima u potresu u Haitiju. „Na početku 2010. – Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti – vjerojatno nismo mogli predvidjeti veći izazov i teži ispit našoj ljudskoj solidarnosti i požrtvovnoj ljubavi“, istaknuo je Milovčić.

Milovčić se osvrnuo na Otvoreno pismo i peticiju „Nula siromaštva“, koje je Hrvatski Caritas jučer uputio hrvatskim građankama i građanima, pozvavši ih da se uključe u akciju i simboličkim potpisivanjem Peticije doprinesu prikupljanju 1.000.000 potpisa građana Europske unije kako bi se, temeljem Lisabonskog ugovora, ostvarila Europska građanska inicijativa. „Siromaštvo je skandal. Socijalna isključenost je također skandal. Skandalozno je da smo se navikli živjeti usred tih skandaloznih stvarnosti, prihvaćajući ih kao normalno stanje stvari. Takvi skandali vape za promjenama. I mi u Hrvatskoj pozvani smo dati svoj doprinos“, istaknuo je Milovčić.

// 29. 01. 2010

Hrvatski se Caritas otvorenim pismom obraća hrvatskoj javnosti

U mijenjanju stvarnosti svatko ima svoje mjesto i nosi svoju odgovornost!

Povodom 2010. godine koja je proglašena Europskom godinom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, Hrvatski je Caritas u srijedu 27. siječnja 2010. uputio hrvatskoj javnosti otvoreno pismo.

 

    POTPIŠI PETICIJU „NULA SIROMAŠTVA“

    na www.zeropoverty.org/en/petition i uključi se u obilježavanje 2010. godine - Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti


U njemu se Hrvatski Caritas obraća svim građankama i građanima RH, napose onima koji sudjeluju u donošenju odluka na svim razinama društvenog života, objavljujući i cjeloviti tekst peticije „Nula siromaštva“, kojom mreža Caritasa Europe poziva građane Europe na mobilizaciju u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti. 

Objavom Otvorenog pisma i Peticije Hrvatski se Caritas pridružuje Caritasu Europe, koji u srijedu 27. siječnja u Europskom parlamentu u Bruxellesu u sklopu Europske godine borbe protiv siromaštvo i socijalne isključenosti predstavlja kampanju pod nazivom „Nula siromaštva“.

Kampanju će predstaviti Elisabeth Schroedter, zastupnica u Europskom parlamentu i zamjenica predsjednice Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te Erny Gillen, predsjednik Caritasa Europe. Caritas Europe kampanjom „Nula siromaštva”  nudi viziju drugačijeg svijeta u kojem nitko nije prisiljen živjeti na ulici ili prerano umrijeti jer si ne može priuštiti zdravstvenu skrb. 

„2010. godina velik je izazov i za sve nas u Hrvatskoj da zajedno učinimo dodatne napore kako bismo pokazali da su siromaštvo i socijalna isključenost danas neprihvatljivi. U mijenjanju stvarnosti svatko ima svoje mjesto i nosi svoju odgovornost!“, rekao je Ivan Milovčić, ravnatelj Hrvatskog Caritasa.

> Download plakata "Nula siromaštva"

// 27. 01. 2010

Prvostolni kaptol zagrebačke nadbiskupije uključio se u akciju Hrvatskog Caritasa za pomoć stradalima u Haitiju donacijom 100.000 kuna

U akciju Hrvatskog Caritasa kojom se prikuplja pomoć stradalima od potresa u Haitiju uključio se i Prvostolni kaptol Nadbiskupije zagrebačke donacijom 100.000 kuna. U akciji, koju je Hrvatski Caritas pokrenuo 13. siječnja, do danas je ukupno prikupljeno 1.625.000 kuna.

Hrvatski Caritas i nadalje poziva sve u Hrvatskoj da unatoč krizi i recesiji iskažu solidarnost sa stradalima u Haitiju koji se, uz pomoć darovatelja iz cijeloga svijeta, bore za preživljavanje u dramatičnim okolnostima.

Iz dnevnog izvještaja Michelle Hough iz Caritasa Internationalis koja se nalazi u Port-au-Prince-u saznajemo kako biskup Pierre Dumas, predsjednik Caritasa Haiti, ovo vidi i kao priliku za izgradnju novog Haitija: “Svi simboli koji nas povezuju - katedrala, predsjednička palača, ministarstva, škole, vjerske zajednice i mnogo toga - još su u ruševinama. Moramo započeti ponovno graditi kako bi mogli zajedno živjeti. To moramo činiti otvorena duha, bez predrasuda i diskriminacije, razvijajući međusobno povjerenje i dajući prostor solidarnosti“.

Putem mreže Caritasa Europe i Caritasa Internationalis (mreža nacionalnih Caritasa iz 162 zemlje koja osigurava logističku i operativnu podršku u pružanju kvalitetne pomoći i obnovi) Hrvatski Caritas sudjeluje i u zbrinjavanju međunarodnih stručnjaka (za poslove logistike, raščišćavanja, opskrbu vodon, medicinsku skrb, smještaj) koji su došli upomoć lokalnom Caritasu Haiti.

// 22. 01. 2010

Caritasova pomoć stigla i u grad Léogâne

U grad Leogane, udaljen oko 30 km od glavnoga grada Port-au-Princea, koji je također doživio strašno razaranje i u kojemu je stradalo devedeset posto svih zgrada, a većina preživjelih spava na središnjem gradskom trgu - stigla je Caritasova pomoć.

Caritasov konvoj, koji su pratile mirovne snage UN-a, dostavio je humanitarnu pomoć: šatore, deke, tablete za pročišćavanje vode, pitku vodu i pakete hrane za najmanje 5000 stanovnika toga grada.

Osim toga, Caritas će organizirati i privremenu kliniku (poljsku bolnicu) kako bi se moglo započeti s pružanjem medicinske pomoći stradalima. Očekuje da bi poljska bolnica dnevno mogla primiti oko 80 pacijenata. Iako bolnica u Léogâneu nije stradala u potresu, dok se ne procijeni stabilnost zgrade, ne preporučuje se njeno korištenje. 

«Zdravstveni sustav u Léogânu je oduvijek bio slab. Upravo zbog ovakvih situacija  naši su medicinski paketi osmišljeni tako da se ranjenima mogu sanirati ozlijede, pa i izdavati lijekovi, a nastojimo smanjiti i mogućnost zaraznih bolesti koje se redovito pojavljuju nakon ovakvih razaranja“, kaže dr. Joost Butenop, Caritasov savjetnik za zdravstvo.

Posljednjih su dana na Haiti stigli novi zrakoplovi s Caritasovom pomoći: šatorima i medicinskim pomagalima. Početkom sljedećeg tjedna očekuje se još 80 kontejnera hrane te dvadeset kamiona s higijenskim potrepštinama. 

> Video: Caritasove aktivnosti u Haitiju

21. siječnja 2010. N. Fischer, Švicarski Caritas

// 22. 01. 2010

Novi je dan i novi početak

„Tijekom intervjua koji sam dala radijskoj postaji BC Radio Ulster upitali su me mogu li usporediti stanje na Haitiju s drugim akcijama nakon katastrofa u kojima sam sudjelovala. Do sada je moje jedino iskustvo s potresom bilo ono u L'Aquili, u Italiji prošle godine. Na Uskrsnu nedjelju, pet dana nakon potresa, stigla sam u L'Aquilu kada je već cijeli grad bio „pokriven“ plavim šatorima u kojima su bili smješteni građani koji su ostali bez doma. Nije bilo problema s hranom ili vodom.

Međutim, na Haitiju ljudi spavaju na ulicama, a liječnici obavljaju amputacije bez anestezije. 
Dok je L’Aquilla grad u jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu, Haiti je najsiromašnija zemlja u zapadnoj hemisferi. I prije potresa ova je država grcala u problemima zbog siromaštva, nejednakosti i, jednostavno, nerazvijenosti.

Veliki dijelovi Port-au-Prince – glavnoga grada s tri milijuna stanovnika – jednostavno su se urušili. U sinoćnjem razgovoru biskup Pierre Dumas, predsjednik Caritasa Haiti, rekao je: «Svi simboli koji nas povezuju - katedrala, predsjednička palača, ministarstva, škole, vjerske zajednice i mnogo toga - još su u ruševinama.» Biskup Dumas, koji je u potresu izgubio nećakinju i njena muža, ipak na cijelu situaciju gleda ohrabrujuće te ju vidi kao priliku za izgradnju novog Haitija.

«Sad moramo ponovno graditi kako bi mogli zajedno živjeti. To moramo činiti otvorena duha, bez predrasuda i diskriminacije, razvijajući međusobno povjerenje i dajući prostor solidarnosti “, kazao je biskup Dumas.

Kada sam šest mjeseci nakon potresa u Italiji ponovno posjetila L'Aquillu, iako su  neki još uvijek boravili u šatorima ili u hotelima izvan grada, već je bio izgrađen velik broj novih stanova, osiguranih od potresa.

Dok obilazim ulice glavnog grada Haitija, u kojem su razrušene gotovo sve kuće, ili prolazim pored ruševina oštećene škole pod kojima se, najvjerojatnije, još uvijek nalaze tijela djece, razmišljam kako će ovako siromašna zemlja podnijeti zahtjevni pothvat ponovne izgradnje gradova i obnove života u njima? Kako i kada će njeni stanovnici započeti ponovno raditi i zarađivati za život?

Iako trenutno stiže pomoć međunarodne zajednice, koja će Haićanima omogućiti dovoljno hrane, a nekima osigurati i privremeni smještaj, ne mogu se ne upitati: kakav će biti njihov život za godinu dana? koliko dugo će svijet pamtiti ovu tragediju? koliko će, dugoročno gledano, biti uloženo u novi početak cijeloga naroda?

Zbog stotine tisuća poginulih i milijuna onih koji još uvijek pate, nadam se kako  međunarodna javnost neće pustiti da narod Haitija bude zaboravljen.

Iz Port-au Prince piše Michelle Hough, Caritas Internationalis

// 21. 01. 2010

U akciji Hrvatskog Caritasa za pomoć stradalima u Haitiju do 21.siječnja prikupljeno 1. 460.000 kuna

U akciji Hrvatskog Caritasa kojom se prikuplja pomoć stradalima od potresa u Haitiju do 21. siječnja 2010. prikupljeno je 1.460.000 kuna.

Hrvatski je Caritas akciju pokrenuo 13. siječnja, dan nakon razornog potresa, u kojemu je, prema dosad poznatim podacima, stradalo najmanje 100.000 ljudi, a najveći broj od 3 milijuna stanovnika glavnoga grada ostao je bez doma.  

    U akciju se moguće uključiti:

  • uplatama na ž.r. HC-a kod PBZ-a 2340009 – 1100080340, poziv na broj 10
  • online uplatama
  • pozivima na donacijski telefon 060 9010 (cijena poziva 6,15 kn)
  • novčane priloge moguće je predati i u svim župama diljem Hrvatske.

Zahvaljujući svim građanima i tvrtkama koji su se već do sada uključili u akciju, Hrvatski Caritas i nadalje poziva sve u Hrvatskoj da unatoč krizi i recesiji iskaže solidarnost.

Hrvatski je Caritas poziv za uključenje u akciju uputio i u 1300 župa na području svih nad/biskupija te redovničkim zajednicama u Hrvatskoj ohrabrujući župnike i vjernike  da svete mise u nedjelju 24. siječnja budu obilježene molitvama za poginule i preživjele stradalnike na Haitiju.
Putem mreže Caritasa Europe i Caritasa Internationalis (mreža nacionalnih Caritasa iz 162 zemlje koja osigurava logističku i operativnu podršku u pružanju kvalitetne pomoći i obnovi) Hrvatski Caritas sudjeluje u zbrinjavanju žrtava potresa na Haitiju. Potankosti o našim aktivnostima možete pratiti i na  www.caritas.hr.
Iz dnevnog izvještaja Caritasa Internationalis saznajemo kako je UN na Haitijiu povjerio Caritasu skrb za kamp „Petion Villle Country Camp“ koji je smješten na golfskim terenima na jugoistočnom prilazu glavnome gradu Port-au-Prince. U kampu tijekom noći boravi 50.000 ljudi, a tijekom dana još 20.000. Očekuje se kako će se sa stabliziranjem snabdjevanja taj broj povećavati. Caritas je, također, uključen i u sanitetsku te medicinsku skrb: na devet mjesta u glavnom gradu pružna žurnu medicinsku pomoć, a u dvjema bolnicama Caritasov kirurški tim obavlja operacije.

// 21. 01. 2010

Humanitarna pomoć stiže na Haiti, no veliki je izazov organizirati dijeljenje pomoći

Pogledajte fotografije

Iz Haitija se u nedjelju 17. siječnja 2010. javila Michelle Hough, dopisnica Caritasa Internationalis.

Jutros smo krenuli s granice susjedne Dominikanske Republike prateći Caritasov konvoj od pet kamiona s vodom, paketima s gotovim jelima i higijenskim potrepštinama kojim je pomoć dostavljena u Porte au Prince. Put je glatko protekao te smo brzo nakon dolaska iskrcali robu u jednom Caritasovom skladištu u predgrađu glavnoga grada.

Koliko teško može biti dostaviti hranu, vodu i lijekove za tri milijuna ljudi?
Kada je riječ o tolikom broju ljudi koji su već danima bez hrane i vode, odgovor glasi: vrlo teško. Ljudi već šest dana borave na ulicama. Neki su uspjeli nešto skuhati od ostataka hrane koje su uspjeli izvući iz ruševina, ali ima dijelova grada u kojima nije moguć pristup ni vodi ni hrani, a ljudi iscrpljeni od gladi i žeđi.

«Vrlo je teško pronaći prikladan punkt za dijeljenje hrane jer takvo mjesto mora podrazumijevati da ćete biti u mogućnosti kontrolirati masu ljudi koja će se pojaviti čim se proširi vijest da se negdje dijeli hrana» pojašnjava zamjenik ravnatelja za hitnu pomoć u ekipi američkog Caritasa, Catholic Relief Servicies. «Kada ima tako malo hrane na raspolaganju, spram toliko velikih potreba, odnosno kada nemate dovoljno za sve, dijeljenje hrane mora biti pažljivo organizirano“, nastavlja zamjenik ravnatelja.

Odlazimo potom u Ministarstvo rudarstva gdje je, u dvorištu, u šatorima smješteno oko 500 obitelji. Donosimo im hranu, sokove, orahe, kobasice, kukuruz, maslac, pitku vodu i sapun za pranje. Hrane općenito ima jako malo, no problem s vodom znatno je veći.

«Nema dovoljno ni pitke vode ni vode za higijenske potrebe» kaže nam Bobby Lacroix, učitelj koji živi u ovom prihvatnom kampu. «Razmišljam o budućnosti, što ćemo raditi, od čega ćemo živjeti, škole su nam uništene, gdje ćemo održavati nastavu?»

Učestali preleti teretnih zrakoplova ukazuju da - nakon početnih problema s dostavom - pomoć sada ipak stiže. U luci se trenutno nalazi 80 Caritasovih kontejnera s hranom, 20 kamiona vode i higijenskih potrepština, a tijekom ponedjeljka i utorka stići će još dva aviona natovarena hranom, šatorima, pokretnim klinikama i ostalim potrepštinama.

// 18. 01. 2010

Caritasovi stručnjaci stižu na Haiti u pomoć
lokalnom Caritasu

ICaritasovi djelatnici dijele prvu pomoć preživjelima.
Vlč. Antonio Sandoval, koordinator Caritasa Latinske Amerike u četvrtak 14. siječnja stigao je u glavni grad Haitija s ekipom od osmero ljudi.

“Stanje je vrlo ozbiljno. Ljudi su na ulicama i u parkovima, gdje i spavaju. Veliki dio grada nema struje, a velike su potrebe za vodom, hranom i lijekovima.

Surađujemo s nacionalnim Caritasom Haitija, a naše međunarodne i regionalne članice surađuju s UN-om te ostalim humanitarnim organizacijama”, izjavio je Sandoval.

Lokalni Caritas Haitija već je najugroženijima podijelio šatore, deke i prvu pomoć. Uskoro će im se pridružiti i više međunarodnih stručnjaka za rješavanje pitanja vode, smještaja i zdravstvene skrbi, koji su djelatnici više caritasovih članica iz Rima, Nizozemske, SAD-a, Njemačke, Francuske, Švicarske i Austrije.

U međuvremenu i Američki Caritas, Catholic Relief Services (CRS), u susjednoj Dominikanskoj Republici priprema pakete hrane kojima će zbrinuti 50.000 ljudi, a prvih će 500 paketa s hranom stići u Port-au-Prince u petak.

// 15. 01. 2010

Molitva za Haiti

Bože svega stvorenoga, dok oplakujemo našu obitelj na Haitiju, utješi nas.

U ovo vrijeme krize otvori nam oči nakon ove katastrofe kako bismo progledali te prepoznali Krista u svojoj braći i sestrama na Haitiju.

Budi sa svim stvorenim, ojačaj nas u solidarnosti s onima koji žive i rade na Haitiju.

Cijelo čovječanstvo ti se obraća u tuzi, a Tvoja milost neka nas vodi u našim naporima da nahranimo gladne, zbrinemo one bez domova, utješimo one koji žaluju i obranimo pravdu.

Svojom nas milošću održi u ovo vrijeme dok se trudimo raditi za mir i pravdu.
Amen.

Catholic Relief Services/CRS

// 15. 01. 2010

Ravnatelj Hrvatskog Caritasa posjetio poplavljeno
Kosinjsko polje u Lici

Pogledajte fotografije

Ivan Milovčić, ravnatelj Hrvatskog Caritasa i Boris Peterlin, voditelj posebnih projekata i akcije „Za 1000 radosti“ u HC-u, u četvrtak 14. siječnja 2010. posjetili su Kosinjsko polje u Lici koje je poplavljeno u dužini od 15-ak km.

Kod mosta ih je dočekala Ivana Bilen iz Caritasa Gospićko senjske biskupije, koja je od prvoga dana uz pomoć volontera aktivno uključena u distribuciju najpotrebnije pomoći poplavljenima.

Potom su se u pratnji novinara sa 6 čamaca, s najpotrebnijim prehrambenim artiklima, uputili prema dvjestotinjak obitelji koje se nalaze na poplavljenom području. Mahom se radi o starijim osobama ili samcima koji nisu željeli ili mogli napustiti svoje domove,  koji su već dva tjedna bez struje i u potpunoj komunikacijskoj izolaciji te stoga u potpunosti ovise o svakodnevno dostavljenim potrepštinama.

Baka Kata kojoj su donijeli kruh, mlijeko, jaja, tjestetninu, toaletni papir, lijekove, čajeve i mesne konzerve, zadovoljna dobivenom pomoći, uzdahnula je: „Sinko, kad bi još bilo malo kave….“

Osim o 500-tinjak osoba o kojima svakodnevno skrbe dostavljajući im čamcima najpotrebnije, Caritas Gospićko senjske biskupije već se priprema za pomoć obiteljima u vremenu kad se voda povuče.

// 14. 01. 2010

Hrvatski Caritas pokrenuo akciju prikupljanja pomoći stradalima od poplave u Hrvatskoj

Pogledajte fotografije

Hrvatski Caritas je u srijedu 13. siječnja 2010. godine pokrenuo akciju prikupljanja pomoći stradalima od poplava na ličkom području i doline Neretve.

Hrvatski Caritas već nekoliko dana, u suradnji s Caritasom Gospićko senjske biskupije, čamcima dostavlja osnovne životne namirnice za oko 500 staračkih obitelji ili samaca koji su ostali izolirani na poplavljenom području Kosinjske doline.

U župnoj je kući u Gornjem Kosinju trenutno smješteno i 80 mještana evakuiranih iz njihovih poplavljenih kuća o kojima skrbi Caritas Gospićko senjske biskupije.

    Svi građani i tvrtke u Hrvatskoj novčanim se prilozima mogu uključiti u akciju uplatom na ž. r. Hrvatskog Caritasa kod PBZ

  • 2340009 – 1100080340, poziv na broj 13
  • online uplatama
  • pozivima na donacijski telefon 060 9010 (cijena poziva 6,15 kn)
  • novčane priloge moguće je predati i u svim župama diljem Hrvatske.
// 13. 01. 2010

Hrvatski Caritas pokrenuo akciju prikupljanja pomoći stradalima u potresu na Haitiju

Pogledajte fotografije

Hrvatski  je Caritas u srijedu 13. siječnja 2010. pokrenuo akciju prikupljanja pomoći stradalima od potresa na Haitiju. Nakon potresa, u kojem su, prema prvim procjenama, poginule tisuće osoba, a tisuće ostale bez domova, srušene su ili oštećene i brojne bolnice, škole i druge važne ustanove.

Hrvatski Caritas poziva sve građane i tvrtke u Hrvatskoj da unatoč svjetskoj krizi i recesiji iskažu solidarnost, jer je Haiti jedna od najsiromašnijih zemalja zapadne hemisfere u kojoj više od pola ukupnog stanovništva živi u apsolutnom siromaštvu, lišeni pristojna skloništa i hrane.

    U akciju se moguće uključiti

  • uplatama na ž.r. HC-a kod PBZ-a 2340009 – 1100080340, poziv na broj 10
  • online uplatama
  • pozivima na donacijski telefon 060 9010 (cijena poziva 6,15 kn)
  • novčane priloge moguće je predati i u svim župama diljem Hrvatske.

Pomoć, prikupljenu u Hrvatskoj Hrvatski će Caritas uputiti Caritasu Haitija, putem Caritasa Internationalis - mreže nacionalnih Caritasa iz 162 zemlje koja osigurava logističku i operativnu podršku u pružanju kvalitetne pomoći i obnovi.

Hrvatski je Caritas članica kruga zemalja Caritasa Internationalis koje su već jutros održale telekonferencijsku koordinaciju vezanu uz trenutno stanje i najveće potrebe stradalnika na Haitiju.

Temeljem dogovora na telekonferenciji Caritas Internationalis već je uputio u ovu postradalu zemlju svoj stručni tim, koji će nacionalnom Caritasu pomoći u saniranju štete te u koordinaciji žurnih aktivnosti te potom obnovi i razvoju.

Kao i u brojnim drugim akcijama žurne pomoći na međunarodnom planu Hrvatski se Caritas obratio i Vladi RH za novčanu pomoć postradalima.

// 13. 01. 2010

>> Arhiva novosti 2009.

Video kanal              > Više videa

Učitavam ...

Fotografije          > Više fotografija

Foto galerija